Zločini i incidenti iz mržnje u Španjolskoj porasli su na rekordnu razinu u 2025. godini, što je povećanje od 23,6 posto u usporedbi s prethodnom godinom, navodi se u izvješću Ministarstva unutarnjih poslova, prenosi Anadolija.

Izvješće koje je predstavio ministar unutarnjih poslova Fernando Grande-Marlaska zabilježilo je 2417 zločina i incidenata iz mržnje, najveći broj otkako je Španjolska počela prikupljati podatke 2014. godine.

Zločini povezani s rasizmom i ksenofobijom i dalje su najčešća kategorija, s 934 incidenta, što je porast od 16,1 posto u usporedbi s 2024. Kaznena djela temeljena na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu druga su po važnosti s 571 slučajem, a slijede ih zločini povezani s ideologijom s 241 incidentom, što je povećanje od 64 posto.

Najveći porast zabilježen je kod islamofobnih zločina iz mržnje, koji su porasli za 133 posto, slijede zločini iz mržnje temeljeni na invaliditetu, koji su porasli za 90 posto, te antisemitski incidenti, koji su porasli za 86,5 posto.

Izvješće je objavilo porast od 450 posto islamofobnih djela počinjenih online.

Prijetnje i napadi bili su najčešći prekršaji, 446, odnosno 441 slučaj, a slijede promicanje diskriminacije, oštećenje imovine, vrijeđanje i ponižavajuće postupanje.

Prema izvješću, vlasti su 2024. godine riješile 65,6 posto zabilježenih incidenata i priveli ili istražili 1018 osoba, što je 12,5 posto više nego 2024. godine.

Izvješće također ukazuje na sve veće sudjelovanje maloljetnika u zločinima iz mržnje. Broj maloljetnih žrtava povećao se za 17 posto, dok je broj maloljetnika koji su identificirani kao počinitelji veći za gotovo 20 posto.

Među stranim žrtvama, marokanski državljani predstavljaju najveću skupinu, čineći deset posto svih zabilježenih viktimizacija, a slijede ih Kolumbijci s 4,3 posto.

Melilla bilježi najveću stopu zločina iz mržnje na 100.000 stanovnika, ispred Navarre i Ceute.

Sa mosta Mehmed paše Sokolovića u Višegradu danas je u rijeku Drinu spušteno tri hiljade ruža u znak sjećanja na isto toliko ubijenih Bošnjaka u ovom gradu. Molitve i cvijeće su znak da se nikada ne zaborave, a sa mosta u Višegradu, kao jednog od najvećih stratišta, poručeno je pravosudnim institucijama da procesuiraju zločince koji su još na slobodi.

I uz 34. obljetnicu strašnih zločina upućen je apel da se otkriju mjesta gdje se nalaze posmrtni ostaci ubijenih, kako bi bili dostojno pokopani.

Hajra Kadrić, sestra ubijenog Halila Ahmetspahića, prisjetila se trenutka kada su njen brat i njegov sin odvedeni iz porodične kuće.

– On i njegov sin su odvedeni iz naše avlije i više se nisu vratili – kaže Hajra.

Sličnu sudbinu doživio je i Junuz Harbaš, krojač koji se zbog posla iz Srebrenice preselio u Višegrad. O posljednjem susretu s njim svjedoči njegova supruga Zehra Harbaš.

– Pozvali su ga u policiju, otišao je i onda su ga pustili kući. Onda je došao, nije bilo do dva sata, opet su došli po njega i nikad više – kaže Zehra.

Iz Udruženja “Višegrad 92” podsjetili su da još uvijek nisu pronađeni posmrtni ostaci blizu 600 ubijenih.

Tijekom obilježavanja nazočnima se obratio direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Muamer Džananović.

– Ja sam prije nekoliko dana na skupu u Sarajevu koji smo posvetili zločinima u Višegradu rekao da ne dolazimo u Višegrad na komemoraciju iz bilo kojeg necivilizacijskog razloga. Ovdje smo da se prisjetimo velikog broja ubijenih. Danas smo ovdje jer zaborav nikada ne smije postati opcija. Jer zaborav i šutnja uvijek idu u prilog počiniteljima zločina, njihovim pomagačima i onima koji pokušavaju izbrisati, relativizirati ili negirati istinu o onome što je ovdje počinjeno – istaknuo je.

Dodao je kako vjeruje da mnogi od onih koji danas negiraju presude i činjenice često prihvaćaju stvari onako kako im se servira iz političkog vrha Bosne i Hercegovine. entiteta Republika Srpska i iz susjedne Srbije, politike koje ni danas ne odustaju od opasnih nacionalističkih ideologija.

Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, do sada je na području Višegrada verificirano 1.015 nestalih osoba. Od toga je 256 žena, a 68 djece. Ekshumacije žrtava na području Višegrada izvršene su na preko 130 lokacija, u kojima su otvorene 23 masovne grobnice.

Za zločine počinjene na području Višegrada tijekom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine, 32 osobe su u 35 predmeta osuđene na ukupno 462 godine zatvora, među kojima je i jedna doživotna.

Posebni izaslanik američkog predsjednika Donalda Trumpa za borbu protiv antisemitizma Yehuda Kaplun izjavio je danas da je sjećanje ključna riječ za židovski narod, poručivši da se “uvijek moramo sjećati strahota koje su se dogodile u koncentracijskom logoru Jasenovac kako se više nikada ne bi ponovile”.

– Stojimo danas na svetoj zemlji, mjestu neizrecivog užasa koje je podsjetnik što se događa kada se zlo ne kontrolira – rekao je Kaplun u Donjoj Gradini na obilježavanju Dana sjećanja na žrtve genocida nad Srbima, Židovima i Romima u NDH.

Istaknuo je da “81 godinu poslije čujemo jauke krvi žrtava – Srba, Židova, Roma” i da su to jauci koje ne možemo ušutkati.

Poručio je da je zemlja u Donjoj Gradini natopljena krvlju, te da se mora govoriti istina i osigurati da se priče žrtava ispričaju i da se sjećanje na njih ne zaboravi.

– Sjećanje nije dovoljno, nažalost naša srca moraju biti njihova groblja. Da čujem njihove vapaje, da budem glas svih njih, da svi mi koji smo danas ovdje budemo njihov glas. To je odgovornost svih nas i dužnost svijeta – nemamo drugog izbora. “Nikad više” nije samo slogan već poziv na akciju. Danas čujemo krikove koji odjekuju iz ove zemlje. Ne samo iz Jasenovca, nego i žrtava svih zločina koji su se dogodili diljem ove zemlje i šire – rekao je Kaplun.

Kaplun je, između ostalog, podsjetio na riječi Elieja Wiesela, jednog od najpoznatijih preživjelih holokausta koji je 1986. godine dobio Nobelovu nagradu za mir.

– Elieja sam poznavao dugo i dugo sam s njim radio. Naučio me što uistinu znači svaki krik i da se svega čuvam. Eli je posjedovao moralnu hrabrost i naučio je iz onoga što je preživio u Auschwitzu da kada kažemo “nikad više”, to nije samo slogan, već poziv na akciju. Zato je govorio o apartheidu u Južnoafričkoj Republici, genocidu u Ruandi i da, o zločinima koji su se dogodili ovdje u Bosni i Hercegovini devedesetih godina. Svaki zločin je zločin. Svaki zločin se promatra kao poseban zločin, kao nešto što je učinjeno da se ubiju deseci tisuća, milijuni ljudi – rekao je Kaplun.

Kaplun je govorio o “zločinima koji su se ovdje dogodili 90-ih godina”.

– Danas čujemo povike koji odjekuju iz ove zemlje. Ne samo jasenovačke, nego žrtve svih zločina koji su se dogodili diljem ove zemlje i šire. Međutim, neki i dalje iskrivljuju istinu o onome što se ovdje dogodilo 40-ih ili poriču ono što se ovdje događalo 90-ih. Istina se ne može iskriviti – rekao je.

Optužnice za ratne zločine počinjene u Sanskom Mostu i logoru Manjača još nisu podignute, a u javnosti su se pojavile informacije da glavni tužitelj BiH Milanko Kajganić navodno zabranjuje njihovo podnošenje Sudu BiH.

Obitelji žrtava iz Sanskog Mosta i Udruga logoraša desetljećima čekaju pravdu, a nova opstrukcija u podizanju optužnica dodatno raspiruje njihove frustracije.

Mensur Seferović, načelnik općine i sin žrtve rata, i Sadmir Alibegović, predsjednik Udruženja logoraša Sanski Most, ističu za Faktor da borba za istinu i dostojanstvo nije politika, već obaveza prema ubijenima i nestalima. Sutrašnji sastanak s Tužiteljstvom BiH ključan je za nastavak procesa koji bi trebao otkriti odgovornost za masakr u Hrustovu i druge ratne zločine.

Seferović je za Faktor kazao da sutra, nažalost, neće biti na sastanku, ali da ima obećanje Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH (VSTV) da će imati sastanak u narednih desetak dana.

Seferović se na svom Facebook profilu obratio i građanima općine Sanski Most, kazavši da im se ne obraća samo kao načelnik, već kao čovjek i sin koji je ostao bez oca i čija porodica nosi ranu koja nikada nije zacijelila.

– U agresiji na BiH ja sam izgubila oca, moj brat je ostao bez oca, moja majka je izgubila muža i sama je odgojila dva sina. I znam, znam duboko, da je bol obitelji ubijenih i nestalih nešto što se ne može mjeriti godinama, to je bol koja traje svaki dan. Prosvjedni skup koji se desio prošlog petka za mene nije politika, to je borba za istinu, to je borba za pravdu, borba za dostojanstvo, zato želim jasno da kažem, Sanski Most na prosvjednom skupu nije bio da prijeti, vrijeđa, ruši institucije, mi smo bili tu da ih podsjetimo zbog čega postoje. Institucije BiH postoje da štite zakon, a ne da štite moćnike – rekao je Seferović.

Kazao je da je prosvjedni skup okupio javnost kako bi se reklamirala opstrukcija utvrđivanja zločina u Sanskom Mostu i na Manjači.

– Ako je istina da se stopiraju optužnice za ratne zločine, tko god to radi nije udar na Sanski Most, već udar na BiH i pravosuđe. Žrtve nisu statistika, naši ubijeni nisu brojevi, nestali nisu objekti, to su naši očevi, braća, djeca, muževi – zaključio je Seferović u obraćanju građanima Sanskog Mosta.

Sadmir Alibegović, predsjednik Udruženja logoraša Sanski Most, kazao je da Tužiteljstvo ima veliki broj predmeta koji su dobili oznaku “A” od Haškog tribunala, a koji su skoro završeni da bi se mogla podići optužnica.

On je za Faktor istakao da će sutra doći kao delegacija u Tužiteljstvo BiH i razgovarati o svemu.

– Dat ćemo im vremena, četiri, pet mjeseci, do tada nećemo ići na prosvjede, vidjet ćemo što će, a što neće. Želimo da svi odgovaraju za zločin koji su počinili. Ne smije biti nedodirljivih – kaže Alibegović.

Ističe da je u selu Hrustovo kod Sanskog Mosta ubijeno 180 ljudi, golorukih, nenaoružanih civila, staraca, djece i žena.

– Želimo da se tim ljudima zabrani, da ne mogu pobjeći prije suđenja. Znam tko su, znam ih po imenu, ali ne mogu sada o tome. Većina ih je radila sa mnom, njih deset, za četvoricu pouzdano znam da su bili odgovorni, imali su funkcije – objašnjava Alibegović.

Podsjetimo, tužitelj Izet Odobašić ranije je za Detektor rekao da se njegov šef Kajganić morao izuzeti iz postupka protiv Mile Došenovića za ratne zločine u Sanskom Mostu i Manjači jer je poznavao osumnjičenog, kao i da se radi o sukobu interesa, dok je Tužiteljstvo, prema stavu Suda BiH, odgovorilo da to nisu razlozi za izuzeće.

Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv Seada Arnautovića i Samira Mehinovića za zločin protiv ratnih zarobljenika na području Doboja tijekom 1992. godine.

Kako je priopćeno iz Suda, Arnautović, u svojstvu zapovjednika 109. dobojske brigade Armije RBiH, i Mehinović, u svojstvu zapovjednika voda brigade Vojne policije, optuženi su da su od 10. do najkasnije 15. srpnja 1992. godine postupali suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava.

Sud je naveo da je optuženi Arnautović, kao nadređeni, znao i bilo razloga znati da njegovi podređeni provode torturu i nečovječno postupanje prema ratnim zarobljenicima, što je uzrokovalo i smrt jednog ratnog zarobljenika, te je propustio spriječiti počinjenje kaznenih djela i kazniti njihove počinitelje.

– Optuženi Samir Mehinović, kao osoba zadužena za nadzor i zaštitu ratnih zarobljenika u zatočeništvu koji je bio u sastavu brigade u zgradi “stare” osnovne škole u mjestu Klokotnica, općina Doboj, svjesno je propustio izvršiti nadzor nad zatočenjem, iako je znao da se provode mučenja i nečovječna postupanja, koja su uzrokovala smrt jedne osobe, čime je omogućila i olakšala izvršenje kaznenih djela – stoji u priopćenju.

Detektor piše da je Državni sud ovu optužnicu prvobitno vratio Tužiteljstvu na doradu zbog nedostataka i nejasnoća u činjeničnom opisu.

– Optuženi su da su u razdoblju od 10. do 15. srpnja 1992. godine, nakon što su u dva odvojena incidenta zarobljena četiri pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), zatvorili i držali ih u zatočeničkim prostorijama Vojne policije u Klokotnici, u neuvjetnim prostorijama, gdje su svakodnevno bili izloženi fizičkom i psihičkom zlostavljanju, a da im nije pružena medicinska pomoć za ozljede, koja im je bila dostupna. u obližnjoj ambulanti – naveli su ranije u saopćenju Tužiteljstva BiH.

U narednom periodu očekuje se zakazivanje ročišta za izjašnjenje o krivnji optuženih.