George HW Bush postao je globalno poznat nakon uspješne operacije Pustinjska oluja 1991. godine, kada su američke i koalicijske snage brzo oslobodile Kuvajt i porazile iračke trupe.
Popularnost mu je nakon rata skočila na gotovo 90 posto, a američka ga je javnost vidjela kao odlučnog vođu sposobnog upravljati međunarodnim krizama, piše Vanjska politika.
Međutim, vanjskopolitički uspjeh nije bio dovoljan za reizbor. Pad potpore uzrokovan je padom gospodarstva, nezadovoljstvom porezima i domaćom politikom te osjećajem da Bush više brine o vanjskoj nego o unutarnjoj politici.
Unatoč vojnim pobjedama birači su se fokusirali na svakodnevne životne probleme i ekonomsku sigurnost.
Analiza u Foreign Policyju naglašava paralelu s Donaldom Trumpom.
I u svom mandatu Trump ima veliku vidljivost u vanjskoj politici i nekim međunarodnim potezima, ali će, kao i u slučaju Busha, domaći problemi – gospodarstvo, socijalna pitanja i političke kontroverze – igrati ključnu ulogu u percepciji birača i izborima, ističe se u analizi.
Ova lekcija iz povijesti pokazuje da predsjednička popularnost temeljena na međunarodnim uspjesima može biti privremena.
U američkoj politici domaći ekonomski uvjeti, društveni problemi i svakodnevni život građana često odlučuju tko će osvojiti mandat.
Vanjski uspjesi mogu poboljšati ugled čelnika, ali sami po sebi ne jamče izbornu pobjedu, osobito kada se glasači osjećaju nesigurno kod kuće, zaključak je analize.