Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković ponovo je posegnuo za provjerenim receptom moraliziranja i jeftine patetike, objavivši na svom Facebook profilu status u kojem otvara nove frontove.
Ovaj put pod udarom šefa bh. diplomacije, našli su se Jelena Karleuša, Fahrudin Radončić i televizija Hayat, ali ispod površine ovih estradno-medijskih obračuna kriju se mnogo dublje i ozbiljnije političke teme.
Konaković kao razlog napada na Karleušu navodi njeno negiranje genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, ali se javnost s pravom pita gdje je bila ta “odlučnost” prije dvije godine.
Dok danas pokazuje mišiće na pjevačicama, mnogi se sjećaju trenutaka kada je Milorad Dodik pred očima tih istih “velikih Bošnjaka” psovao genocid, dok su one, osim rijetkih izuzetaka, pognute glave šutjele.
Nedostatak hrabrosti i ponosa ministrica pokušava zamaskirati Facebook ratovima, što opravdano sumnja u motive ovakvih postupaka.
Posebno je zanimljiv napad na predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića. U trenutku kada je došlo do prekida saradnje na tom planu, Konaković optužuje Radončića da u svojim medijima promovira SNSD, a istovremeno se obrušava na “važne Bošnjake”.
No, ministra treba podsjetiti na činjenicu da SNSD zahvaljujući Trojki ima povlašten status u državi. Upravo je njihova politika omogućila Dodikovoj stranci kontrolu nad najvažnijim polugama države, što ostaje političko pitanje par excellence na koje ministar nema odgovor.
S tim u vezi, postavlja se sasvim legitimno pitanje, da li Vučić i Dodik svjesno prebacuju lopticu Konakoviću? Jesu li te tempirane provokacije iz Beograda i Banje Luke namjerno puštene kako bi se lopta stavila na Konakovića? Jeftinom patetikom pokušavaju ga u očima bošnjačkog biračkog tijela lažno prikazati kao zaštitnika nacije, au stvarnosti on ostaje njihov najkorisniji saveznik u raspodjeli državnih resursa.
Ministar Konaković kroz priču o Hayatu vješto izbjegava objasniti mutne vode oko kupovine Telemacha. Postoje ozbiljne indicije da je planirani iznos za Telemach precijenjen, pa se postavlja pitanje da li su kadrovi bliski Konakoviću ovim procesima pokušali oštetiti javna sredstva i preliti ih u privatne džepove?
Čini se da je buka oko emisije samo dimna zavjesa kojom se prikriva rasprodaja državnih interesa i netransparentno bogaćenje privilegiranih pojedinaca.
