“Tražimo pravdu” – poručeno je danas tokom performansa pored spomenika ubijenoj djeci Goražda 1992-1995. godina. Istoimenom predstavom obilježen je 14. maj, Dan sjećanja na ubijenu djecu ovoga grada.
Učenici osnovnih i srednjih škola, vrtića Goražda, članovi Amaterske pozorišne scene i Pop rock škole Centra za kulturu dirljivim sjećanjima, porukama i pokretima prisjetili su se svojih ubijenih vršnjaka kojima nije bilo dozvoljeno da odrastu.
Trajna rana
U znak sjećanja, ali i upozorenja, predstavu je pripremila profesorica Senada Aleta uz učešće 151 djeteta, u znak sjećanja na isto toliko ubijene djece Goražda. Njima u čast na platou spomenika položili su bijele ruže koje simboliziraju njihove nevine duše.
Od nadležnih institucija zatraženo je procesuiranje odgovornih za ovaj zločin. Za obitelji ubijene djece boli činjenica da još nitko nije odgovarao
Hajra Liko je tokom agresije, u vrijeme najveće ofanzive na Goražde 1994. godine, izgubila osamnaestomjesečnu kćerkicu Ismiru, dok je bila teško ranjena.
– Granata je doletjela u stan na osmom katu zgrade. Ubili su mi djevojčicu od 18 mjeseci, a ja sam teško ranjen. Bolovi su isti kao i prvog dana i ne mogu se izbrisati, to je trajna rana koja ostaje.
Puno mi znači da se ovi zločini pamte, da se zna da su nam ubijali djecu, ali nas niko ne čuje i neshvatljivo mi je da za taj masakr u Goraždu nitko nije odgovarao – kroz suze govori Liko.
Sa komemorativnog mjesta poručeno je da su zločinci vidjeli gdje su strijeljali i koga su ubijali, te da ni nakon 34 godine niko nije odgovarao za zločine nad djecom Goražda.
– Smeta nam šutnja i ponavljamo – tražimo pravdu za 151 ubijeno dijete – poručeno je danas uz čitanje imena djece čija su imena uklesana na spomeniku.
Dan sjećanja na ubijenu djecu Goražda obilježava se svake godine 14. maja, na dan kada su 1992. godine ispred zgrade u tadašnjoj ulici Sandžačkih brigada ubijeni 15-godišnji Mirsad Ćulov i 16-godišnja Selvira Suljović.
Šutnja pravosuđa
Brat ubijenog Mirsada Ismail Ćulov ističe da obitelji još uvijek čekaju pravdu i poručuje da neće odustati od istine i sjećanja.
– Moj brat Mirsad je imao 15 godina kada je kobna granata pala u našu ulicu, gdje je mnogo ljudi ranjeno i ubijeno. Bio je najmlađa žrtva, a dan njegove smrti obilježava se kao Dan sjećanja na nevino ubijenu djecu.
Došla sam na svijet godinu dana nakon njegove smrti, kao dar roditeljima i sestri za proživljenu bol. Duboko suosjećam sa svojim bratom i odrastao sam u toj njegovoj praznini.
Danas pored ovog spomenika svjedočimo i šutimo, kao što šuti i naše pravosuđe, jer nas ništa drugo ne može umiriti.
Svjesni smo da naših najmilijih više nema, ali možda bi nam pravda koju čekamo i koju zaslužujemo, kao i ovaj grad, pomogla da to lakše podnesemo – rekao je Ćulov.