Nezavisni federalni zastupnik Damir Nikšić objavio je na svom Facebooku da prima uvrede i kritike od Trojke samo zato što je oprezno i krajnje dobronamjerno javno iznio svoje mišljenje i predložio Vladi Kantona Sarajevo hitnu kolektivnu ostavku (čime je izbjegnuta ova katastrofa s pojedinačnom ostavkom premijera).
– Krenule su uvrede i kritike iz Trojke, a onda su neki “drugovi” počeli da puštaju priču o meni da sam “Bakirova mušica” i da mi je Zahiragić šef. (Bez obzira na to što svi oni koji su me branili od mene sada tvrde da su oni prvi pomislili na ostavku, odnosno ponudili ostavku.) – napisao je Nikšić i dodao:
– Razumijem da su se rasplamsale strasti, strepnje i strahovi; Razumijem ja da je vatra, da je vuna, da je voda u uši, ali mislio sam da smo takvo jednodimenzionalno i jednosmjerno razmišljanje prerasli i prevladali, da ga više nema kod preostalih, okorjelih i odraslih ljevičara u ovoj duboko konzervativnoj ultradesničarskoj zemlji.
Doista, sve dok u tzv. građanskoj ljevici, a posebno u SDP-u i među njegovim simpatizerima, ima naznaka i tragova tog krajnje isključivog i neinteligentnog zlog duha s dna spremnika koji se obično probudi u kritičnim trenucima, a najdobronamjerniju gestu, savjet i sugestiju bez dlake na jeziku protumači isprva kao zlonamjerni napad; dokle god kod nekih “drugova” postoji onaj “vučićevski” refleks za moć, onaj majmunski refleks da se zgrabi i ne pusti, ta prokleta rogata goveđa sila s kojom sam se već imao prilike pohvaliti prije točno sedam godina; dokle god među nekima od njih postoji ona stara udbaška klica i potreba da se ovi omladinski prosvjedi diskreditiraju i proglase isključivo “oporbenim maslom” samo zato što im je guzica napeta za vlast i zapošljavanje u državnom sektoru; dokle god postoji taj potpuni razmak od stvarnosti, od vremena, od povijesnog trenutka, od demokratske i socijalističke ideje zarad vlastitih interesa, zarad sitnosopstveničkih ološa onih “kreatura niotkuda”; sve dok ustrajno njeguje tu bahatost i potrebu za pokroviteljstvom i vrijeđanjem drugih (u konkretnom slučaju mladih tvrdnjom da su izmanipulirani); Dokle god ga okupiraju kronično potkapacitirani neofiti nesposobni da percipiraju i u njihovim gestama prepoznaju najgore autokratske figure našeg prostora i vremena – SDP se ne može oporaviti kao jedina i temeljna snaga organizirane ljevice u Bosni i Hercegovini, a kamoli da se preporodi, poraste i privuče današnju mladež.
Ostat će, kako je dodao, stranka “namazanih” oportunista koji su duboko usađeni u svoje temelje i vješto politiziraju ili koriste slikovite i markantne pojedince koji donose glasove.
– Džaba im izvrsni kadrovi, “vrhunski igrači”, briljantni izvrsni pojedinci na površini i u izvršnoj vlasti, na televizijama, u studijima kad ova stranka uvijek teži, kad treba sebe prevladati – prepustiti se najnižim strastima, toj sili s dna tenka.
Uzalud joj kad na kraju uvijek odluči poslušati taj teški sumorni glas svoje tupe savjesti, kolektivne nesvijesti koja se predstavlja i smatra bazom; glas koji zapravo dolazi iz onih zaraslih stranačkih rupa kao iz stroge špilje u kojoj žive duhovi okorjelih aparatčika; glas i prežvakana retorika koja dolazi iz tog skrivenog i mračnog goveđeg trbuha koji ako preživi žvače, ako grize, a ako otupi zaglupljuje na najmorbidniji mogući način jer jednostavno nije u stanju skočiti na višu razinu političke stvarnosti i svijesti, odnosno napraviti kvantni skok u sadašnjost, modernizirati, internacionalizirati, osvijetliti, razaznati – zaključio je.