Napetosti na Bliskom istoku dominiraju većinom regionalnih i svjetskih medija, zajedno s brojnim drugim sukobima u raznim dijelovima svijeta, zbog čega mnogi strahuju od potencijalnog svjetskog rata s nuklearnim oružjem.

Nuklearni rat bio bi štetan za cjelokupno svjetsko stanovništvo, ali postoji nekoliko mjesta koja bi bila sigurnija od drugih.

Istraživačka novinarka i autorica Annie Jacobsen objasnila je da bi Australija i Novi Zeland mogli biti dva najbolja mjesta za posjetiti u najgorem mogućem scenariju, s obzirom na činjenicu da bi zemlje južne hemisfere bile jedine koje bi mogle “održati poljoprivredu”.

U intervjuu sa Stevenom Bartlettom za The Diary Of A CEO podcast, Jacobsen je rekao:

– Mjesta poput Iowe i Ukrajine ne bi bila ništa osim snijega 10 godina. Dakle, poljoprivreda bi propala, a kad poljoprivreda propadne, ljudi bi jednostavno umrli.

Osim toga, imate trovanje radijacijom jer će ozonski omotač biti toliko oštećen i uništen da nećete moći biti vani na suncu.

Ljudi će biti prisiljeni živjeti pod zemljom. Dakle, morate zamisliti ljude koji žive pod zemljom, boreći se za hranu svugdje osim Novog Zelanda i Australije.

Jacobsen je također govorio o tome kako će nuklearno oružje utjecati na čovječanstvo i citirao studiju profesora Owena Toona iz 2022. godine.

“Stotine milijuna ljudi umiru u vatrenim kuglama, nema sumnje”, rekao je Jacobsen.

Profesor Toon i njegov tim nekako su ažurirali ideju o nuklearnoj zimi temeljenoj na hrani, a broj do kojeg su došli bio je da će pet milijardi ljudi biti mrtvo.

– Trenutno na planeti živi oko osam milijardi ljudi. Dakle, tri milijarde ljudi bi još uvijek bilo živo. Gdje da idem da budem jedan od te tri milijarde? “Upravo sam bio na Novom Zelandu i u Australiji”, rekao je Bartlett.

Jacobsen je odgovorio: Točno tamo biste išli. Prema Toonu, to su jedina mjesta koja zapravo mogu održati poljoprivredu.

Australija i Novi Zeland također su daleko od nekih od najvećih svjetskih nuklearnih sila.

Zukan Helez, ministar obrane Bosne i Hercegovine, po struci je profesor geografije. Diplomirao je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za geografiju.

Prije političkog angažmana radio je u svom gradu, u bugojanskoj gimnaziji. Prema riječima učenika, onih kojima je predavao geografiju, za učenike je bio strah i trepet. Helez ni tada nije podnosio nerad i ogovaranje. Prema riječima onih koje je Helez podučavao, s njim nije bilo moguće nikakvo “štelo” niti poznanstvo. Ako si sin ili kći poznatog i utjecajnog Bugojanina, Helezu to ništa nije značilo jer ako nisi učio ili, ne daj bože, bio ponosan, nije pristajao na pritiske roditelja da “svom djetetu” da bolju ocjenu, da “prođe” ili da opravda svoje časove.

Bio je posebno strog prema neposlušnim i bahatim učenicima. Prema riječima bivših učenika, prema njima je imao poseban tretman. Mali crni dnevnik s najtežim pitanjima, na koja je bilo vrlo teško odgovoriti. Ali ako si dobro učio i ponašao se, sa Zukanom nisi imao problema.

Sve u svemu, bio je strog, ali pravedan.

Bivša potpredsjednica Federacije BiH i sadašnja zastupnica u Parlamentu Federacije BiH Melika Mahmutbegović po struci je liječnica, specijalistica kirurgije.

Diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu.

Nakon završetka studija počinje raditi u Domu zdravlja Bugojno kao liječnik opće prakse. Odlazi u Zagreb na specijalizaciju kirurgije.

Specijalizaciju opće kirurgije obavila je 1992. godine u Klinici Sestara milosrdnica u Zagrebu. Titulu specijalistice kirurgije stekla je sa samo 28 godina.

Jednom je prilikom rekla da su njezini stariji kolege, zagrebački kirurzi, u najmanju ruku iznenađeni njezinom sposobnošću. Iako je bila samo specijalizant, bila je “rame uz rame” s iskusnim kolegama.

Tako je tijekom jedne operacije ušla u operacijsku salu, a liječnici nisu mogli vjerovati da će operirati s njima. Naime, bila je vrlo sitna i mršava, te im nije ulijevala povjerenje. Ali njezina ih je sposobnost demantirala.

Iako je mogla ostati u Zagrebu, nakon specijalizacije vratila se u rodni grad gdje nastavlja raditi kao kirurginja u Domu zdravlja Bugojno. Iste godine, u vihoru rata, priključila se Armiji RBiH i radila kao kirurg u Ratnoj bolnici.

Sam Bog zna koliko je amputacija napravila, kad nije bilo lijekova i drugih rješenja. Spasila je stotine života, kako boraca tako i civila. Borci, ali i građani Bugojna, i danas su joj zahvalni na tome.

Za direktoricu Doma zdravlja Bugojno izabrana je 1995. godine.

A onda nastavlja svoj posao kirurga i spašava živote.

Svatko tko je s njom bio u kontaktu kao pacijent i koga je operirala ima samo riječi hvale.

Ne radi se samo o riječima.

Melika Mahmutbegović je 1994. godine odlikovana Plaketom za humanost Udruženja hirurga Bosne i Hercegovine za rad i profesionalni angažman kao ratne kirurginje.

Na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2010. godine obranila je magistarski rad pod naslovom „Značaj FNA u zlatnom standardu dijagnostike i terapije raka dojke“ i stekla zvanje magistra medicinskih nauka.

Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković magistrirao je na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu, na Odsjeku za sportski menadžment.

Bio je profesionalni košarkaš, igrač i kapiten Košarkaškog kluba Bosna iz Sarajeva, a međunarodnu karijeru nastavio je kao igrač za klubove u Sloveniji, Italiji, Mađarskoj i Rumuniji.

Kao košarkaš nije postigao zapažene rezultate.

Predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto diplomirala je 1984. godine na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci, a pravosudni ispit položila u Sarajevu.

Krišto je do 1999. godine radio kao pravnik u livanjskim tvrtkama: Agro Livno, Guber, Likom i Livno bus.

Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH iz srpskog naroda, profesorica je engleskog jezika, a nakon studija završila je i specijalističke studije na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci.

Cvijanović je radila kao nastavnica i profesorica engleskog jezika te kao asistentica u Misiji Europske unije u Bosni i Hercegovini.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović diplomirao je 1979., a 1989. magistrirao na Strojarskom fakultetu u Mostaru, a doktorirao na Sveučilištu u Mostaru 1996. godine.

Čović je od 1980. do 1998. godine radio u mostarskoj tvrtki SOKO, najprije u tehnologiji i kontroli, a kasnije u menadžmentu, a od 1992. do 1998. godine bio je generalni direktor ove tvrtke. Radio je kao viši asistent na Strojarskom fakultetu u Mostaru, a kasnije je postao izvanredni i redoviti profesor na Sveučilištu u Mostaru.

Premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a potom i magistrirao na Katedri za međunarodno javno pravo na tom fakultetu. Od 2016. do 2022. godine bio je vijećnik Naše stranke u Općinskom vijeću Centar Sarajevo, a istovremeno je delegiran i u Gradsko vijeće Grada Sarajeva.

Prije toga radio je u realnom sektoru. Vrlo ukratko, matematički je jasno. Tako se mladi Uk vrlo brzo lansirao u politiku, i to na najviše pozicije.

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović diplomirao je 1998. godine na Filozofskom fakultetu u Tuzli, a doktorirao 2010. godine u Sarajevu.

Prije političkog angažmana Bećirović je bio profesor historije u Osnovnoj školi u Tuzli, a od 1998. do 2002. godine radio je u Srednjoj ekonomskoj školi u ovom gradu.

Od 2010. godine je docent na Filozofskom fakultetu u Tuzli.

Karijeru je započeo radeći kao profesor strojarstva i fizike u srednjoj školi u rodnom gradu, gdje je potom 1992. godine bio upravitelj pošte.

Predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić diplomirao je 1986. godine na Pravnom fakultetu u Mostaru.

Prije ulaska u politiku, od 1988. do 1992. godine, radio je u Općini Konjic kao referent i načelnik Odjeljenja za inspekcijske poslove.

Ramo Isak

Ministar unutarnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine Ramo Isak završio je srednju školu u Zenici.

2010. godine stekao je zvanje profesora predškolskog odgoja na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Potom je magistrirao i doktorirao na privatnom Sveučilištu u Travniku.

Završio je poslijediplomski studij iz područja ekonomskih znanosti, a nakon magisterija doktorirao i stekao znanstveni stupanj dr. ekonomskih znanosti te zvanje docenta na Ekonomskom fakultetu.

Nakon završetka rata radio je kao policajac u Zenici – do 2003. godine.

Godine 2005. Isak je suosnivač Agencije za fizičku i tehničku zaštitu ljudi i imovine Condor.

Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, a od 2007. do 2010. radio je kao profesor povijesti i geografije u Trebinju. Prije političkog angažmana bio je novinar.

Prve članke i kolumne objavio je 2006. godine u Glasu Hercegovine, a 2007. godine počinje raditi kao televizijski novinar, prvo na RTRS-u, a potom i na BN televiziji.

Popularnost je stekao radeći kao novinar i dopisnik iz Hercegovine BN televizije od 2008. do 2014. godine.

Početkom 2011. godine pokreće svoj blog i autorsku emisiju „Aktuelno sa Vukana“ na radiju Korona.

Predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara stekla je zvanje ekonomistice na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, gdje je 1998. završila studij poslovne ekonomije, komercijalni smjer.

Od 2000. do 2005. godine radila je u upravi Općine Kiseljak, a 2002. godine počinje njena politička karijera.