Na današnji dan 1993. godine u ranim jutarnjim satima pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u Ahmićima su ubili 116 bošnjačkih civila i zapalili njihovu imovinu.

U ranim jutarnjim satima 16. travnja 1993. godine postrojbe za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane (HVO) “Džokeri” i “Maturice” napale su selo Ahmiće. Ezan za sabah je bio signal za napad.

Ubijeno je 116 bošnjačkih civila. Najmlađa žrtva bila je tromjesečna beba, a najstarija 82 godine.

Okupljeni svake godine u Ahmićima poručuju da moraju kontinuirano prenositi poruku budućim generacijama da se strašni zločini više nikada nikome ne ponove i da se ne ponove. Jedna od poruka iz Ahmića je da se mora tragati za istinom i graditi suživot, ali da se nikada ne smije zaboraviti 116 nevino ubijenih civila u Ahmićima.

Ahmić svake godine apelira na pronalazak preostalih nestalih. Naime, još uvijek se traga za posmrtnim ostacima 15 mještana Ahmića, te posmrtnim ostacima šest izbjeglica koji su se zatekli u Ahmićima u vrijeme napada.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju osudio je Darija Kordića na 25 godina zatvora za zločine počinjene u srednjoj Bosni, a koji uključuju i Ahmić. Miroslav Bralo osuđen je na 20 godina, Vladimir Šantić na 18, a Drago Josipović na 12 godina zatvora.

Sud BiH osudio je Paška Ljubičića na 10 godina zatvora za zločin u Ahmićima.

U naselju Ahmići kod Viteza, gdje su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) prije 33 godine ubili 116 bošnjačkih civila, te spalili imovinu i vjerske objekte, vratila se većina prognanog stanovništva.

Većina porušenih kuća je obnovljena, a s njima i život. Mještani kažu da postoji i suživot – s onima koji su spremni na pričest.

Mehrudin Bilić, koji je u aprilu 1993. imao 23 godine, danas je otac troje djece i vodi aktivan život. Uz mirovinu, bavi se poljoprivredom jer mu je, kaže, rad na zemlji, uz dopunu kućnog budžeta, lijek.

– Više se time bavim jer ne razmišljam o onome što se dogodilo, niti o aktualnoj politici. To je način da sve to nekako odgurnem od sebe – priča Bilić za FTV.

Više od tri decenije mještani Ahmića su naučili da se između godišnjica zločina moraju boriti za svoje živote. Nakon obnove kuća najvažnije je bilo osigurati posao važan ne samo za egzistenciju već i za skretanje misli s proživljenih trauma.

Značajnu podršku proteklih godina ima i Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica.

– Dobio sam motokultivator s 30 posto vlastitog učešća i zahvalan sam na tome. Prijavio sam se i za plastenik, možda ga neću dobiti jer sam niže na listi, ali nema veze – dobit će ga netko drugi – kaže Bilić.

Zamjenik predsjednika MZ Ahmići Semin Hrustanović istakao je da se dio stanovništva uspio zaposliti, dok se ostali bave poljoprivredom i zanatstvom.

– Dio stanovništva radi u tvrtkama, dok se ostatak bavi poljoprivredom. Imamo dosta umirovljenika, ali i ljudi koji se bave raznim zanatima – od keramičara i električara do vodoinstalatera te proizvodnjom i preradom bilja – kaže Hrustanović.

Kulturu sjećanja njeguju kroz dvije udruge, a u slobodno vrijeme aktivni su u sportskim i lovačkim društvima. Raduje činjenica da je u ovdašnjoj osnovnoj školi sve više učenika, ali i mladih koji ovdje planiraju ostati. Jer ima života, a i suživota, kažu, sa susjedima koji su spremni na zajedništvo.

– Puno ljudi živi na daljinu. Taj suživot na daljinu je razumljiv s obzirom na sve što se događalo, ali živi se – mora se živjeti – rekao je Bilić.

Ismail Ahmić, student Mašinskog fakulteta, ističe da svoju budućnost vidi u ovom mjestu.

– Ne planiram otići odavde. Sviđa mi se ovdje, ovo je moja zemlja i, šta god bude, ostat ću ovdje – poručio je Ahmić.

Dok čeka 16. april, čije rane još uvijek pokušavaju zacijeliti, Semin, koji je tog dana imao nepune dvije godine i danas živi u Ahmićima, kaže:

– Kulturu sjećanja trebamo njegovati da se više nikada i nikome ne ponovi, ali moramo nastaviti živjeti i surađivati ​​na ovim prostorima.

Dopredsjednik Federacije BiH Refik Lendo razgovarao je s predstavnicima Udruge “16. april” Ahmići o dosadašnjim aktivnostima i planovima na obilježavanju 33. godišnjice zločina HVO-a nad bošnjačkim stanovništvom Ahmića, Donje Večeriske i drugih mjesta općine Vitez, priopćeno je iz njegova ureda.

Navedeno je da je tokom sastanka istaknuto da obilježavanje godišnjice mora biti organizirano dostojanstveno i sadržajno, uz jasno institucionalno opredjeljenje da istina o zločinu u Ahmićima ne može i ne smije biti predmet relativizacije, negiranja ili političkih kalkulacija.

Lendo je istaknuo kako je njegovanje kulture sjećanja trajna obveza institucija, a odlučna borba protiv minimiziranja i negiranja zločina sastavni je dio odgovorne i principijelne državne politike.

– Istina o Ahmićima je utvrđena i presuđena, a obaveza institucija je da je čuvaju, prenose na mlađe generacije i zaštite od bilo kakvog pokušaja relativizacije ili negiranja, jer bez istine i pravde nema trajnog mira – kazao je Lendo.

Kao i prethodne godine, prihvatio je imenovanje za predsjednika Organizacijskog odbora za obilježavanje 33. godišnjice zločina u Ahmićima 2026. godine.

Sugovornici su na sastanku izrazili zajedničku opredijeljenost da se obilježavanje 33. obljetnice realizira snažnom institucionalnom prisutnošću, zajedništvom i jasnom porukom odgovornosti u očuvanju istine.

Ratni zločin u Ahmićima počinile su 16. travnja 1993. godine u ranim jutarnjim satima postrojbe za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane Džokeri i Maturice koje su napale ovo selo i masakrirale bošnjačko civilno stanovništvo. Ubijeno je 116 bošnjačkih civila, a najmlađa žrtva u Ahmićima 16. aprila 1993. bila je tromjesečna beba.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima zločini protiv čovječnosti.