Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Denisa Bećirović obratila se na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Njegov govor prenosimo u cijelosti:
Poštovani predsjedniče,
ugledne ekselencije,
Na početku svog obraćanja, koristim priliku da pozdravim predsjedavajućeg Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN), uvažene veleposlanike država članica Vijeća sigurnosti UN-a i druge veleposlanike, kao i gospodina Christiana Schmidta, visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.
Iz Izvješća visokog predstavnika vidljivo je da je političko-sigurnosna situacija u Bosni i Hercegovini složena i izazovna.
Ovaj dokument dodatno potvrđuje važnost kontinuirane pažnje međunarodne zajednice, u cilju zaštite mira, stabilnosti i Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Daytonski mirovni sporazum).
dame i gospodo,
Usprkos brojnim izazovima, Bosna i Hercegovina je ostvarila značajan napredak na svom europskom i euroatlantskom putu.
Europsko vijeće je 15. prosinca 2022. donijelo odluku o dodjeli statusa kandidata za članstvo u EU Bosni i Hercegovini.
Europsko vijeće je 21. ožujka 2024. odlučilo otvoriti pristupne pregovore s Bosnom i Hercegovinom.
Usvojili smo i dostavili šest reformskih programa BiH u sjedište NATO-a u Bruxellesu, au tijeku su pripreme za usvajanje ovog dokumenta za 2026. godinu.
Bosna i Hercegovina je ispunila uvjete za dobivanje pozivnice za članstvo u NATO-u.
Naši rezultati bili bi i bolji da nije bilo stalnih opstrukcija i blokada iz entiteta Republika Srpska.
Za objektivnu ocjenu postojećeg stanja u Bosni i Hercegovini potrebno je ukazati na činjenice koje su prethodile današnjem stanju.
Posebno ističem sljedeće:
Republika Bosna i Hercegovina, članica UN-a, bila je žrtva brutalne agresije od 1992. do 1995. godine;
protiv Republike Bosne i Hercegovine vođeni su udruženi zločinački pothvati;
nad Bošnjacima je počinjen genocid, jedini genocid u Europi nakon Drugog svjetskog rata;
velikodržavni protagonisti pokušavaju ostvariti ciljeve koji nisu ostvareni tijekom oružane agresije ni u postdaytonskom razdoblju.
Ignoriranje ovih činjenica, utvrđenih i presudama sudova UN-a, nikome ne pomaže. Naprotiv, njihovo zanemarivanje može dovesti do pogrešne dijagnoze stanja, a posljedično i mogućih novih pogrešnih koraka.
To ne smijemo dopustiti.
dame i gospodo,
vrlo teška 2025. godina je iza nas.
Antidejtonska politika rukovodstva entiteta Republika Srpska dovela je Bosnu i Hercegovinu na rub oružanog sukoba.
Izbjegli smo najgori scenarij zahvaljujući institucionalnom i odgovornom djelovanju na pravnoj i vanjskopolitičkoj razini.
Također, naučili smo važnu lekciju: svako ugrožavanje položaja i nadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, državnih pravosudnih organa i visokog predstavnika može imati nesagledive posljedice po mir i stabilnost Bosne i Hercegovine i ovog dijela Europe.
Posebno želim upozoriti na opasnost ugrožavanja uloge visokog predstavnika.
Visoki predstavnik postoji na temelju Aneksa 10 Daytonskog mirovnog sporazuma i konačni je tumač civilnih dijelova Sporazuma.
Daytonski sporazum nije jelovnik
Potpisnici i svjedoci Daytonskog mirovnog sporazuma su još krajem 1995. godine znali da se radi o važnoj instituciji za zaštitu ovog međunarodnog sporazuma. Znali su da Sporazum u cjelini ne može funkcionirati bez Aneksa 10.
Dejtonski mirovni sporazum nije jelovnik, da biraš šta hoćeš, a šta nećeš. To je međunarodni ugovor koji se mora u potpunosti poštovati.
Predstojeće imenovanje novog visokog predstavnika treba biti provedeno na način da:
kao i do sada, Vijeće za provedbu mira bira novog visokog predstavnika;
nisu ugrožene nadležnosti i mandat visokog predstavnika.
O zatvaranju OHR-a može se govoriti tek nakon što se završi program 5+2.
Da zaključimo: problem Bosne i Hercegovine nije visoki predstavnik, već antidejtonska politika koja otvoreno zagovara rušenje Daytonskog mirovnog sporazuma i Bosne i Hercegovine.
dame i gospodo,
budimo potpuno jasni i izravni: Daytonski mirovni sporazum ruši vodstvo entiteta Republike Srpske, a ne visokog predstavnika.
Vrijeme je da zaustavimo rušitelje Sporazuma, a ne da oslabimo institucije koje ga štite.
Susjedne države Republika Srbija i Republika Hrvatska nemaju se pravo miješati u unutarnje stvari države Bosne i Hercegovine.
Oni nisu garanti, nego potpisnici Daytonskog mirovnog sporazuma. Time su Srbija i Hrvatska preuzele dodatnu međunarodnu obvezu poštivanja neovisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, kao i presuda sudova UN-a.
Iznimno je značajno da su svi članovi Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, povodom obilježavanja 30. obljetnice Daytonskog mirovnog sporazuma, istaknuli važnost poštivanja suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
Tom prigodom članovi Upravnog odbora posebno su istaknuli:
Bosna i Hercegovina nije nastala 1995. godine, već je nastavila svoje pravno postojanje;
suverenitet pripada isključivo Bosni i Hercegovini kao jedinstvenoj državi;
Entiteti postoje na osnovu Ustava Bosne i Hercegovine i nemaju svoj suverenitet.
Čelnici entiteta Republika Srpska i dalje ugrožavaju Daytonski mirovni sporazum.
Javno zagovaraju:
jednostrano rušenje Daytonskog mirovnog sporazuma;
uništavanje države Bosne i Hercegovine;
i druge povrede međunarodnog i nacionalnog prava.
dame i gospodo,
skandalozno je da su čelnici entiteta Republika Srpska sklopili ugovor s jednom lobističkom kućom, s ciljem rušenja Daytonskog mirovnog sporazuma.
U ovom ugovoru glavni ciljevi su:
promjena vanjske politike Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini;
redefiniranje statusa entiteta Republika Srpska;
osiguranje međunarodne potpore odcjepljenju;
i osporavanje temeljnih dijelova Daytonskog mirovnog sporazuma.
Ovakva antidaytonska politika izravno ugrožava mir i stabilnost u cijeloj regiji.
Nezakonit izvještaj Vlade RS
O opasnoj politici govori i tzv. izvješće koje je Vijeću sigurnosti UN-a nezakonito podnijela Vlada entiteta Republika Srpska.
Navedeni izvještaj, osim neistina, sadrži i elemente propagande kakvoj smo svjedočili uoči genocida nad Bošnjacima.
Da budem jasan: ovo je reaktivacija genocidne propagande.
Političari koji slave osuđene ratne zločince pokušavaju žrtvu učiniti metom novog genocida.
To je nedopustivo, sramotno i krajnje opasno.
Destruktivne političke snage pokušavaju stvoriti opasne etničke podjele, uključujući i stvaranje tzv. trećeg entiteta.
Takve nerazumne politike prouzročile su ogromnu štetu tijekom 1990-ih i moraju se sasjeći u korijenu, jer mogu ponovno izazvati sukobe i patnju.
Nedavno je u Zagrebu održan skup na kojem su prekrajane karte etničkih podjela u Bosni i Hercegovini.
Zato ovdje, u Vijeću sigurnosti UN-a, želim biti vrlo jasan: zagovaranje etničkih podjela u Bosni i Hercegovini nije politika, to je izravna prijetnja miru.
Povijest nas uči da kad god su se u Beogradu i Zagrebu crtale karte o podjeli Bosne i Hercegovine, stradavali su građani i narodi moje zemlje.
Naša je zajednička obveza i odgovornost da nikada više ne dopustimo povlačenje granica preko otvorenih rana.
Građani i narodi Bosne i Hercegovine zaslužuju mir, stabilnost i ekonomski napredak.
Jedna od čestih političkih obmana antidejtonskih snaga je stvaranje straha od unitarizma u Bosni i Hercegovini.
Govoriti o opasnosti unitarizma i centralizma u duboko decentraliziranoj Bosni i Hercegovini potpuno je besmisleno.
Zastrašivanje navodnim unitarizmom ima za cilj:
skreće pažnju sa stvarnih problema Bosne i Hercegovine;
produbiti etnonacionalističke pokušaje paraliziranja državnih institucija;
i sabotira euroatlantske i europske integracijske procese.
Zato ovdje, na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, treba jasno reći da je riječ o političkom narativu velikodržavnih protagonista.
dame i gospodo,
Danas govorim ne samo kao predsjedatelj Predsjedništva BiH, nego i kao glas milijuna ljudi iz Bosne i Hercegovine koji vjeruju u budućnost.
Naša budućnost se ne temelji na podjelama, već na znanju, inovativnosti i dostojanstvu svakog čovjeka.
Moja vizija Bosne i Hercegovine je stabilna, sigurna, obrazovana i digitalno razvijena europska država – društvo zajedničkih vrijednosti, održivog razvoja i jakih institucija.
Što treba učiniti u Bosni i Hercegovini?
Prvo, prema međunarodnom i domaćem pravu, kao i prema pravomoćnim i pravomoćnim presudama Ustavnog suda BiH, državna imovina je vlasništvo države Bosne i Hercegovine.
Tu ne smije biti političke trgovine.
Drugo, potrebno je pristupiti provedbi presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.
U tom procesu potrebno je jačati demokratsku i multietničku državu Bosnu i Hercegovinu i eliminirati svaki oblik diskriminacije građana.
Treće, Ustavom Bosne i Hercegovine jasno je definirana supremacija države Bosne i Hercegovine nad entitetima.
Ustav Bosne i Hercegovine mora se u potpunosti poštivati
U tom kontekstu važna je poruka člana Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira da se Ustav Bosne i Hercegovine mora u potpunosti poštivati i da ima prioritet nad entitetskim ustavima i zakonima.
Četvrto, mislim da je važno da Vijeće sigurnosti UN-a usvoji Odluku o produženju mandata EUFOR/Althea iu 2026. godini.
Prisutnost EUFOR-a važna je za očuvanje mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini, ali i u regiji.
Peto, za stabilnost i sigurnost Bosne i Hercegovine i regije važno je dinamizirati put Bosne i Hercegovine ka punopravnom članstvu u NATO-u i EU.
Šesto, krajnje je vrijeme da međunarodna zajednica i visoki predstavnik zaustave antidejtonske pokušaje ugrožavanja državnih institucija Bosne i Hercegovine.
Primjerice, važno je spriječiti pokušaje entiteta Republika Srpska da ugasi Javni radiotelevizijski servis Bosne i Hercegovine, kao neovisnog emitera na državnoj razini.
Na kraju, u ime građana Bosne i Hercegovine, iskreno se zahvaljujem prijateljima naše zemlje.
Nismo zaboravili pomoć koju smo dobili od mnogih država članica UN-a.
Bosna i Hercegovina to cijeni i ne zaboravlja.
Čuvajmo zajedno mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini i regiji.
