želudac – EX YU VIJESTI

Sve više gastroenteroloških bolesti; dr.sc. Selimagić: Koji su ozbiljni alarmi koje tijelo šalje, koliko je važna hrana

admin — Thu, 05 Mar 2026 20:20:39 +0000

Sve više ljudi boluje od gastroenteroloških bolesti koje zahvaćaju probavni trakt, jetru i gušteraču.

Razlog za to, prema riječima dr. Amir Selimagić, gastroenterohepatolog, savremeni način života, ali i nedostatak subspecijalista gastroenterohepatologije.

– Među najčešćim gastrointestinalnim tegobama su želučane tegobe koje se javljaju u obliku boli u žlici, podrigivanja, žgaravice, mučnine, žarenja iza prsne kosti. Osim toga, značajni su i problemi s neredovitim ili učestalim stolicama koje su dugotrajne. Na to utječe i način prehrane na koji utječe brza i rafinirana hrana. Tu je naravno iritabilno crijevo, moderna bolest koja nastaje zbog stresa. Rekao bih da su to najčešća oboljenja gastrointestinalnog trakta, nakon teških bolesti poput karcinoma – kaže Selimagić.

Javljanje na hitan pregled

Tegobe koje se ponekad javljaju i traju kratko nisu opasne.

Ali one koje ne prolaze uprkos terapiji alarm su, kako kaže Selimagić, da se osoba odmah javi liječniku i obavi potrebne pretrage.

– Nalaz kod čovjeka koji pokazuje anemiju, odnosno nedostatak željeza u krvi, ozbiljan je alarm. Krv u stolici također je ozbiljna pojava koja zahtijeva daljnje endoskopske pretrage, osim ako nije uzrokovana krvarenjem hemoroida, što obično traje kratko. I crna stolica ukazuje na ozbiljne probleme u želucu, a mršavljenje je alarm koji govori da se u probavnom traktu događaju ozbiljne stvari. Sve ove pojave zahtijevaju hitan pregled kod doktora specijaliste – naglašava Selimagić.

Prevencija je pola zdravlja probavnog trakta jer se time smanjuje broj oboljelih, a uspješnije se liječe oni kod kojih su bolesti dijagnosticirane u početnom stadiju.

– Kada je riječ o bolestima probavnog trakta, prehrana je jedna od najvažnijih stvari, ako ne i najvažnija. Svatko od nas trebao bi voditi računa o hrani koju jede, njenom porijeklu i sastavu. Naši su stolovi prepuni brze i rafinirane hrane koja je tretirana raznim kemijskim pripravcima kako bi joj se produljio rok trajanja. Naravno, sve su to tvari koje probavni trakt ne može probaviti i one onda stvaraju probleme. Isto tako, većina nas svakodnevno je izložena ogromnoj količini stresa koji je uzrokovan uglavnom negativnim informacijama koje do svih nas stižu brzinom svjetlosti, a tu su i svakodnevni problemi na poslu i u obitelji. Svatko od nas kada ima bilo kakav problem doživi stres, a to se prvo odrazi na želudac. To je zato što organi probavnog trakta, posebno želudac, sadrže najviše nerava – pojašnjava Selimagić.

Najvažnije je ne zanemariti prve simptome, ali Selimagić kaže da se u svakodnevnom radu često susreće upravo s takvim pacijentima.

– Često mi se dogodi da otkrijem rak debelog crijeva, a onda mi pacijent kaže da već dvije godine ima krv u stolici. Dakle, dvije godine gledate krv u stolici, a onda se odlučite otići liječniku kada je već prekasno, jer je bolest, koja je bila izlječiva i kod lokalnog karcinoma, u međuvremenu postala sistemska s metastazama i kao takva više nije izlječiva. Zato bih pozvala sve one koji imaju 45 godina da obave pretragu na okultno krvarenje jer je puno lakše i jeftinije napraviti preventivni pregled nego liječiti rak debelog crijeva – naglašava liječnica.

Jetra je organ koji se regenerira, no u slučaju težih bolesti rezultati, kako kaže naš sugovornik, mogu biti kobni.

– Regeneracija jetre je dobra stvar, ali je moguća samo u slučajevima kada je oštećenje organa još u reverzibilnoj fazi. Riječ je o oštećenju hepatocita, funkcionalnih stanica jetre, koje su oštećene do te mjere da se određenom terapijom i dijetom mogu vratiti u svoje fiziološko stanje. Ali kada je riječ o težim bolestima, kada dođe do hidroze i kada se hepatociti raspadaju i funkcionalne stanice stvaraju cistična vlakna koja su nefunkcionalna i stvaraju ožiljke u jetrenom parenhimu, što dovodi do otežanog izlučivanja žučne tekućine i začepljenja kanala, onda je ta regeneracija nemoguća. Takva stanja može usporiti samo adekvatna terapija – kaže gastroenterohepatolog.

Zdravlje jetre i prehrana

Na pitanje kako zaštititi jetru, Selimagić odgovara da ćemo to učiniti izbjegavanjem gaziranih pića, alkohola, pretjerano masne i hrane bogate umjetnim zaslađivačima i konzervansima, obilnih obroka…

– Povremeno uzimanje hrane koju većina nas voli, ali nije zdrava, nije problematično. Problem nastaje kada nam takva hrana postane svakodnevna navika – dodaje.

Ramazanski post, ako se pravilno provodi na način da osoba ima uravnoteženu ishranu i hidraciju na iftaru i sehuru, ima i kratkoročne i dugoročne pozitivne učinke na zdravlje postača.

Ovi učinci se ogledaju u: poboljšanju metabolizma, smanjenju masnoća u krvi, gubitku prekomjerne težine, smanjenju rizika od kardiovaskularnih bolesti, sprječavanju malignih procesa koji nastaju kao posljedica preopterećenja probavnog trakta.

– Probavni trakt sastoji se od stanica koje se brzo obnavljaju i dijele, pa ga je u određenom periodu godine, poput posta, potrebno dovesti u stanje mirovanja kako bi se te stanice pravilno regenerirale i spriječio neoplastični rast stanica koje poznajemo kao tumorske. Naravno, osobe koje imaju određene gastrointestinalne bolesti, poput aktivnog ulceroznog kolitisa ili Crohnove bolesti, trebaju se prije posta posavjetovati sa svojim liječnikom – objašnjava.

Kažu da želudac preživi sve, tugu, sreću, ljutnju…, sva naša stanja. Selimagić smatra da je to svakako istina.

– Mi gastroenterolozi se znamo šaliti, pa kažemo da ljubav ulazi kroz želudac. Kad smo siti, to nas najviše kupuje. Želudac je organ koji najviše reagira na stres, tugu, ljutnju, sreću, bol. Prva reakcija na emocionalna stanja je grč u želucu, koji se zatim opušta i uzrokuje pojačano lučenje kiseline. Vjerojatno se svakome barem jednom dogodilo da ga nakon velikog stresa zaboli trbuh ili dobije proljev. To je prva reakcija probavnog trakta na stres i događaje, a zapravo znači da naš probavni trakt nosi najveći teret osjećaja – zaključuje Selimagić.

Zašto uvijek nađemo mjesta za desert iako smo prije toga dobro jeli?

admin — Thu, 25 Dec 2025 18:13:47 +0000

Nakon ručka odlazite od stola siti nakon bogate trpeze. Ne možete pojesti niti jedan zalogaj – osim možda još malo deserta.

Međutim, koliko god pojeli, čini se da uvijek ima mjesta za još kolača.

Zašto? Što je to u slatkom što nas vodi do poznatog: – što kažete na još malo?

Japanci taj osjećaj opisuju riječju “betsubara”, što znači “odvojeni želudac”.

Iako anatomski nema posebnog pretinca za desert, osjećaj da za njega ima mjesta toliko je raširen da ima znanstveno objašnjenje.

Niz fizioloških i psiholoških procesa

Daleko od izmišljenog dojma, ovaj osjećaj proizlazi iz niza fizioloških i psiholoških procesa koji desert čine posebno primamljivim, čak i kada se čini da smo dosegnuli granicu sitosti.

Prije svega treba razjasniti ulogu želuca.

Mnogi ga zamišljaju kao vrećicu fiksne veličine koja se postupno puni dok u nju više ne stane niti zalogaj.

U stvarnosti, želudac je izuzetno prilagodljiv organ. Tijekom obroka dolazi do takozvane “želučane akomodacije”, procesa u kojem se glatki mišići opuštaju i stvaraju dodatni prostor bez značajnijeg povećanja pritiska.

Također je važno da mekana i slatka hrana zahtijeva vrlo malo mehaničke probave. Iako nas glavno jelo zna otežati, lagani desert poput sladoleda ili moussea ne opterećuje želudac koji se tada može dodatno opustiti i napraviti mjesta.

Mozak također igra veliku ulogu, posebno centri odgovorni za nagradu i zadovoljstvo. Apetit ne pokreće samo fizička glad. Postoji i takozvana hedonistička glad – želja da jedemo jer nam to pruža zadovoljstvo ili utjehu.

Slatka hrana je u tom smislu posebno moćna.

Aktivira dopaminski sustav u mozgu, povećava motivaciju za jelom i privremeno slabi signale sitosti.

Nakon obilnog glavnog jela fizička glad može nestati, ali iščekivanje slatkog zalogaja stvara novu, korisnu potrebu za hranom.

Tu je i fenomen tzv. senzorne saturacije. Dok jedemo, mozak postupno gubi interes za okuse i teksture koje već konzumiramo.

Uvođenjem novog profila okusa, slatkog, kiselog ili kremastog, ponovno se aktiviraju centri za zadovoljstvo. Zato mnogi, koji više ne mogu pojesti ni zalogaj glavnog jela, odjednom “još mogu malo deserta”.

Deserti se drugačije ponašaju u probavnom sustavu

Deserti se drugačije ponašaju u probavnom sustavu od hrane bogate proteinima ili mastima.

U pravilu se brže prazne iz želuca i manje im je potrebna početna razgradnja, što dodatno pojačava dojam da su lakši i da za njih ima mjesta.

Vrijeme također igra ulogu. Hormoni sitosti poput kolecistokinina, GLP-1 i peptida YY ne djeluju odmah.

Za dugotrajan osjećaj sitosti potrebno je između 20 i 40 minuta.

Često donosimo odluku o desertu prije nego što ti signali u potpunosti stupe na snagu, ostavljajući prostora sustavu nagrađivanja da preuzme.

Društveni i kulturni obrasci se nadovezuju na sve to. Desert je povezan sa slavljem, nagradom i zadovoljstvom. Od djetinjstva učimo da su kolači poslastica i sastavni dio blagdanskih obroka.

U društvu, u posebnim prilikama i kada nam se hrana nudi bez rezerve, ljudi obično pojedu više, a tada gotovo uvijek dolazi desert.

Dakle, kad sljedeći put netko kaže da je previše sit za još jedan zalogaj ručka, ali ipak nađe mjesta za kolač, nema nedosljednosti.

To je sasvim normalna i prilično elegantna značajka ljudskog tijela.

Darku Laziću narušeno zdravlje, život mu ugrožen?

admin — Sun, 24 Oct 2021 17:52:38 +0000

Nakon operacije želuca pjevač Darko Lazić je drastično smršao, ali se sada suočio s novim poteškoćama.

Uz pomoć pomenutog, uspješno izvedenog, zahvata skinuo je višak kilograma koji je imao poslednjih godina. Zahvat je izveden u januaru 2020. godine, ali je sada iskrsnuo problem. Naime, želudac mu nije kako treba vraćen na mjesto.

– Želudac se podvezuje privremeno i klasično podvezivanje i stavljanje balona poslije pola godine mora da se vrati u normalu. U protivnom, javiće se posljedice, pa tako i jetra može da bude oštećena. Jedan problem privremeno rješavaš, a drugi praviš. Darko je trenutno svakako bolestan čovjek zbog tih zahvata. Njemu su savjetovali da izvadi balon, ali ne želi. Veliki problem nastaje kad taj balon počne da urasta u zid želuca, pa pacijent mora da se operiše, da se otvara i da se sve to vadi – ističe gastroenterolog, prof.dr. Vojislav Perišić.

Sa sličnim problemom suočila se i pjevačica Indira Aradinović Indi kada je jedva izvukla živu glavu, ali izjavila je da je za sada sve u redu i da je vrlo zadovoljna rezultatima.