Imaju li osobe koje steknu uvjete za mirovinu i podnesu zahtjev za mirovinu, a imaju nekoliko godina za koje nisu uplaćeni doprinosi, pravo na zdravstveno osiguranje preko Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje dok čekaju da se taj staž skupi i počnu primati mirovinu?

– Firma u kojoj sam radio je državna i nemam staža oko sedam godina, a uvjete za mirovinu stekao sam jer imam 40 godina staža. Imam li pravo na zdravstveno osiguranje kada predam zahtjev za mirovinu i čekam da mi se uplati nedostajući staž – pita čitateljica Hitne pomoći iz Sarajeva.

– Zavod je uveo praksu prijave prijave na zdravstveno osiguranje za osiguranika koji podnese zahtjev za mirovinu, a za kojeg se odmah pri podnošenju zahtjeva utvrdi da ispunjava uvjete. Time je značajno ubrzan proces ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu. Izuzetak su slučajevi u kojima osiguranik ne ispunjava uvjete za mirovinu, a u tom slučaju nema ni pravo na zdravstveno osiguranje na teret Zavoda – pojašnjava Tomislav Kvesić, glasnogovornik Federalnog zavoda PIO.

Vlada Federacije BiH, na prijedlog Federalnog ministarstva zdravstva, donijela je Odluku o izdvajanju sredstava Fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine za 2026. godinu.

Odlukom je navedeno da će se, u cilju osiguranja federalnih sredstava solidarnosti, za financiranje prioritetnih vertikalnih programa zdravstvene zaštite od interesa za FBiH i pružanje prioritetnih, najsloženijih oblika zdravstvene zaštite iz pojedinih specijalističkih djelatnosti, u ovoj godini u Fond solidarnosti rasporediti 10,2 posto od ukupno ostvarenih prihoda od doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje.

Kako je pojašnjeno, preostalih 89,8 posto doprinosa ostaje na raspolaganju kantonalnim zavodima zdravstvenog osiguranja.

Napomenimo, radi se o izdvajanju koje je već godinama u istom omjeru za oba kantona i Federaciju Bosne i Hercegovine.

Potvrdio nam je to Admir Čavalić, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, koji je kazao da je postotak izdvajanja iz ukupnih prihoda ostvarenih po osnovi doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje isti otkad je on na toj dužnosti.

– Ova odluka se donosi automatski, čisto da se napravi omjer kantonalnog i federalnog zdravstva – dodao je Čavalić.

Kada je u pitanju ovo izdvajanje, delegat u Domu naroda FBiH prof. dr.sc. Fatima Gavrankapetanović-Smailbegović ranije je pokrenula inicijativu da kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja povećaju tranšu prema Fondu solidarnosti sa 10,2 na 12,2 posto. To bi, kako je rekla, uvelike doprinijelo rješavanju problema nedostatka novca u Fondu solidarnosti.

– Tranša kantonima u iznosu od 200 milijuna KM uvedena je u vrijeme pandemije koronavirusa. Pandemija je prošla, ali tranša ostaje. Moj prijedlog je bio da se ta tranša prebaci u Fond solidarnosti – pojasnila je Gavrankapetanović-Smailbegović.

No, ono što se ističe su izdvajanja unutar proračuna Federacije BiH, koji ove godine iznosi ukupno 100 milijuna KM.

Podsjetimo, Parlament je u siječnju usvojio proračun Federacije BiH za 2026. godinu u kojem je za Fond solidarnosti izdvojeno 80.000.000 maraka.

Na sjednici Zastupničkog doma usvojen je amandman zastupnika Čavalića da se u proračun za onkološke pacijente uvrsti dodatnih 20 milijuna KM.

Iako je ovogodišnji proračun Fonda solidarnosti povećan u odnosu na prethodne godine, još je daleko od dovoljnog da bi svi onkološki pacijenti dobili lijek, čime bi se liste čekanja potpuno zatvorile.

Naime, Vlada Federacije BiH prekršila je članak 82. Zakona o zdravstvenom osiguranju Federacije BiH, prema kojem je dužna svake godine uplatiti isti iznos sredstava prikupljenih i uplaćenih po osnovi doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje u Fond solidarnosti.

Primjerice, samo prošle godine Federalna vlada je od pacijenata uzela više od 160 milijuna KM, što su utvrdili i federalni revizori.

Prema projekcijama, unatoč povećanim sredstvima, od pacijenata će i ove godine biti uzeto oko 150 milijuna KM.

– Federalna vlada je opet prekršila zakon neiskorištenjem u potpunosti iznosa datih za Fond solidarnosti po osnovu zdravstvenih doprinosa. Opet su povrijeđena prava pacijenata – rekao je Čavalić.

Iako je pravo na zdravstvenu zaštitu zajamčeno zakonom i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, besplatno liječenje mnogim građanima nije dostupno.

Prema posljednjim aktualnim podacima za 2024. godinu (podaci za 2025. godinu očekuju se sredinom ili krajem lipnja) obveznim zdravstvenim osiguranjem u FBiH u 2024. godini bilo je 85,86 posto stanovništva na razini Federacije BiH, odnosno 14,14 posto stanovništva FBiH nije bilo obuhvaćeno obveznim zdravstvenim osiguranjem, kazali su nam iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.

Prema procjenama Federalnog zavoda za statistiku, na području FBiH u 2024. godini živjelo je 2.144.748 stanovnika, što znači da je zdravstveno neosiguranih u toj godini bilo 303.267.367 osoba.

Razlog tome su brojne diskriminacije koje krije postojeći Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH.

Pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom i drugim zakonima i propisima, građani FBiH imaju pravo na zdravstveno osiguranje, koje uključuje: obvezno zdravstveno osiguranje, prošireno zdravstveno osiguranje i dobrovoljno zdravstveno osiguranje.

Pravo na obvezno zdravstveno osiguranje imaju osobe koje su zaposlene i članovi njihovih obitelji, kao i druge osobe koje obavljaju određene djelatnosti ili imaju određeno svojstvo, a obuhvaćeni su postojećim zakonom.

Dakle, onima koji nisu stalno zaposleni i nemaju mogućnosti sami plaćati doprinose, ograničen je pristup zdravstvenoj zaštiti, čime je ugroženo njihovo osnovno ljudsko pravo – pravo na liječenje.

Zastupnici u Parlamentu Federacije BiH još od prošlog mandata od Federalnog ministarstva zdravstva traže novi Zakon o zdravstvenom osiguranju jer je prije više od pet godina utvrđeno da se u postojećem zakonu krije velika diskriminacija.

Podnesene su brojne inicijative, posebno za osnovni paket zdravstvenog osiguranja, koji određene skupine građana nemaju, no, kako su nam kazali zastupnici, iz Federalnog ministarstva zdravstva uglavnom su odgovarali da će se to pitanje rješavati u paketu sa svim ostalim stvarima koje je potrebno mijenjati u Zakonu.

Alma Kratina, zastupnica u Zastupničkom domu FBiH, kaže da toliko toga treba promijeniti da bi bilo bolje da dobijemo novi zakon.

– Trenutačno nitko ne zna koliko točno ima građana koji nemaju ni osnovno zdravstveno osiguranje, a imamo ih jako puno, kao i djece koja su bolesna i ne idu u školu jer su im roditelji nezaposleni. Riječ je o djeci koja dolaze iz socijalno razorenih obitelji i kojoj je potrebna dodatna podrška. Pitanje njihovog zdravstvenog osiguranja, tog osnovnog paketa zdravstvene zaštite, do sada je riješeno na način da pojedine općine i općinska vijeća i kantoni početkom godine donose odluke o potpori takvim kategorijama stanovništva na način da osiguraju neka sredstva. Imamo potpuno neujednačenu praksu na području entiteta i mogu slobodno reći da ovime kršimo sve bitne dokumente koji se tiču ​​prava građana na zdravstvenu zaštitu, od Ustava i šire, kao sustava – ističe Kratina.

Pravo na bezuvjetnu zdravstvenu zaštitu zajamčeno je Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta. Međutim, određeni broj kantona, prema riječima Mirsade Bajramović, direktorice Udruženja “Zemlja djece” iz Tuzle, još uvijek nije uskladio svoje podzakonske akte sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, odnosno Presudom Ustavnog suda Federacije BiH.

– Presudom je utvrđeno da pojedini kantoni ne tumače na adekvatan, zakonit i logičan način odredbu navedenog zakona, koja, između ostalog, propisuje da sva djeca od rođenja do navršene 18. godine života imaju pravo na bezuvjetnu zdravstvenu zaštitu. Ako nisu osigurani kao članovi kućanstva, mogu se osigurati kao samoosiguranici. Također, želim reći da trudnice, odnosno porodilje nemaju isti tretman u kontekstu pristupa bezuvjetnoj zdravstvenoj zaštiti, u smislu da kantoni ovu kategoriju korisnika nisu prepoznali kao posebno ranjivu upravo onako kako to predviđa Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBiH, odnosno osnovni paket zdravstvenih usluga za građane FBiH s posebnim osvrtom na ranjive skupine – pojašnjava Bajramović.

Posebno se osvrnula na djecu od šest do 15 godina.

– Imamo djecu školskog uzrasta koja ne pohađaju obrazovni sustav i nemaju pristup bezuvjetnom zdravstvenom osiguranju jer im roditelji nisu zdravstveno osigurani, a djeca ne mogu, temeljem posebnih, afirmativnih mjera, biti obuhvaćena tim pravom – kaže Bajramović.

Zastupnik u Federalnom parlamentu dr. Mara Đukić, kao pedijatrica u dugogodišnjoj praksi, često se susretala s djecom koja nisu imala pravo na besplatno liječenje.

Prema njezinim riječima, najčešće su to bila djeca romske populacije, djeca koja nisu ni upisana u matične knjige rođenih.

– U takvim slučajevima uvijek sam ja i moj liječnički tim nastojali pomoći bolesnom djetetu pružajući mu adekvatnu zdravstvenu skrb. Svatko tko je bio bolestan mogao je doći na pregled bez pitanja ima li zdravstveno osiguranje ili ne. U takvim slučajevima mi djelatnici Doma zdravlja često smo djeci kupovali ono što im je potrebno – ističe Đukić.

Kaže da se tražilo rješenje i za djecu koja su zbog teškog zdravstvenog stanja morala biti poslana u bolnicu.

– U takvim slučajevima nazvali bismo “čovjeka” koji je radio u Centru za socijalni rad i tražili da nam izda zdravstvenu knjižicu ili osiguranje na dva-tri mjeseca jer dijete mora u bolnicu. Žalosno je što godinama čekamo da se ovo važno pitanje riješi, a problem je što nema dobre volje nadležnih – naglašava Đukić.

Zastupnica Marijana Hrvić-Šikuljak podsjetila je na jučerašnjoj sjednici Zastupničkog doma na Prijedlog zakona o zdravstvenom osiguranju koji su saborski zastupnici predložili prije dvije godine.

Kako je kazala, Vlada Federacije BiH nije imala razuma i odbila je prijedlog izmjene članka 19. Zakona.

– Izmjenom članka 19. bili bi osigurani svi građani s prebivalištem u Federaciji i državljanstvom BiH (FBiH), uključujući i onih 13 posto koji ni po kojoj osnovi ne ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje. Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH rekli su da bi za ovu namjenu bilo potrebno osigurati blizu 65 milijuna KM, što nije puno – istaknula je Hrvić-Šikuljak.

Najava novih zakonskih rješenja postavlja ozbiljno pitanje: uvodi li se u BiH sustav u kojem radnici moraju prihvatiti minimalnu plaću od 1.027 KM ili riskiraju gubitak osnovnog prava na zdravstvenu zaštitu?

Koordinacija slobodnih sindikata Bosne i Hercegovine izražava ozbiljnu zabrinutost povodom najave donošenja Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba, kao i izmjena i dopuna Zakona o zapošljavanju stranaca, jer se radi o odlukama koje mogu imati dalekosežne posljedice na položaj domaćih radnika i nezaposlenih građana.

– Umjesto da se stvore uvjeti u kojima će domaći radnici ostati u zemlji, a oni koji su otišli razmišljati o povratku, vlast se odlučuje za kratkoročna rješenja koja ne rješavaju temeljne probleme tržišta rada, niske plaće, nesigurne ugovore i loše uvjete rada.

Dodatnu zabrinutost izazivaju najave da će se ocjenjivati ​​tzv. aktivnost, odnosno pasivnost radne snage. Postavlja se pitanje tko će i na temelju kojih kriterija odlučivati ​​je li netko dovoljno aktivan u traženju posla i kakve će posljedice takva procjena imati na nezaposlene građane – navode iz sindikata.

Pitaju znači li to da će ljudi biti prisiljeni prihvatiti bilo koji posao koji im se ponudi, bez obzira na plaću i uvjete rada, uz prijetnju gubitka zdravstvenog osiguranja ako takvu ponudu odbiju?

– Očekuje li se da građani prihvate rad za minimalnu plaću od 1.027 KM, iako je svima jasno da se od tog iznosa ne može dostojanstveno živjeti? Minimalna plaća koja ne omogućuje normalan život ne može i ne smije biti instrument pritiska na radnike i nezaposlene građane. Ako vlast doista želi da ljudi prihvate ponuđeni posao, rješenje je jednostavno – povećanje minimalne plaće na razinu koja omogućuje dostojanstven život, pa nezaposleni neće imati razloga odbijati posao – ističu u priopćenju.

Pritom se, dodaju, postavlja pitanje kakvu poruku ovakva politika šalje poslodavcima i tržištu rada?!

– Znači li to da će poslodavci ubuduće svima moći ponuditi plaću od 1.027 KM, od nekvalificiranih radnika do visokoobrazovanog kadra? Trebamo li očekivati ​​da inženjeri, liječnici, profesori i drugi stručnjaci rade za minimalac samo zato što im se formalno nudi takav posao?

Ovakav pristup ne vodi razvoju društva niti jačanju gospodarstva. Naprotiv, to dodatno potiče odlazak kvalificirane radne snage iz Bosne i Hercegovine i produbljuje socijalnu nesigurnost među radnicima – istaknuli su iz Sindikata te dodali:

– Koordinacija slobodnih sindikata Bosne i Hercegovine upozorava da se problemi na tržištu rada ne mogu rješavati pritiskom na radnike ili oduzimanjem osnovnih prava, poput zdravstvenog osiguranja. Umjesto toga, potrebno je otvoriti ozbiljan socijalni dijalog i donijeti mjere koje će osigurati dostojne plaće, sigurna radna mjesta i poštene uvjete rada.

Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju FBiH omogućava određenim kategorijama umirovljenika ostvarivanje mirovine i rad. Među njima su i korisnici starosne mirovine. Riječ je o osiguranicima koji navrše 65 godina života i najmanje 15 godina staža, odnosno kada navrše 40 godina staža, bez obzira na dob.

Osim ovih kategorija, posljednjim izmjenama Zakona o PIO omogućeno je da rade i primaju mirovinu i branitelji koji su umirovljeni temeljem Zakona o prijevremenom i povoljnijem umirovljenju branitelja.

Redakciji Faktora obratio se čitatelj s pitanjem tko plaća zdravstveno osiguranje za umirovljenika koji radi i prima mirovinu, da li poslodavac ili Zavod PIO FBiH.

Kako doznajemo iz Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje za umirovljenika koji prima mirovinu i radi plaćaju i Zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje i poslodavac.

Inače, prema radnom stažu, umirovljeniku koji radi mijenjat će se ostvareni staž, pa se nakon minimalno šest mjeseci novog staža može zatražiti ponovni izračun visine mirovine.

Socijalno ugrožene osobe koje žive na području Tuzle, a nemaju zdravstveno osiguranje, mogu ostvariti pravo na plaćanje doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje iz gradskog budžeta.

Pravo na uplatu doprinosa mogu ostvariti osobe koje imaju prijavljeno prebivalište na području grada Tuzla, nalaze se u stanju socijalne potrebe, nisu zdravstveno osigurane po drugom osnovu i nisu svojom krivnjom izgubile pravo na zdravstveno osiguranje, saopćeno je iz gradske uprave.

Postupak za ostvarivanje prava na plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje pokreće se na zahtjev stranke, osobno, preko punomoćnika ili zakonskog zastupnika, na obrascu koji propisuje Služba za kulturu, šport, mlade i socijalnu zaštitu, uz obvezno podnošenje dokumentacije kojom se dokazuje ispunjavanje propisanih uvjeta, status osobe u stanju socijalne potrebe i odsutnost zdravstvenog osiguranja po drugoj osnovi.

Prispjela dokumentacija se prosljeđuje Centru za socijalni rad Tuzla, koji vrši socio-amnestičku obradu i daje preporuku o ispunjavanju uvjeta za ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

Korisnik prava dužan je bez odgode obavijestiti nadležnu službu o svim promjenama koje mogu imati utjecaja na ostvareno pravo te na zahtjev nadležnog tijela dostaviti dodatnu dokumentaciju potrebnu za utvrđivanje ili reviziju socijalnog statusa.

Uplata doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje za osobe u stanju socijalne potrebe koje nisu osigurane po drugom osnovu osigurava se iz budžeta Grada Tuzla u iznosu od 170.000 KM, saopćeno je iz Službe za kulturu, sport, mlade i socijalnu zaštitu Grada Tuzla.