Prema Takvimu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, deseti dan mjeseca muharrema 1448. hidžretske godine obilježava se kao Dan ašure ili Jevmu-ašure, koji je simbol zajedništva i dijeljenja dobara među ljudima.
Jevmu-ašura ove godine pada u četvrtak, 25. juna 2026. godine.
Ašura u prijevodu s arapskog jezika znači deset, a upravo je deseti dan muharema izuzetno značajan u historiji islama i poslanika.
Toga dana, prema hadisima i drugim izvorima, dogodio se niz važnih događaja, uključujući spašavanje lađe poslanika Nuha i prolazak poslanika Musaa kroz razdvojeno more kako bi pobjegao od faraona.
Prema islamskom vjerovanju i tradiciji, na ovaj dan je primljeno pokajanje poslanika Adema, desio se i pokajanje poslanika Idriza, vatra nije htjela da gori i sagori poslanika Ibrahima, poslanik Jakub se ponovo sreo sa sinom i poslanikom Jusufom, poslanik Job je ozdravio, poslanik Junus je spašen iz utrobe ribe, a poslanik Isa je rođen i odgojen od Božja volja.
Na dan Ašure 61. godine po Hidžri, unuk poslanika Muhammeda, a.s., Husejn je ubijen na Kerbeli zajedno sa još 72 njemu bliske osobe.
Preporuka Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., jeste da se posti 9. i 10. ili 10. i 11. muharema.
Obilježavanje dana Ašure duboko je ukorijenjeno u muslimanskoj tradiciji, ali je potrebno podsjetiti da musliman živi i prakticira vlastitu tradiciju u skladu s Kur’anom i sunnetom.
Na ovaj dan se priprema i posebno jelo ašure.
Potrebni sastojci: Za pripremu ašure koriste se razne žitarice, voće, orasi, sjemenke, začini i zaslađivači. Najzastupljeniji su pšenica, ječam, riža, zob, grah, slanutak i leća, zatim svježe i suho voće kao što su jabuke, kruške, banane, naranče, limuni, mandarine, smokve, marelice, šljive, grožđice, datulje, trešnje, višnje, bobičasto voće i šipak, zatim orasi, bademi, lješnjaci, kikiriki, kao i sjemenke sezama, maka, suncokreta i bundeve.
Dodaju se začini cimet, klinčić, ponekad zrno papra ili kave, a okus se zaokružuje šećerom, malo soli i vodom ili voćnim sokovima.
Postupak pripreme:
Zrna se namaču preko noći, a sutradan se pažljivo isperu i posebno kuhaju, tek toliko da omekšaju, ali ne izgube oblik. Sastojke koji se duže kuhaju možete skuhati dan ranije i čuvati u hladnjaku. Riža se kuha posebno, dok se kukuruz, ako se koristi, može dodati gotov. Sve se zatim sjedini u velikom loncu, u koji se doda voda pomiješana sa sokom citrusa i nara, malo zaslađena, tek da se okusi sjedine.
Dok se žitarice lagano zagrijavaju, voće se sjecka na sitne komadiće – jabuke, kruške, banane, suhe šljive, smokve, marelice, bobičasto voće i sve što je u sezoni dostupno. Začini se dodaju oprezno, tek da se arome istaknu: malo cimeta, klinčića, prstohvat soli, nekoliko zrna papra ili kave, sve umjereno. Zatim se u smjesu umiješaju orašasti plodovi i sjemenke koji ašuriju daju punoću i teksturu.
Voće se polako dodaje žitaricama i kuha kratko, svega petnaestak minuta, kako bi sačuvalo boju i aromu. Pred kraj se dodaju zobene pahuljice i malo zgusnuta voćna tekućina, po potrebi još vode i šećera da bude malo gušće od običnog kompota. Zatim se lonac makne s vatre i ostavi da se slegne i ohladi.
Ašura nije spremna ostati samo u jednom domu. Njegova bit je u dijeljenju. Zato se servira u zdjelicama, ukrašen zrncima nara, mljevenim orasima ili bademima, te nosi komšijama, rodbini i prijateljima – kao tihi znak pažnje i podsjetnik da se bereket samo množi kada se dijeli.