dr. Čvorak: Nakon ugradnje silikona, djevojka je našla dečka i posao, majka me kasnije zamolila da ugradim veći

U Bosni i Hercegovini je posljednjih godina zavladao trend estetskih operacija. Iako estetski kirurzi kažu da je tako oduvijek, svjedoci smo da za tretmanima sve češće posežu i vrlo mlade djevojke. Više nego ikad prije možete vidjeti žene i djevojke s povećanim usnama, grudima.

Pratimo svjetski trend, reklo bi se. No, pogledajmo situaciju u regiji, gdje su estetska kirurgija i neprirodan izgled doživjeli svoj vrhunac. Ogromne silikonske grudi i usne odavno su postale nešto sasvim uobičajeno. Sada je u trendu jako izražena linija čeljusti, nos u stilu Michaela Jacksona, jako naglašene jagodice, neprirodno izbočeni gluteusi. Sve to zahtijeva vrlo komplicirane i složene operacije, ponekad vrlo opasne.

Razgovarali smo sa specijalistom plastične, rekonstruktivne i estetske kirurgije dr. Alemko Čvorko.

– Žene su ostale vjerne svojim zahtjevima. Najčešće se traži povećanje grudi. Žene ne traže smanjenje grudi, jedino što se može učiniti je kombinacija podizanja i zatezanja.

Međutim, u odnosu na prethodno razdoblje, žene sve više traže cijeli niz anti-age tretmana.

Vrlo popularni tretmani kao što su fileri i botox sve su traženiji na našem tržištu. Usne se i dalje tradicionalno povećavaju. Punila su sada popularna. Ranije je postojala jaka želja za naglašenim usnama, što sada nije slučaj. U našoj klinici to nikada nismo htjeli raditi, stvarati prenaglašene usne. Ali neki mali naglasak koji lijepo izgleda ili rekonstrukcija za nekoga tko “nema ništa”, uvijek je poželjan i dobrodošao – kaže Čvorak.

Nekada se, dodaje naš sugovornik, u usne stavljao samo silikon. Korišteni su mnogi pripravci koji su više ili manje odobreni na tržištu. Žene su željele jednom riješiti problem i trajno povećati usne, kako ne bi morale ponavljati postupak. Međutim, te su pripreme izazvale mnoge komplikacije. S vremenom su se stvorile neke vezivne tvorevine koje su deformirale izgled usana. Zbog toga je bilo mnogo pokušaja da se ti silikoni uklone, a usne vrate u prvobitni položaj.

– Fileri koje sada koristimo su hijaluronski. Nažalost, imamo enzim hijaluronidazu koji s vremenom razgrađuje ta punila. Postoji nekoliko vrsta filera koji se razlikuju po gustoći, a također se razlikuju i po trajanju. Međutim, oni traju od šest mjeseci do godinu i pol.

Sve ovisi o osobi. Nekima fileri traju dvije-tri godine, a nekima je učinak minimalan nakon šest mjeseci – dodaje liječnica.

S obzirom na to da su u regiji postale vrlo popularne “ekstremne operacije”, poput izraženih vilica, naglašenih jagodica, gluteusa, sićušnog nosa u stilu Michaela Jacksona, zanimalo nas je traže li to i građanke Bosne i Hercegovine.

– Traže, naravno. Međutim, mi to ne činimo. Ako se rade zahvati na kostima, da se nešto mora lomiti i dodavati, ne. Čeljust možemo istaknuti nekim preparatima koji su trajniji od hijaluronskih filera. Isto tako, ako se modni trend promijeni, osoba ima mogućnost vratiti izgled u prvobitno stanje. Kao klinika, ne bavimo se tako ekstremnim operacijama.

Oni koji traže krajnosti uvijek će biti nezadovoljni i uvijek će se vraćati. Među tim ekstremnim operacijama je uklanjanje rebara kako bi se dobio tanji struk. Mi to također ne radimo i ne prihvaćamo te operacije. Radimo operacije povećanja gluteusa. Gluteus se može povećati implantatima ili masnim tkivom. Ali prirodno mjesto implantata nije u toj regiji. Mnogo puta su ljudi bili nezadovoljni rezultatima.

Što se tiče povećanja gluteusa masnim tkivom, ako želite da se to potpuno apsorbira, da bi imalo efekta, morate osim potkožnog masnog tkiva prenijeti i masnoću u mišić. No, u svijetu je zabilježeno nekoliko smrtnih slučajeva kada se salo prebaci u mišić, pa to izbjegavamo, iako se to radi u cijelom svijetu – kaže Čvorak.

S obzirom na to da zaista postoje ljudi ovisni o estetskim zahvatima, koji stalno nešto moraju raditi, nikad nisu zadovoljni, a često naruše svoj izgled i postanu neprepoznatljivi, zanimalo nas je kako liječnici mogu procijeniti je li osoba psihički stabilna. Konkretno, imamo sve veći broj mladih djevojaka koje se odmah nakon punoljetnosti podvrgavaju raznim estetskim zahvatima. Pitali smo imaju li poliklinike kapacitet za zapošljavanje psihijatara ili psihologa te treba li to biti obvezno.

– Kroz godine rada u ovom poslu poslali smo i psihologe. Prvo obavimo opsežan razgovor tijekom kojeg moramo utvrditi je li netko nestabilan, treba li mu uopće operacija i ima li sklonosti ekstremima. Nije nam cilj da je čovjek stalno nezadovoljan i da se stalno vraća nešto “popraviti”. Naš cilj je zadovoljan pacijent. Zato bih jako volio da se ta grana medicine uključi u ovo područje.

Međutim, ne možete nikome zabraniti. Psihijatri i psiholozi trebaju samo pripremiti čovjeka na ono što ga čeka, što će dobiti estetskom operacijom, a što će na kraju izgubiti. Dakle, u razgovoru s pacijentima pokušali smo vidjeti što žele, pokazati nam neku sliku. Ako su zahtjevi nerealni, takvu operaciju ne prihvaćamo.

Ako nečije tijelo po svojoj konstrukciji zahtijeva najmanje implantate, a odmah kaže “doktore, dajte mi najveće”, znajte da ste već potencijalno u problemu. Da će ta osoba prije ili kasnije upasti u nevolju. Budući da su ljudi koji su tako nešto učinili, prije ili kasnije došli sa zahtjevom za vađenjem tih implantata, s godinama su se počele opuštati grudi koje više ne izgledaju lijepo, a neke su žene počele boljeti leđa. Dakle, nije u redu da se to tako radi – kaže doktor.

S obzirom na to da sve više mladih djevojaka dolazi u ordinacije estetske kirurgije, postavlja se pitanje znaju li one uopće što žele. Jesu li sigurni u ono što rade ili je to samo faza. Naša sugovornica pojašnjava da vrlo mlade djevojke ne znaju na što se žale te ih se, kao i kod svakog zahvata, mora upoznati s mogućim komplikacijama koje se mogu dogoditi. Neki nakon razgovora, dodaje, odustanu, ali neki ne odustaju. Kažu: “Doktore, ja ipak želim napraviti taj estetski zahvat.”

– Ne radimo s maloljetnicima, a mlađi punoljetnici moraju biti u pratnji roditelja. Uvijek mi se sviđa što su u pratnji roditelja. Oni su jedini kompenzacijski faktor. Pomažu mi da uvjerim pacijente da ne pretjeruju u zahtjevu za estetskim zahvatom – kaže Čvorak.

Ističe da je to, na sreću, uglavnom tako. Roditelji sami dovode mladež u ordinaciju. Često se koristi i za rođendanske darove. U takvim slučajevima liječnik nema obvezu odbiti pacijenta.

– I ne želim odbiti. Po meni to ne spada ni u estetsku kirurgiju. Zamislite mladu djevojku koja nema grudi, povlači se u sebe, ima prijatelje, ali možda nema ni dečka. Jedna od prvih, ako ne i prva operacija ovog tipa bila je upravo takva situacija.

Majka je bila jako protiv toga, ali nakon šest mjeseci došla je zahvaliti joj se i reći da joj je kći našla posao, našla dečka, da joj se život potpuno promijenio. I nakon nekoliko godina majka je došla i opet tražila da kćeri stavi silikone. I još veći.

Zamislite dijete koje ima strižene uši. To treba riješiti odmah u djetinjstvu. To je rutinska i lagana operacija. Zamislite kako je djetetu, svi će ga izazivati. Ili ako netko ima izrazito kriv nos. Osim što predstavljaju estetsku smetnju, takvi pacijenti često imaju problema s disanjem. Pa to su sasvim opravdane operacije – kaže doktor Čvorak.

Ali što je s onima koji nemaju novca. Cijene svega rastu, pa tako i estetskih zahvata. Operacija povećanja grudi minimalno je 7.500 KM, a povećanje usana jednim mililitrom filera 600 KM. Ponekad je to jedan mililitar, ponekad dva, a ponekad tri. Sve ovisi o tome što treba učiniti, odnosno koliko su vam usne tanke.

Estetske zahvate u našoj zemlji sve više rade i muškarci.

– Muškarci uglavnom rade operacije smanjenja grudi. To se posebno često događa kod onih muškaraca koji su trenirali i uzimali neke tvari, lijekove za bolju izgradnju. Razvile su ženstven oblik grudi. Sav je mišićav, ali prsa mu ne izgledaju dobro. Tamo se obavlja operacija ginekomastije. Zatim, često rade operacije nosa, zbog ozljeda, operacije spuštenih gornjih kapaka – zaključuje za Faktor dr. dr., specijalist plastične, rekonstruktivne i estetske kirurgije. Alemko Čvorak.

Ako je osoba punoljetna, za estetsku operaciju u pravilu nije potrebna dozvola roditelja, ni u BiH ni u većini zemalja svijeta. Pravno se smatra da punoljetna osoba sama daje informirani pristanak na zahvat, potpisom da razumije rizike, moguće komplikacije i očekivani rezultat.

Što se tiče obaveznog razgovora sa psihologom, to ovisi o zemlji i samoj klinici.

U većini zemalja to nije zakonski potrebno za svaku estetsku operaciju.

Ali kirurg može tražiti: nerealna očekivanja, znakove depresije ili anksioznosti, sumnju na poremećaj slike tijela (BDD) i vrlo mlade pacijente na pragu odrasle dobi.

Neke države imaju stroža pravila za mlađe pacijente ili određene postupke, pa se psihološka procjena preporučuje češće nego prije.