Mogući sudar asteroida s Mjesecom krajem 2032. mogao bi donijeti neviđene znanstvene podatke, svjetlosni spektakl na nebu i ozbiljnu prijetnju satelitskoj infrastrukturi u Zemljinoj orbiti.
Svemir rijetko nudi unaprijed najavljen događaj, koji bi mogao imati posljedice i za Zemlju. To bi se moglo promijeniti u prosincu 2032., kada asteroid 2024 YR4 ima malu, ali mjerljivu vjerojatnost sudara s Mjesecom.
Izračuni orbite pokazuju približno četiri posto vjerojatnosti da će taj asteroid udariti u Mjesec 22. prosinca 2032. Procjenjuje se da je asteroid širok oko šezdeset metara. Udar bi oslobodio energiju usporedivu s eksplozijom termonuklearnog oružja srednje snage i nadmašio bi najjači zabilježeni udar na Mjesec 2013. za šest redova veličine.
Novo istraživanje objavljeno na poslužitelju za pretisak arXiv razmatra koji bi se novi znanstveni uvidi mogli steći u slučaju takvog utjecaja. Praćenje događaja u stvarnom vremenu omogućilo bi prikupljanje empirijskih podataka o ekstremnim utjecajima koje računalni modeli ne mogu u potpunosti reproducirati. Moglo se izravno promatrati isparavanje stijena, stvaranje plazme i ponašanje materijala izbačenog u svemir.
Bljesak udara bio bi vidljiv iz područja Pacifika, gdje bi tada vladala noć. Danima nakon toga rastaljena masa bi se hladila na mjestu kratera. Infracrveni opservatoriji, uključujući svemirski teleskop James Webb, mogli bi pratiti ovaj proces i detaljno proučavati kako nastaju lunarni krateri.
Simulacije predviđaju krater promjera oko jednog kilometra i dubine između sto pedeset i dvjesto šezdeset metara, s bazenom rastaljenog kamena u središtu, promjera oko sto metara.
Usporedba tog kratera s postojećima pomogla bi u rekonstrukciji povijesti bombardiranja Mjeseca. Udar bi također izazvao globalni lunarni potres magnitude 5, najjači za koji se očekuje da će ikada biti zabilježen, nudeći rijedak uvid u unutrašnjost Mjeseca.
Izbačeni materijal bi također krenuo prema Zemlji. Do četiri stotine kilograma moglo bi preživjeti prolaz kroz Zemljinu atmosferu, stvarajući besplatnu “opširnu” misiju prikupljanja lunarnih uzoraka, unatoč intenzivnom zagrijavanju nakon ulaska u Zemljinu atmosferu. Na Božić 2032. broj meteora mogao bi dosegnuti vrhunac od gotovo dvadeset milijuna na sat. Na dijelu planeta koji prvi ulazi u tok krhotina s Mjeseca, često bi bio vidljiv golim okom, uključujući 100 do 400 vatrenih kugli na nebu na sat.
Padovi krhotina bili bi koncentrirani iznad Južne Amerike, Sjeverne Afrike i Arapskog poluotoka. Ozbiljnija prijetnja odnosi se na satelite u Zemljinoj orbiti, jer lančani sudari mogu izazvati takozvani “Kesslerov sindrom”, odnosno scenarij nekontroliranog razmnožavanja svemirskog otpada u Zemljinoj orbiti. Portal Svemir danas piše da svemirske agencije razmatraju misije skretanja asteroida i suočavaju se s teškim odlukama.