Aida Obuća, zastupnica u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH i potpredsjednica SDA, kazala je da je “Kanton Sarajevo uvijek bio presjek naše političke scene, pa je danas ogledalo ideologije Trojke, projektnog obrasca u kojem se bahatost predstavlja kao odlučnost, populizam kao principijelnost, a institucionalna neodgovornost kao moralna gesta”.
– Dakle, u jeku velike tragedije koja je pogodila ovaj kanton, svjedoci smo pokušaja da se ostavka politički nezrelog premijera prikaže kao vrhunac odgovornosti. No, kada je riječ o “trećoj sreći” u ostavci, prva se dogodila 9. listopada 2023., a druga već 20. prosinca 2024., ne možemo govoriti o iznimci, već o šablonu. A tri puta ponovljena šablona nije čin savjesti, nego dokaz sustavnog izbjegavanja odgovornosti – rekao je Obuća.
Kako dodaje, u isto vrijeme “dojučerašnja ‘neovisna stručnjakinja’ i još više ‘neovisna’ medijska djelatnica Naše stranke epski govori o svojoj namjeri pozivanja na odgovornost, no vjerovali ili ne, preduhitrio ju je ‘moral’ njezinog premijera”.
– Dakle, onaj tko je stvarno odgovoran i koji je tek nakon enormnih pritisaka naroda i oporbe pristao prvo se pokajati, a onda napustiti brod koji tone. Zato se pitam o kakvoj odgovornosti govori politički lik koji stoji iza osuđenog mobbinga i desetljećima dugog falsificiranja vlastite nepristranosti. Lik koji na upite kolega o odgovornosti šalje upozorenja da “ulaze u opasnu zonu”.
Ona je u tom narativu odnedavno de iure partnerica, a od osnutka de facto predsjednica te političke opcije, koja se opet, vjerovali ili ne, buni protiv vlasti i većine koju predvodi, dajući javnosti lekcije o hrabrosti. O kakvoj hrabrosti govorimo? Hrabrost iz tog studenog 2019. kada su fotografije djece prikazane pred kamerama, a ne pred tužiteljstvom? Ili možda o hrabrosti Benjamina Bejtovića i Suada Rožajca, članova rukovodstva i savjeta naše stranke, o čijoj odgovornosti u slučaju pogibije male Džene Gadžun nikada nismo čuli jasnu riječ od predsjednika – kazao je Obuća.
U priopćenjima iste stranke, kako ističe, danas se govori i o “politizaciji tragedije”.
– Kao da smo zaboravili proteste 2008. godine protiv tadašnje Vlade Kantona Sarajevo, koje je dobrim dijelom predvodio Fadil Šero, tada poslovni direktor SDP-a, a kasnije generalni sekretar Naše stranke.
U ovom svojevrsnom “balu vampira” ništa manje nije važan ni SDP koji već godinama uspješno izbjegava odgovornost koja mu objektivno pripada. Tako premijer Federacije i vječni predsjednik stranke Nermin Nikšić napada opoziciju zbog lošeg rada vlastite vlade, pozivajući se na desetljeća vladanja SDA, ali pritom zaboravlja vlastite kadrove na čelu kantona: Husu Hadžidedića, Nermina Pećanca, Fikreta Musića, kao i koalicijske premijere Elmedina Konakovića i Denisa Zvizdića.
Dakle, crveni kontinuitet vlasti traje devet godina, a s Našom strankom petnaest. To je, gospodo, više od pola poraća. Ako izuzmemo i sedam godina ministara Harisa Lulića i Adnana Štete, niza direktora i odgovornih načelnika Općine Centar, zaključak se nameće sam po sebi. Kojeg premijera pokušavate dezavuirati? – dodala je Obuća.
Kako je naglasila, “lekcije o odgovornosti danas drži politička osoba bez izbornog i ustavnog legitimiteta”.
– Kažem mu da je prije prozivanja morao napraviti nekoliko stvari. Najprije se mora pozabaviti desecima smrtnih slučajeva uzrokovanih klizištem koje je uzrokovao ilegalni kamenolom za vrijeme mandata šefa SDP-a Damira Šabanovića. Mora se osvrnuti i na 2014. godinu i paljenje državnih institucija u prošlom mandatu. Posebno se moramo osvrnuti na slučaj Doma umirovljenika u Tuzli i odbijanje sanacije elektroinstalacija koje su prethodile požaru.
Da vam olakšam, mogu i sažeti:
– prosvjedi 2008. i napadi na institucije – organizator iz SDP-a i Naše stranke
– paljenje institucija BiH i KS 2014. godine – premijer FBiH iz SDP-a,
– mobing nad zaposlenicima TVSA. – direktor iz Naše stranke,
– smrt Jene Gađun 2021. godine – liječnice Naše stranke,
– požar u Domu umirovljenika u Tuzli – SDP-ov direktor,
– tragedija u Jablanici – šef i premijer FBiH iz SDP-a,
– tragedija u Sarajevu – ministar prometa i direktor GRAS-a iz SDP-a.
Dodamo li tome njihovo nasljeđe komunističkog sustava, političkih procesa, masovnih smaknuća i nezakonitih zatvaranja, postaje jasno odakle zapravo te crvene i narančaste boje – ustvrdio je Obuća.
Kako smatra, problem Kantona Sarajevo nije jedna ostavka, jedna izjava ili jedan televizijski nastup, već model.
– Model u kojem se tragedije koriste za međusobne obračune, a javnosti se umjesto institucionalne reforme nudi moralna predstava. Model u kojem isti akteri upravljaju sustavom, a svaka nova posljedica se proglašava “nasljedstvom” ili “tuđom krivnjom”.
Ako se prosvjedi, paleži, mobbing, institucionalni propusti, smrt djece, požari i infrastrukturne tragedije vežu za iste političke strukture, onda je to politička matrica. A matrica se ne mijenja ostavkom, nego promjenom koncepta upravljanja.
Zato je ključno pitanje jednostavno: je li Kanton Sarajevo talac političkog marketinga ili će konačno postati mjesto stvarne institucionalne odgovornosti?
Crveni i narančasti spin može trajati jednu press konferenciju, ali odgovornost je vječna. A njezine boje nisu ideološke. Oni su ravnoteža. A ravnoteža se, prije ili kasnije, mora podvući – kazao je Obuća.