Dok vlasti u Federaciji BiH projekt Južne plinske interkonekcije predstavljaju kao strateški korak prema energetskoj sigurnosti i diverzifikaciji izvora opskrbe, način na koji se realizira otvara niz ozbiljnih dilema.
Uvođenje konkretnog privatnog investitora direktno u zakon, bez natječaja, jasnih kriterija i transparentnog procesa, prema mišljenju ekonomskog analitičara Igora Gavrana, ukazuje na opasno zaokret prema modelu u kojem se strateški projekti dodjeljuju unaprijed odabranim tvrtkama.
Umjesto jačanja tržišnih načela i usklađivanja s europskim standardima, ovakav pristup, upozorava, dugoročno može proizvesti veću ekonomsku ovisnost, pravnu nesigurnost i slabljenje javnog nadzora nad ključnim energetskim resursima.
– Uvođenje konkretnog investitora u zakon Federacije BiH predstavlja ozbiljan udar na tržišna načela, transparentnost i javni interes – upozorava Gavran.
Vrlo loš pristup
On za Faktor ističe da bi ovaj model mogao postati predložak za buduće strateške projekte.
– U slučaju javnog poduzeća, kao što je BH-Gas, ovakav model bi se ipak mogao razumjeti jer ne bi dovodio u pitanje javnu kontrolu niti bi onemogućavao angažman privatnih tvrtki u određenim segmentima. No, zakonski jamčiti i ograničiti cijeli projekt na jednu privatnu tvrtku jako je loš pristup – čak i ako je riječ o domaćoj, a ne stranoj tvrtki – ističe Gavran.
Posebno problematičnom smatra činjenicu da je riječ o tvrtki bez ikakvih referenci i kredibiliteta.
– Najapsurdnije i najrizičnije od svega je to što je riječ o potpuno anonimnoj tvrtki, bez ikakvih dokaza da je sposobna realizirati projekt. Riječ je o domaćoj tvrtki, vjerojatno bez kapitala i s minimalnim brojem zaposlenih, koja je u vlasništvu strane tvrtke sličnog profila, također anonimne i bez referenci. Dakle, nema nikakvih jamstava osim usmenih obećanja i dogovora izvan javnog prostora – upozorava.
Dodaje da ovakav pristup otvara prostor za snažan vanjski utjecaj u donošenju ključnih odluka.
– Imamo situaciju da se u praksi zakoni i projekti kroje pod utjecajem inozemnih aktera, a domaći su izvršitelji. Težište pravne zaštite u takvim aranžmanima neminovno je u korist investitora, a ne Federacije BiH i javnog interesa – smatra Gavran.
Institucionalizacija netransparentnosti
Posebno zabrinjava izjava da bi ovaj pristup mogao postati predložak za buduće projekte.
– Ova rečenica je najstrašnija od svih. Već imamo najave da bi se isti model mogao primijeniti na zračne luke, namjensku industriju, pa čak i preostale dijelove autocesta. Pokušava se instalirati model privatnih, netransparentnih ugovora bez natječaja, gdje se unaprijed odlučuje kome će se dodijeliti koji strateški projekt – kaže Gavran.
Postavlja i pitanje elementarne logike izbora investitora:
– Može li itko ozbiljno smatrati razumnim da se ista tvrtka smatra nadležnom i za izgradnju plinovoda i za upravljanje zračnim lukama? Kakav je odnos između ta dva sektora? Ako je riječ o kvalitetnim tvrtkama, zašto im je problem imati konkurenciju?
Energetska sigurnost ili nova ovisnost
Jedan od ključnih argumenata za projekt je diversifikacija opskrbe plinom, no Gavran tvrdi da je taj narativ problematičan.
– Govori se o smanjenju ovisnosti o jednom opskrbljivaču, ali se istovremeno ništa ne poduzima da se osigura alternativna opskrba. Dapače, svjesno se ide prema zamjeni potencijalno jeftinijeg plina skupljim, uz dodatni rizik gubitka kontrole nad cijelim opskrbnim lancem – upozorava.
Kako ističe, razlika u odnosu na postojeći sustav je ključna
– Trenutno imamo javnu kontrolu distribucije od granice do potrošača. Novi model podrazumijeva da privatna tvrtka može diktirati izvore, cijene i uvjete, što dugoročno ima ozbiljne posljedice – ističe.
Rizici bez garancija
Gavran naglašava da su neizvjesnosti višestruke – od financijske konstrukcije do pravnih posljedica.
– Otvoreno se govori da bi investitor samo prikupljao kapital. Postavlja se logično pitanje – zašto to ne bi učinila Federacija BiH? Što nas štiti od scenarija u kojem tvrtka ne realizira projekt, a onda pokrene arbitražu protiv države? – pita on.
Dodaje da bi u takvom odnosu snaga pravna zaštita vjerojatno bila usmjerena na zaštitu investitora, a ne na javni interes.
Šutnja stručnjaka i oporbe
Našeg sugovornika posebno zabrinjava izostanak reakcije šire javnosti.
– Nažalost, šutnja je postala svakodnevica. Razvio se mentalitet u kojem se vanjski utjecaji prihvaćaju bez otpora, a neovisno razmišljanje se obeshrabruje. Nekima se radi o interesu i konformizmu, drugima o strahu, a treći su jednostavno izloženi neobjektivnim informacijama – kaže.
Posebno je, kaže, razočaran oporbom.
– Njihove reakcije su minimalne i suzdržane, bez stvarne namjere da se ovaj model ozbiljno preispita ili zaustavi – objašnjava.
Opasan smjer za gospodarstvo
Na kraju, Gavran upozorava da bi posljedice ovakvog pristupa mogle biti dugoročne i duboke.
– Ovo je model “ako ide – ide”, suprotan pravnoj i ekonomskoj logici. Strateški projekti ostaju bez analize, bez natječaja i bez transparentnosti. To nas vodi u daljnje urušavanje sustava i potpunu ovisnost o privatnim interesima – zaključuje.
Osim ekonomske, ističe se i šira dimenzija problema:
– Ne smijemo zanemariti ni moralni aspekt. Ovakav pristup postavlja ozbiljna pitanja o odgovornosti, integritetu i stvarnim motivima onih koji ga zagovaraju. To je taj polovičan pristup – zaključuje Gavran.