Arapske države Perzijskog zaljeva nastoje utjecati na buduće odnose između Irana i Zapada nakon rata, ali nedostatak jasne strategije mogao bi otežati stabilizaciju regije, rekao je. Nacionalni interes.

Prema analizi, administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa već je definirala okvir mogućeg sporazuma s Teheranom kroz plan od 15 točaka, pri čemu regionalni saveznici imaju ograničen utjecaj na ključne odluke.

Ističe se i da za razliku od ranijih sukoba, poput onih iz 1990-ih, ne postoji jasna vizija kako bi se vojni uspjesi trebali pretočiti u novi regionalni poredak, što dodatno povećava neizvjesnost.

Ipak, zaljevske zemlje mogle bi odigrati važnu ulogu u praćenju i provedbi eventualnog sporazuma, posebice u segmentima verifikacije i kontrole.

U analizi se također upozorava da bi poslijeratno razdoblje moglo biti obilježeno nestabilnošću unutar Irana, uključujući moguće slabljenje režima, što bi otvorilo dodatni prostor zaljevskim državama da utječu na buduće odnose između Washingtona i Teherana.

Bosna i Hercegovina se suočava s diplomatskim presedanom koji razotkriva pragmatizam domaćih lidera. Jordan i Zaljevske države (GCC) – Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija i UAE – zatražile su od Sarajeva da bude supokrovitelj Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a kojom se osuđuju iranski napadi na njihov teritorij i infrastrukturu.

Iako na prvi pogled ovo izgleda kao rutinsko usklađivanje s arapskim partnerima, situacija na terenu pokazuje da će Milorad Dodik, suprotno svim očekivanjima, postati najglasniji zagovornik ove inicijative.

Političko okretanje Banjaluke prema Zaljevu nije slučajno i traje već godinama. Milorad Dodik je još 2021. ugostio izaslanstvo Saudijskog fonda za razvoj u Banjoj Luci, jasno ciljajući na arapski kapital kao alternativu zapadnim financijama.

Taj proces je kulminirao 2023. godine, kada je Dodik javno hvalio ekonomsku moć i nepokolebljivi identitet Saudijske Arabije.

I dok je za unutarnju upotrebu zadržao imidž zaštitnika kršćanskih vrijednosti, Dodik je strateški gradio mostove prema Rijadu, prepoznavši u njima partnera koji ne postavlja uvjete unutarnjem uređenju Bosne i Hercegovine na način na koji to čini Bruxelles.

Istovremeno, sarajevska politika nastoji zadržati isključivost u odnosima s arapskim svijetom. Krajem prošle godine, tijekom posjeta Saudijskoj Arabiji, Elmedin Konaković je za službenu govornicu Dodika predstavio kao islamofoba koji progoni neistomišljenike. No, eskalacija sukoba s Iranom potpuno je promijenila dinamiku, dajući Dodiku savršenu priliku za protunapad.

Današnja Dodikova retorika, kojom poziva na prekid svih odnosa s Iranom i čvrsto stoji uz Izrael, ima duboku pozadinu.

Njegovi lobisti već mjesecima rade na uspostavljanju kontakata sa saudijskim prijestolonasljednikom i dužnosnicima UAE. Razlog je jasan: on zna da je najbrži put do Donalda Trumpa i utjecajnih krugova u SAD-u preko Rijada i Tel Aviva.

Podržavajući rezoluciju arapskih zemalja protiv Irana, Dodik zadovoljava Izraelce, Amerikance i, što je najvažnije, zaljevske monarhije za koje je Iran egzistencijalna prijetnja.

Dolazimo do ključne teze: Milorad Dodik će u utrci za susponzorstvo rezolucije UN-a biti veći zagovornik inicijative arapskih zemalja čak i od sarajevskih političara.

I dok će bošnjačka strana podržati rezoluciju iz diplomatske inercije i tradicionalnog povezivanja, Dodik će to učiniti sa žarom političkog oportunista koji svoju “zlatnu kartu” vidi u osudi Irana.

On ne brani Bahrein ili Jordan zbog načela međunarodnog prava, nego zato što mu ta potpora otvara vrata do saudijskog prijestolonasljednika, a preko njega izravno do vrha buduće američke administracije.

Bosna i Hercegovina u tom geopolitičkom plesu postaje rijedak primjer zemlje u kojoj će se svi složiti oko osude Teherana, ali će tu kartu najbrže i najvještije odigrati Dodik, koristeći arapsku inicijativu za vlastitu međunarodnu rehabilitaciju.