Nedavno je objavljeno Europsko izvješće o islamofobiji 2024. Enesa Bayraklıa i Farida Hafeza. Riječ je o desetom izdanju i, kako ističe uredništvo, “ova obljetnica svjedoči o desetljeću temeljitog istraživačkog rada, ali njegovi nalazi odražavaju duboko uznemirujuću stvarnost”.
– Islamofobija ne samo da se održala, već se proširila na gotovo sve oblasti javnog života. Izvješće naglašava da antimuslimanski narativi sve više oblikuju javne politike, utječu na medijsku pokrivenost, usmjeravaju donošenje politika i podrivaju temelje demokratskih normi diljem kontinenta. Ono što je jasno vidljivo je zabrinjavajuća normalizacija antimuslimanskog rasizma, koja zahtijeva hitnu političku, pravnu i društvenu reakciju – istaknuli su, između ostalog, urednici izvješća.
Genocid u Gazi identificiran je kao dominantan kontekst koji je oblikovao islamofobiju tijekom 2024. Bayraklı i Hafez naglašavaju da su “europske vlade uglavnom propustile osuditi masovne civilne žrtve ili obraniti načela međunarodnog prava.”
– Umjesto toga, mnoge su države kriminalizirale izražavanje slobodnog mišljenja, zabranile prosvjede, a aktiviste, posebno muslimane, izložile nadzoru, zastrašivanju i kaznenom progonu.
Javna rasprava postala je duboko polarizirana, s muslimanskim glasovima koji su često delegitimirani ili tretirani sa sumnjom.
Nemiri u Amsterdamu pokazali su kako su pogrešni politički narativi pojačani u glavnim medijima i korišteni za izjednačavanje antiratne solidarnosti s ekstremizmom. Takvo okruženje ohrabrilo je pokrete krajnje desnice i izvršilo pritisak na centrističke stranke da usvoje isključivu, sekuritiziranu retoriku usmjerenu protiv muslimanskih zajednica, navodi se.
Ističući problem institucionalizacije islamofobije, urednici Izvještaja ističu da su u cijeloj Europi državne institucije imale enormno veliku ulogu u konsolidaciji islamofobne politike. Na primjer, Francuska je dramatično proširila administrativne pretrage u sklopu mjera MICAS (individualne mjere administrativne kontrole i nadzora), a posebno su na meti muslimanske obitelji i vjerski vođe. Njemačka je također primjer – dok su zadržali snažnu političku podršku Izraelu, istovremeno su pooštrili migracijsku politiku i političke okvire itd.
Zločini iz mržnje porasli su u Austriji, Njemačkoj i Finskoj
U izvješću se navode i podaci Europske unije za temeljna prava: 47 posto muslimana izjavilo je da je doživjelo diskriminaciju u posljednjih pet godina, u usporedbi s 39 posto u 2016. Među njima, žene, posebno one koje se odijevaju u skladu s vjerskim pravilima, suočene su s još višim razinama isključenosti.
– Austrija, Njemačka i Finska bilježe najviše zabrinjavajućih podataka. Zločini iz mržnje su porasli, a britanska organizacija za borbu protiv islamofobije Tell Mama zabilježila je najveći broj antimuslimanskih incidenata u povijesti. Internetska mržnja i neprijateljstvo, uključujući širenje protumuslimanskih dezinformacija generiranih umjetnom inteligencijom, dodatno su potaknuli širenje uvredljivih stereotipa i teorija zavjere, dodaje se.
Naglašeno je i jačanje ekstremne desnice diljem Europe. Primjer za to je austrijski FPÖ koji je postao vodeća stranka u toj zemlji, dok je PVV došao na vlast u Nizozemskoj. Slični trendovi bilježe se u Portugalu, Španjolskoj, Litvi i Finskoj.
Ukazano je i na negativan utjecaj medijskih institucija – istraživanja su pokazala da postoji sustavno negativno prikazivanje muslimana u vodećim europskim medijima.
– Ti su narativi pojačali javni strah, oblikovali političke agende i pridonijeli stigmatizaciji vidljivo muslimanskih zajednica – ističe.
Odgovornost obrazovnih institucija
Obrazovne institucije sve više postaju poprište islamofobne politike, naglašavaju urednici. Primjeri uključuju ekspanziju zabrane nošenja hidžaba i abaje u Francuskoj, Italiji, Danskoj i dijelovima Rusije, pri čemu studenti muslimani prijavljuju sve veće razine uznemiravanja, sumnje i disciplinskih mjera. Osim toga, sveučilišta su također ograničila govor vezan uz Palestinu i poduzela mjere protiv studenata i nastavnog osoblja.
Urednici izvješća istaknuli su niz preporuka za europske institucije i nacionalne vlade:
Antimuslimanski rasizam mora biti službeno priznat i uključen u nacionalne akcijske planove protiv rasizma; bez formalnog priznavanja, odgovori politike ostat će fragmentirani i nedostatni. Antiteroristički okviri koji neproporcionalno utječu na muslimane moraju se preispitati, revidirati i uskladiti s načelima ljudskih prava.
Ključne građanske slobode – uključujući slobodu govora, okupljanja i vjerskog izražavanja – moraju se hitno zaštititi od daljnje erozije.
Države bi trebale u potpunosti provesti Preporuku opće politike br. 5 ECRI-ja o borbi protiv antimuslimanskog rasizma.
Koalicije civilnog društva treba ojačati kroz financiranje, izgradnju kapaciteta i strukturiranu suradnju.
Zaključno, Bayraklı i Hafez u izvješću ističu da “zaštita demokratskih vrijednosti zahtijeva koordinirano djelovanje, transparentno kreiranje politika i stalna ulaganja u inkluziju”. Onda da, “vlade moraju poboljšati prikupljanje podataka o zločinima iz mržnje, osigurati odgovornost za institucionalnu diskriminaciju i podržati obrazovne programe koji se bore protiv dezinformacija.”
Ključnim korakom u otporu normalizaciji islamofobije smatraju jačanje suradnje između muslimanskih zajednica, aktera civilnog društva i javnih institucija. Također primjećuju da se Europa može pozabaviti strukturalnim korijenima antimuslimanskog rasizma i zaštititi prava, dostojanstvo i sigurnost svojih građana samo kroz održivu i zajedničku predanost.
Hikmet Karčić je i ove godine dao prilog za Europsko izvješće, tretirajući situaciju u Bosni i Hercegovini s posebnim osvrtom na institucionalizaciju islamofobije u manjem bosanskohercegovačkom entitetu RS.
Prema Karčićevom izvješću, “2024. godina predstavlja prekretnicu u formalizaciji antimuslimanske mržnje unutar političkog sustava RS-a, koja ozbiljno ugrožava ustavni poredak Bosne i Hercegovine, suživot i dugoročnu stabilnost”.