U okviru komemorativnog programa u Memorijalnom centru Potočari, prisutnima se obratio Denis Bećirović, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Njegov govor prenosimo u cijelosti:
Poštovane obitelji žrtava genocida, poštovane Majke Srebrenice, ekselencije, eminencije, dame i gospodo, danas s pijetetom ispraćamo na vječni počinak posmrtne ostatke još deset nevinih žrtava genocida počinjenog nad Bošnjacima. Naša je ljudska dužnost izraziti sućut njihovim obiteljima, kao i obiteljima svih žrtava genocida. Srebrenica je planetarni podsjetnik da se na mržnju, dehumanizaciju i velikodržavne projekte mora odgovoriti pravovremeno i adekvatno.
Sudovi Ujedinjenih naroda presudili su da je nad Bošnjacima počinjen genocid. Masovna pogubljenja počinjena u srpnju 1995. nisu rezultat spontane akcije i nekontrolirane mržnje, već je, naprotiv, genocid svjesno i temeljito planiran i brutalno počinjen. Vojska i policija Republike Srpske, po nalogu tadašnjeg političkog vrha, počinile su genocid.
U genocidu su sudjelovale i policijske jedinice iz Srbije, pa genocid nad Bošnjacima ne bi bio moguć bez institucionalne podrške vodstva susjedne Srbije, sa Slobodanom Miloševićem na čelu.
Međunarodni sud pravde utvrdio je da je Srbija prekršila Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida. Srbija i njen tadašnji režim proglašeni su odgovornima jer su mogli, ali nisu spriječili genocid. Posljedice pokušaja stvaranja velikosrpske države su genocid, masovne grobnice, spaljeni gradovi i sela, stotine tisuća ubijenih, nestalih, prognanih i prognanih.
Genocid nad Bošnjacima dogodio se pred očima cijelog svijeta. Ključne pogreške međunarodne zajednice u to vrijeme tijekom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu ogledaju se u tome što je uspostavila embargo na uvoz oružja nenaoružanim braniteljima Republike Bosne i Hercegovine, zagovarala etničke podjele, kontinuirano popuštala zahtjevima agresora na štetu Republike Bosne i Hercegovine, uspostavila nemoralnu strategiju. raspodjele krivnje između zločinaca i žrtava, te uspostavio takozvane “UN-ove sigurne zone” koje su zapravo bile sve samo ne sigurne.
I nakon svega, neki nam govore da ne govorimo o prošlosti i da se okrenemo budućnosti, što je izuzetno opasna poruka. Sadašnjim i budućim generacijama poručujem da nećemo imati ni sadašnjosti ni budućnosti ako ne sačuvamo istinu o našoj prošlosti.
Veliki državnik i humanist Vaclav Havel jednom je rekao da riskiramo da kasnije uopće ne budemo mogli ako ne umijemo od samog početka pogledati zlu u oči i suprotstaviti mu se. Naglasio je da svaki put kada popuštamo nasilniku, to popuštanje nosi opasnost da se kotač terora ponovno počne okretati. Ove Havelove riječi veliko su upozorenje čovječanstvu jer svi moramo biti svjesni da ne smijemo pokleknuti pred nasilnicima. Zato je naša zajednička zadaća da na vrijeme zaustavimo nasilnike, jer tako sprječavamo da se taj kotač užasa okrene.
Poštovani, iako živimo u nepravednom svijetu, izborili smo se za usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Prije dva dana u dvorani Generalne skupštine UN-a obilježili smo Međunarodni dan sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici. Srebrenica je postala planetarni simbol borbe za istinu i ljudsko dostojanstvo, a istina o njoj nikada neće biti zaboravljena.
O tome svjedoči hrabra borba naših heroina, Majki Srebrenice, kao i presude najviših sudova UN-a. Svjedoči i Rezolucija o 11. julu kao Međunarodnom danu sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici, kao i spomenik Cvijet Srebrenice u sjedištu UN-a u New Yorku.
O tome svjedoče i spomenici žrtvama genocida u Parizu, Beču i brojnim drugim gradovima svijeta, Outreach program UN-a o genocidu u Srebrenici, te svi dobronamjerni ljudi u Bosni i Hercegovini i svijetu koji nastavljaju čuvati istinu i boriti se za pravdu.
Rezolucija UN-a i spomenik Cvijet Srebrenice u sjedištu UN-a globalno su važni iz više razloga. Oni nadilaze granice jedne zemlje i jednog vremena, govore univerzalnim jezikom ljudskih prava i međunarodne odgovornosti i snažno afirmiraju istinu. Osim toga, imaju važnu preventivnu dimenziju, jačaju kulturu sjećanja, suprotstavljaju se govoru mržnje i dehumanizaciji te reafirmiraju i osnažuju presude međunarodnih sudova.
U konačnici, oni uspješno povezuju sudsku praksu, međunarodne obveze i institucionalno djelovanje UN-a u jedinstveni normativni okvir usmjeren na očuvanje istine i sprječavanje genocida.
Dame i gospodo, Srebrenica nije samo rana u Bosni i Hercegovini. To je univerzalno upozorenje i poziv čovječanstvu. Upozorenje je to da međunarodna zajednica ne smije šutjeti pred velikodržavnim projektima i politikom mržnje, ali i poziv na jačanje institucija međunarodnog prava, zaštitu istine od negatora genocida i obranu prava svakog čovjeka na dostojanstvo, sigurnost i život bez straha.
Naša je trajna obaveza čuvati istinu o mučki ubijenima u genocidu, ali i osigurati bolju budućnost preživjelim stanovnicima Srebrenice, Podrinja i cijele Bosne i Hercegovine. Istina je jaka onoliko koliko je štitimo, a pravde ima samo ako se za nju borimo. Negatori genocida moraju znati da nema te zemaljske sile koja će nas spriječiti u traženju pravde. Nikada nećemo popustiti i zauvijek ćemo čuvati istinu o Srebrenici.