Bivši Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa ef. Cerić je reagirao na prosvjede i nemire u Iranu.
Prema riječima Cerića, narodni prosvjedi sastavni su dio političkog života svake moderne države.
– U demokratskim društvima Zapada – u Londonu, Parizu, Madridu, Berlinu ili Washingtonu – javno izražavanje nezadovoljstva shvaća se kao legitimno sredstvo političkog pritiska. Često znaju biti nasilni, ponekad čak i nasilni, ali u svojoj biti ostaju u okvirima sustava: usmjereni su na promjenu određenih politika, zakona ili društvenih praksi, a ne na potpunu destrukciju državnog i duhovnog poretka. Paljenje crkava, sustavno uništavanje kulturnih i državnih institucija ili brisanje simbola kolektivnog identiteta rijetko je iznimka, a ne pravilo – napisao je Cerić na Facebooku.
No, kada se pogleda fenomen prosvjeda u muslimanskim zemljama, posebno u Iranu, vidi se bitna razlika, kako dalje navodi Cerić – ne samo u formi, nego i u suštini.
– Prosvjedi u Iranu često počinju kao reakcija na stvarne društvene probleme: inflaciju, ekonomske pritiske, socijalne nepravde. To su izazovi koji postoje u gotovo svim zemljama svijeta i sami po sebi ne delegitimiziraju ni vlast ni državu. No, ono što zabrinjava jest brzina i lakoća kojom se takvi prosvjedi pretvaraju u otvoreno nasilje, u svojevrsnu militantnu agresiju iznutra. U tim trenucima meta više nisu pojedini političari ili odgovorni nositelji vlasti, nego sami temelji društva: džamije, kulturne institucije, državne institucije, simboli duhovnog i nacionalnog identiteta. Takva destrukcija ne nalikuje spontanoj narodnoj pobuni, već planiranoj destrukciji. Iskustvo Irana pokazuje da se u tim situacijama granica između unutarnjeg nezadovoljstva i vanjske intervencije opasno briše – ističe Cerić.
Iran je, kaže, i prije prolazio kroz valove prosvjeda, nekada opravdanih, nekada pretjeranih, no ovoga puta ima sve više naznaka da se ne radi samo o autentičnom glasu naroda.
– Naprotiv, čini se da svjedočimo pokušaju destabilizacije koji ima jasne političke ciljeve: rušenje postojećeg poretka, narušavanje državnog suvereniteta i dovođenje u pitanje teritorijalne cjelovitosti zemlje. U takvim okolnostima govor o “čistoj borbi za slobodu” postaje priprost i politički naivan.
Za nas u Bosni i Hercegovini, kako dalje navodi Cerić, ova tema ima dodatnu moralnu dimenziju.
– Naše kolektivno pamćenje pamti ko je bio uz Bosnu kada je bilo najteže, u trenucima kada su mnogi okretali glavu ili računali na vlastite interese. Iran je tada pokazao solidarnost koja se ne zaboravlja. Bilo bi licemjerno, pa i nemoralno, danas šutjeti pred pokušajima vanjske i unutarnje invazije na čast, slobodu i suverenitet Islamske Republike Iran. Povijest nas također uči da ponuđene alternative nisu uvijek izraz slobode i demokracije. Šah Reza Pahlavi nije znao za Bosnu, niti ga je ona ikada zanimala, kao što ni njegov samoproglašeni nasljednik danas ne pokazuje razumijevanja za patnje drugih naroda. Njegova ambicija da se uz podršku drugih vrati u Teheran “na bijelom konju” više govori o interesima stranih centara moći nego o dobrobiti iranskog naroda.
Iz zahvalnosti, ali i iz načelnog uvjerenja da se suverenitet država ne smije uništavati nasiljem i manipulacijom izvana, naš glas mora biti jasan. Podrška iranskom narodu ne znači nekritičku podršku svakoj politici, već otpor militantnoj destabilizaciji koja razara društvo pod krinkom prosvjeda. To je glas moralne odgovornosti, ali i upozorenje da se iskustva iz Bosne ne smiju zaboraviti – ni kada je riječ o nama samima, ni kada su u pitanju drugi – napisao je Cerić.