Rak dojke jedan je od vodećih javnozdravstvenih izazova za žene diljem svijeta.
Niko sa sigurnošću ne zna koliko žena godišnje u Bosni i Hercegovini oboli od raka dojke, jer ne postoje registri oboljelih.
No, ono što se zna, kaže mr. sci. dr.sc. Una Delić, specijalist radiolog Centra za dojke u Sarajevu, brojke su u stalnom porastu, a dobne granice se sve više pomiču na način da obolijevaju sve mlađe žene.
Redoviti preventivni pregledi najmoćnije su oružje u borbi protiv raka dojke.
Ranim otkrivanjem bolesti šanse za izlječenje su mnogo veće, a liječenje znatno manje invazivno.
Genetske predispozicije
Stručnjaci naglašavaju da mamografski pregledi omogućuju rano otkrivanje raka, često prije pojave simptoma, kada su mogućnosti liječenja najbolje.
Međutim, ne možete na mamografiju prije 40. godine.
– Kada su smjernice izrađene, rak dojke bio je “rezerviran” za stariju populaciju, nije se očekivalo da će oboljeti sve mlađe generacije. Ali sada imamo situaciju da se rak otkrije kod djevojaka u 20-ima. Smjernice nam govore da se preventivni mamografski pregled, negdje u svijetu jednom godišnje, a negdje svake dvije godine, radi od 40. godine života i to se ne odgađa. Od srednjih 20-ih do 40-ih, ovisno o tome imate li genetske predispozicije, preporučuje se ultrazvuk dojki (UZV). Ako je netko u obitelji imao rak, ultrazvuk se preporučuje u ranim 20-ima. Prednost ultrazvučnog pregleda je što je lako dostupan, brz i jednostavan – objašnjava Delić.
g. sci. dr.sc. Una Delić, spec. radiolog
Međutim, kombinacija ultrazvuka i mamografije idealna je za 100% točnu dijagnozu.
– Kod mlađih žena, onih u reproduktivnoj dobi, povećana je količina žljezdanog tkiva. Omjer žlijezda i masnoće diktira kako će mamografija izgledati. Što je veća količina žljezdanog tkiva, to je mamografski pregled manje osjetljiv. Od 40. godine života, kada počinje perimenopauza i smanjenje žljezdanog tkiva, preporučuje se mamografija. Ima svoje prednosti jer prepoznaje mikrokalcifikacije, koje su najčešće prekanceroze ili karcinom in situ koji se ultrazvučnim pregledom ne može napipati niti vidjeti – kaže Delić.
Ističe da mamografski pregled nije opasan, iako je “najveće zlo” upravo takav pregled.
– Najčešće čujemo da rak nastaje stiskanjem dojke, što nije točno, jer nastaju lanci DNK. Stoga bi svaki pad ili udarac izazvao rak. Također, prije je pregled bio bolan, danas imamo 3D uređaje, a oštrina digitalne slike ne zahtijeva pritisak na dojku kao nekada. I treća stvar o kojoj se najviše priča, a to je zračenje prilikom pregleda. Na mamografiji je minimalan, a za medicinsku dijagnostiku uspješan i opravdan. Ono što morate znati je da pri mamografskom pregledu primate manje zračenja nego što privlačite iz okoline – naglasila je Delić.
Postoji nekoliko vrsta radioloških pretraga – magnetska rezonanca, CT, ultrazvuk, rentgen.
Pitali smo sugovornika – kako odlučujete koja pretraga ima smisla i zašto “raditi sve” često nije najbolji put do dijagnoze?
– Rekao bih da svaka dijagnostička metoda ima svoje prednosti i nedostatke. Magnetska rezonanca je kraljica dijagnostike, ali ima nedostatak što su za nju duge liste čekanja, pregled dugo traje, nije udoban i dosta je skup. U trijaži se uzima u obzir udobnost, brzina, cijena i ono što je u konačnici najbolje za pacijenta. Ako se dijagnoza može postaviti CT-om koji traje nekoliko minuta, zašto bi pacijent mjesecima čekao magnetsku rezonancu i ležao u aparatu 45 minuta… Svaka od metoda pregleda ima svoju prednost, u nekom redoslijedu trijaže prvo dolazi ultrazvuk ili rendgen, a tek u slučaju potrebe pacijent se šalje na CT ili magnetsku rezonancu – kaže Delić.
Klinički nalazi
Na pitanje što je najvažnije kada se simptomi i nalazi ne poklapaju – ponoviti pretragu, promijeniti metodu, potražiti drugo mišljenje ili se vratiti na klinički pregled – Delić odgovara da se to u svakom slučaju ne smije zanemariti.
– Kada imamo odstupanje između radiološkog i kliničkog nalaza, uvijek se treba vratiti na klinički nalaz, odnosno potvrditi ili otkloniti sumnju koju je kliničar dao. U medicinskoj trijaži to je put kojim pacijent treba proći, da ima dobar klinički pregled, da kliničar izrazi sumnju na određenu bolest, a zatim da je radiolog potvrdi ili odbaci. Uvijek se vraćamo na simptome i kliničku sliku. Nećemo odustati dok ne dobijemo jasnu, radiološku i radnu dijagnozu. Hoćemo li to značiti da ćemo ponoviti isti pregled ili primijeniti drugu metodu, odlučuje liječnik koji liječi pacijenta. Cilj je pomoći pacijentu, a to ćemo učiniti primjenom prave metode – naglašava Delić.
Što bi pacijenti trebali zapamtiti kada čitaju radiološki nalaz, a zatim “guglaju” svoju dijagnozu? Kome se obratiti, što pitati liječnika i kada zatražiti drugo mišljenje, pitali smo i specijalista dijagnostičke radiologije.
– Pogrešno je biti sam svoj liječnik. Radiološki nalaz je specijalistički nalaz koji treba protumačiti liječnik specijalist i što pacijent treba iz njega izvaditi. Iz tih informacija planira se daljnji put pacijenta. U 21. stoljeću nije u redu da pacijenti tumače nalaze na internetu, traže rješenje ili u online grupama, što je česta pojava. Trebali biste pronaći liječnika kojem vjerujete i držati se njegovih savjeta. Drugo mišljenje nikada nije sporno, ali tražiti beskonačan broj mišljenja je gubljenje vremena – kazao je Delić.