Generacija Z često se opisuje kao lijena, nezainteresirana za posao i prezahtjevna prema poslodavcima. No, nova istraživanja iz Nizozemske, ali i iskustva stručnjaka za tržište rada u Bosni i Hercegovini pokazuju da je stvarnost znatno drugačija.
Istraživanje karijerne platforme Intermediair i instituta Motivation, na uzorku od više od 5500 građana Nizozemske, pokazalo je da gotovo polovica zaposlenika u dobi od 18 do 35 godina želi obavljati isključivo poslove definirane njihovim radnim mjestom, dok 44 posto smatra da trebaju raditi onoliko sati koliko im je ugovoreno.
Ovi rezultati na prvi pogled mogu dati dojam da mlađe generacije izbjegavaju dodatne obveze. No, istraživanje otkriva drugu stranu priče – gotovo polovica mladih spremna je raditi prekovremeno ako će im to povećati šanse za napredovanje.
Kako se ponašaju? Gen Zers
Sličan trend primjećuju i stručnjaci za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini.
Nermana Ajanović-Hajdarpašić, voditeljica proizvoda i marketinga portala MojPosao.ba, smatra da bi bilo pogrešno ovakve stavove pripisivati isključivo Generaciji Z.
– Takvi se zaključci ne mogu vezati samo za jednu generaciju. Svako vrijeme nosi drugačija očekivanja od poslodavca, a to je rezultat promjena na tržištu rada i širih svjetskih trendova, a ne nedostatka radne etike među mladim generacijama. Promjene koje se inače vežu uz dolazak generacije Z danas se zapravo vide kod svih generacija prisutnih na tržištu rada – kaže Ajanović-Hajdarpašić.
Dodaje kako iskustva MojPosao.ba pokazuju da mladi sve češće traže jasno definirane obveze, ravnotežu privatnog i poslovnog života, konkurentnu plaću i prilike za profesionalni razvoj.
– To ne znači da nisu spremni uložiti dodatni napor. Dulje ostaju na poslu, preuzimaju odgovornost i daju dodatni doprinos kada osjete da se njihov rad cijeni, da imaju priliku učiti i napredovati te da između njih i poslodavca postoji međusobno povjerenje – ističe ona.
Želja za napredovanjem
Prema njezinim riječima, želja za bržim napredovanjem nije znak nestrpljenja, već očekivanje kontinuiranog učenja, novih izazova i redovite povratne informacije o radu.
Slično je i kada je riječ o plaćama.
– Danas smo bolje informirani o tržišnim prilikama, lakše uspoređujemo ponude različitih poslodavaca i spremniji smo promijeniti posao ako smatramo da naš rad nije adekvatno vrednovan. To nije karakteristika samo generacije Z, već posljedica transparentnijeg i dinamičnijeg tržišta rada – naglašava Ajanović-Hajdarpašić.
Zaključuje kako bi poslodavci ove promjene trebali vidjeti kao priliku, a ne kao problem.
– Poslodavci koji nude jasna očekivanja, prilike za razvoj, kvalitetno vodstvo i pravedan sustav nagrađivanja ipak uspijevaju privući i zadržati talente svih generacija – kaže ona.
Ovi rezultati pokazuju da stereotip da generacija Z “ne želi raditi” nije u potpunosti točan. Umjesto odbijanja rada, mlađi zaposlenici sve više inzistiraju na poštivanju ugovornih obveza, pravednoj plaći i ravnoteži između posla i privatnog života – zahtjevima koji, čini se, postaju važni zaposlenicima svih generacija.
No ako spadate u “malo stariju” skupinu, prisjetite se kako ste se ponašali u srednjoj školi ili na fakultetu. Gotovo nitko nije radio niti je mislio tu i tamo zaraditi nešto novca. Od roditelja smo tražili novac – za izlaske, odjeću, koncerte. Naše je bilo “samo da učimo”.
To nije slučaj s generacijom Z. Oni žele svoj dinar. Toliko ih radi tijekom ljetnih praznika još u srednjoj školi. Počasni. Za dnevnicu. Online. I na fakultetu. Žele biti neovisni i ne ovisiti ni o kome. I u tome nema ništa loše. Možda možemo reći da žele “high life”, skupu odjeću i luksuz, ali ako sami zarađuju, imaju puno pravo na to. Stoga ne čudi što se za svoja prava bore i kod poslodavaca.