Prošle su 33 godine od zločina u Štrpcima, kada su pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) na željezničkoj stanici u Štrpcima izveli 20 putnika iz voza koji je saobraćao na relaciji Beograd-Bar, a zatim ih ubili.
Oni su zajedno sa prtljagom utovareni u kamion i u pratnji dva putnička vozila odvezeni u Višegrad. U Prelovo su stigli iza 17 sati.
Iskrcani su ispred Osnovne škole “Želimir Đurić Željo”, sjedišta komande Prve bojne 2. podrinjske lake pješadijske brigade Višegrad.
U školskoj sportskoj dvorani naređeno im je da se svuku, odlože prtljagu i iznesu sve dragocjenosti.
Zatim su fizički zlostavljani i mučeni. Sa rukama vezanim žicom u donjem vešu, ponovo su ukrcani u kamion koji ih je odvezao u selo Mušići.
Milan Lukić je strijeljao 18 civila u prizemlju spaljene kuće Rasima Polje.
U pokušaju bijega ubijena su dva civila. Na jednog je pucao Nebojša Ranisavljević, a na drugog nepoznati vojnik koji je također bio na straži. Sutradan su tijela ubijenih bačena u Drinu.
Do sada su pronađeni posmrtni ostaci četiri žrtve (Halil Zubčević, Ilijaz Ličina, Jusuf Rastoder i Rasim Ćorić). Pronađeni su tijekom ekshumacije na lokalitetu jezera Perućac.
Ubijeni civili bili su državljani Savezne Republike Jugoslavije.
Pripadnici VRS su 27. veljače 1993. godine oteli i ubili 19 državljana bivše SRJ i jednog državljanina.
Od državljana SRJ 18 je bilo Bošnjaka, a jedan Hrvat, a svi su živjeli u Srbiji i Crnoj Gori – u Beogradu, Prijepolju, Bijelom Polju i Podgorici.
Žrtve ovog zločina su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličin, Fehim Bakija, Sećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedna nepoznata osoba. osoba. Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 16 godina.
Za zločin u Štrpcima pred sudovima u regiji osuđeno je deset osoba.
Prema priči Toma Buzova snimljen je kratki film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” koji je bio nominiran za “Oscara”.