U provokativnom osvrtu časopisa The National Interest postavlja se sudbonosno pitanje je li Washington u grčevitoj borbi za prevlast nad Perzijskim zaljevom doista zagrizao u otrovnu jabuku Pirove pobjede.
Analiza oslikava portret supersile koja, iako još uvijek posjeduje najmoćniju oštricu na svijetu, otupljuje tu istu oštricu u regiji koja više ne igra po njezinim pravilima.
Dok američki nosači zrakoplova patroliraju horizontom, izvor upozorava da stvarna moć izmiče kroz pukotine, ostavljajući iza sebe samo skupe račune i stratešku iscrpljenost.
U središtu ovog geopolitičkog natjecanja leži brutalna asimetrija modernog ratovanja gdje Pentagon troši bogatstva na visokotehnološku obranu kako bi neutralizirao prijetnje koje koštaju djelić tog iznosa, stvarajući financijski vrtlog koji guta resurse namijenjene budućnosti.
U isto vrijeme, dok Washington čuva stražu, njegovi nekadašnji najvjerniji saveznici tiho sklapaju nova savezništva s Istokom, pretvarajući američku vojnu nazočnost u skupu pozadinu za pozornicu kojom drugi akteri polako počinju dominirati.
The National Interest zaključuje da povijest možda pamti ovaj trenutak ne kao trijumf američke postojanosti, već kao trenutak kada je pobjeda postala toliko skupa da je izgubila svaki smisao, ostavljajući Ameriku nominalno gospodarom Zaljeva, ali ranjivijom na ostatku globalne šahovske ploče.