Djevojčica je ležala u improviziranoj ambulanti, staklenih očiju, otvorenih usta, mušica na usnama. Prsa su joj se jedva pomicala.
Graške znoja kapale su joj niz čelo dok su medicinski radnici trčali oko nje, spajajući joj infuziju.
Bio je to posljednji trenutak da joj se spasi život, rekla je Bethsabee Djoman Elidje, voditeljica ženskog zdravlja, dok je monitor otkucaja srca brzo pištao. Francuska24.
Djevojčica je nakon silovanja imala infekciju, rekao je Elidje.
Slučaj 14-godišnje djevojčice
Dodala je da je djevojčica danima bila u šoku, bez liječenja.
Njezina obitelj rekla je da su 14-godišnjakinju silovali ruski borci koji su dva tjedna ranije upali u njihov šator u Maliju.
Rusi su bili članovi Afričkog korpusa, nove vojne jedinice pod ruskim ministarstvom obrane koja je prije šest mjeseci zamijenila Wagnerovu plaćeničku skupinu.
Muškarci, žene i djeca bili su seksualno zlostavljani na svim stranama tijekom desetljeća sukoba u Maliju, rekli su dužnosnici Ujedinjenih naroda i humanitarni radnici u izvješćima o grupnom silovanju i seksualnom ropstvu.
Ali pravi danak skriven je velom srama koji ženama iz konzervativnih, patrijarhalnih društava otežava traženje pomoći.
Tišina koja je umalo ubila 14-godišnjakinju također šteti naporima da se počinitelji pozovu na odgovornost.
Novinari su saznali za navodno silovanje i četiri druga slučaja seksualnog nasilja za koje su krivi borce Afričkog korpusa, koje Malijanci obično opisuju kao “bijelce”, dok su intervjuirali desetke izbjeglica na granici o drugim zlostavljanjima poput odrubljivanja glava i otmica.
Ostali borci u Maliju optuženi su za seksualni napad.
Voditelj ženske klinike u području Moptija rekao je da je u proteklih šest mjeseci liječeno 28 žena koje su rekle da su ih napali militanti iz JNIM-a povezanog s al-Qaidom, najmoćnije oružane skupine Malija.
Zapanjujuća je tišina među malijskim izbjeglicama.
– U istočnom Kongu, koji se desetljećima suočava s nasiljem desetaka naoružanih skupina, “nismo morali tražiti ljude” – rekla je Mirjam Molenaar, voditeljica medicinskog tima u pograničnom području organizacije Liječnici bez granica (MSF), koja je ondje bila stacionirana prošle godine.
– Žene su dolazile u ogromnom broju. Ovdje je drugačije. Ljudi prolaze kroz te stvari i žive s njima, a to se vidi i kod posttraumatskog stresa – rekla je.
Tetka 14-godišnje djevojčice rekla je da su borci Afričkog korpusa sve izveli na nišanu. Obitelj nije mogla razumjeti što želi. Muškarci su ih natjerali da gledaju kako vezuju strica djevojke i odsijecaju mu glavu.
Dvojica muškaraca potom su 14-godišnjakinju odveli u šator dok se ona pokušavala obraniti i silovali je.
Obitelj je čekala vani, nesposobna se pomaknuti.
– Toliko smo se uplašili da više nismo mogli ni vrištati – prisjetila se teta, dok je njezina majka tiho jecala pokraj nje.
Strah od odmazde
Ona je, kao i druge žene, govorila pod uvjetom anonimnosti zbog straha od odmazde.
Djevojka se pojavila više od pola sata kasnije, izgledajući prestravljeno. Tada je ugledala ujakovo tijelo i vrisnula.
– Onesvijestila se. Kad se probudila, imala je oči nekoga “koga više nema”, rekla je njezina teta.
Sljedećeg jutra došli su pripadnici JNIM-a i naredili obitelji da ode. Natrpali su se na magareća kola i krenuli prema granici. Na svaki zvuk, skrivali su se u grmlju, zadržavajući dah.
Djevojčici se tijekom trodnevnog putovanja stanje pogoršalo. Kad su stigli u Mauritaniju, ona se srušila.
Novinar ju je pronašao kako leži na zemlji u dvorištu lokalne obitelji. Njezina je obitelj rekla da je nisu odveli u kliniku jer nisu imali novca.
Novinar je obitelj odveo u besplatnu kliniku koju vodi MSF. Liječnik je rekao da djevojka ima znakove silovanja.
Klinika radi jedva mjesec dana i pregledala je tri žrtve seksualnog nasilja, rekao je upravitelj Elidje.
– Uvjereni smo da takvih slučajeva ima mnogo. Ali zasad se vrlo malo pacijenata javlja kako bi potražilo liječenje jer je to kod nas još uvijek tabu tema. Doista je potrebno vrijeme i strpljenje da se te žene otvore i povjere nekome kako bi mogle dobiti njegu. Oni dolaze tek kada se stvari već zakompliciraju, kao što je slučaj koji smo vidjeli danas – rekla je.
Tisuće novih izbjeglica iz Malija, većinom žena i djece, smjestilo se proteklih tjedana u Mauritaniji, u skloništima od tkanine i granja. Najbliži izbjeglički kamp je pun, što komplicira napore u liječenju i prijavljivanju seksualnih napada.
Dvije nedavno pristigle žene diskretno su povukle novinare u stranu. Rekli su da su stigli prije sedam dana nakon što su u njihovo selo došli naoružani bijelci.
– Sve su nam uzeli. Spalili su naše kuće. Ubili su naše muževe. Ali to nije sve što su učinili. Pokušali su nas silovati – rekla je jedna od žena.
Muškarci su ušli u kuću u kojoj je bila sama i svukli je, rekla je, dodavši da se branila “Allahovom milošću”.
Dok je govorila, druga je žena počela plakati i drhtati. Imala je ogrebotine na vratu. Nije bila u stanju ispričati svoju priču.
– Još smo prestravljeni onim što smo prošli – rekla je.
Naoružani bijelci
Zasebno, treća žena rekla je da ono što su joj bijelci učinili u Maliju prošlog mjeseca dok je bila sama kod kuće “ostaje između Boga i nje”.
Četvrta je rekla da je gledala kako nekoliko naoružanih bijelaca odvlači njezinu 18-godišnju kćer u njihov dom. Pobjegla je i nikada više nije vidjela kćer.
Žene su odbile ponudu da razgovaraju s humanitarnim radnicima, od kojih su neki mještani. Rekli su da nisu spremni ni s kim o tome razgovarati.
Rusko ministarstvo obrane nije odgovorilo na pitanja, no novinska agencija koju je američki State Department nazvao dijelom “Kremljove kampanje dezinformiranja” nazvala je novinarsku istragu o Afričkom korpusu lažnom vijesti.
Navodi o silovanju i drugim seksualnim napadima dogodili su se čak i prije nego što je Wagner transformiran u Afrički korpus.
Jedna je izbjeglica rekla da je u ožujku 2024. svjedočila masovnom silovanju u svom selu.
– Wagnerova grupa je pred nama benzinom živa spalila sedam muškaraca. Zatim su okupili žene i silovali ih – ispričala je, među kojima je bila i njena 70-godišnja majka.
– Nakon što je moja majka silovana, nije mogla podnijeti život – dodala je.
Majka joj je umrla mjesec dana kasnije.
Humanitarni radnici zabrinuti su za druge koji ništa ne govore.
– Čini se da su sukobi s godinama sve gori i gori. Sve je manje poštovanja prema ljudskom životu, bilo da se radi o muškarcima, ženama ili djeci – poručili su iz organizacije Liječnici bez granica, poručivši da je to bitka.