Iako su međunarodna zajednica i Ured visokog predstavnika (OHR) tijekom provedbe Daytonskog mirovnog sporazuma činili greške, a određene intervencije izazivale političke i moralne dileme, korištenje bonskih ovlasti bilo je nužno kako bi Bosna i Hercegovina dobila temeljne elemente funkcionalne države, ocijenio je u razgovoru za Fenu uoči zasjedanja Mirovnog vijeća povjesničar i stručnjak za međunarodne intervencije Kristóf Gosztonyi. Implementacijsko vijeće (PIC) na kojem bi se 3. i 4. lipnja trebalo raspravljati o nasljedniku visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Gosztonyi, koji je u OHR-u u BiH radio od 1996. do 2002. godine, danas radi kao istraživač i konzultant za Europsku inicijativu za stabilnost (ESI), a na ovogodišnjem History Festu u Sarajevu održat će predavanje pod nazivom “Razvoj strategije provedbe Daytona: od Carla Bildta do Paddyja Ashdowna”.
U razgovoru za Fenu ističe da je jedna od ključnih poruka njegovog predavanja da se razvoj Bosne i Hercegovine nakon rata ne može razumjeti bez sagledavanja ograničenja samog daytonskog ustavnog okvira.
– Mislim da je ključna poruka da je, unatoč svim pogreškama međunarodne zajednice i činjenici da neki potezi možda nisu uvijek bili moralno neupitni, okvir postavljen Daytonskim sporazumom 1995. bio takav da je stvaranje funkcionalne države bilo gotovo nemoguće – rekao je Gosztonyi.
Komplicirane strukture odlučivanja
Prema njegovim riječima, tijekom provedbe mira međunarodna zajednica se suočila sa složenom situacijom u kojoj su domaći politički akteri imali različite vizije budućnosti zemlje i često nisu bili spremni na suradnju.
– Strukture odlučivanja bile su izuzetno komplicirane. Kada imate dvije stranke koje ne dijele istu viziju države i koje ne surađuju u provedbi dogovorenog, teško je naći izlaz iz političkog ćorsokaka. Zato smatram da nije bilo druge nego da se bonske ovlasti dodijele visokom predstavniku i postupno ih koriste – rekao je.
Posebno ističe da se danas često zaboravlja da prvi visoki predstavnici nisu odmah posegnuli za snažnim intervencionizmom.
– Bonske ovlasti nisu iskorištene preko noći. Visoki predstavnici su vrlo pažljivo i postupno počeli koristiti te instrumente. Prvo, kako bi se uspostavili temeljni simboli zajedničke države – zastava, valuta, registarske pločice i drugi elementi bez kojih je teško zamisliti funkcioniranje jedne države. Nakon toga fokus je bio na podršci povratku izbjeglica, a zatim na uspostavi ključnih državnih institucija – pojasnio je.
Prema njegovoj ocjeni, upravo u tom razdoblju uspostavljen je institucionalni okvir koji je omogućio da Bosna i Hercegovina funkcionira kao moderna država.
– Korak po korak uspostavljane su institucije bez kojih ne može postojati nijedna moderna država. Zato smatram da je korištenje bonskih ovlasti bilo nužno – ustvrdio je.
Istodobno, Gosztonyi ne bježi od činjenice da su međunarodne intervencije otvorile ozbiljna pitanja o odnosu demokracije i međunarodnog upravljanja.
– Demokracija je dijelom uspostavljena sredstvima koja nisu uvijek bila posve demokratska. Bilo je odluka i ponašanja međunarodnih dužnosnika koji se mogu propitivati. To je legitimna tema za raspravu. No, gledajući širu sliku, mislim da bez ovakvih zahvata ne bi bilo moguće prevladati blokade koje su postojale u sustavu – smatra.
Govoreći o razvoju strategije OHR-a od mandata Carla Bildta do Paddyja Ashdowna, Gosztonyi ocjenjuje da je pred kraj tog perioda došlo do promjena koje su bitno promijenile izvorni duh Daytonskog sporazuma.
– Rekao bih da je tada došlo do svojevrsne tihe revizije Daytona. Odluke OHR-a i nametnuti propisi korišteni su za promjene koje su po svom značaju bile gotovo ustavne. To je bio pokušaj da se država učini funkcionalnijom nego što je bilo predviđeno izvornim tekstom ugovora – istaknuo je.
Na pitanje koliko se Bosna i Hercegovina promijenila od vremena kada je on radio u OHR-u, Gosztonyi odgovara oprezno, ističući da se posljednjih godina više bavi povijesnim istraživanjem nego izravnim praćenjem političkih prilika.
– Moram priznati da osjećam malu nelagodu kada komentiram trenutnu situaciju. Posljednjih godina bio sam puno više fokusiran na prošlost nego na sadašnjost. Moje poznavanje trenutne političke dinamike nije dovoljno detaljno da bih izvukao kategorične zaključke – rekao je.
Ipak, smatra da su do kraja mandata Paddyja Ashdowna uspostavljeni temelji relativno funkcionalne države.
– Mislim da su do tog razdoblja izgrađeni temeljni temelji države. To je omogućilo sljedećim visokim predstavnicima da imaju puno povučeniju ulogu od svojih prethodnika – rekao je.
Takav razvoj događaja, dodaje, bio je i posljedica promjene prioriteta velikih međunarodnih aktera.
– Pozornost međunarodne zajednice tada se usmjerila na Irak, Afganistan i druga krizna područja. No, istovremeno je postojalo uvjerenje da su temeljne institucije u BiH već uspostavljene i da mogu funkcionirati bez intenzivnog međunarodnog angažmana – ustvrdio je.
Schmidt i korištenje bonskih ovlasti
Prema njegovom mišljenju, dolaskom Christiana Schmidta okolnosti su se opet značajno promijenile.
– Moje je mišljenje da je Schmidt došao u trenutku kada temelji postavljeni 2004. ili 2005. više nisu bili dovoljni. Centrifugalne političke snage postale su mnogo hrabrije i jače. Zato je morao iznova naučiti lekcije prvih visokih predstavnika i vratiti se korištenju bonskih ovlasti – smatra Gosztonyi.
Dodaje da podržava način na koji je Schmidt koristio te ovlasti.
– Mislim da je, nakon što je bolje razumio političku situaciju u zemlji, koristio bonske ovlasti na dobar način iu skladu s izazovima s kojima se suočavao – rekao je.
Govoreći o budućnosti međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, Gosztonyi podsjeća na prijedloge bivših visokih predstavnika Carla Bildta i Wolfganga Petritscha da se institucija visokog predstavnika postupno gasi i da se Bosni i Hercegovini ponudi jasna europska alternativa.
– To je ideja koja zaslužuje ozbiljno razmatranje. No, nisam siguran da bi u današnjoj geopolitičkoj situaciji takav pristup mogao dati rezultate. Živimo u mnogo nestabilnijem međunarodnom okruženju nego prije dvadesetak godina – upozorio je.
Stoga smatra da bi u ovom trenutku sigurnija opcija bila zadržati jakog visokog predstavnika uz istovremeno otvaranje vjerodostojne europske perspektive.
– Nadam se da će se proces proširenja Europske unije ponovno pokrenuti, barem kada je riječ o Crnoj Gori i nekim drugim zemljama Zapadnog Balkana. Ali, istovremeno, mislim da su Bosni i Hercegovini potrebne ozbiljne ustavne reforme kako bi postala zemlja koja može u potpunosti samostalno upravljati svojim razvojem – kazao je.
Na pitanje koliko je teško postići politički konsenzus u BiH bez intervencije visokog predstavnika, Gosztonyi ističe da argumenti kritičara OHR-a nisu potpuno neutemeljeni.
– Postojanje visokog predstavnika ponekad doista potiče političare da teške odluke prepuste nekom drugom. Čak i kada privatno podržavaju reforme, lakše im je čekati da ih OHR nametne – kazao je.
S druge strane, dodaje, iskustvo mu govori da su političke blokade često toliko jake da ih je gotovo nemoguće prevladati samo domaćim političkim dogovorom.
– Razgovarao sam s političarima koji su imali značajnu podršku u parlamentima, ali ne dovoljnu da prevladaju mehanizme blokade. Ako relativno mala politička ili etnička skupina može zaustaviti reformu, onda je provedba promjena iznimno teška – smatra.
Liberalizacija viznog režima
Kao jedan od rijetkih uspješnih primjera snažnih vanjskih poticaja navodi proces liberalizacije viznog režima.
– To je jedan od rijetkih trenutaka kojih se sjećam kada su vanjski poticaji uspjeli motivirati političke aktere iz svih stranaka i svih dijelova zemlje da zajedno rade na zajedničkom cilju – rekao je.
No, nije siguran da bi čak i vjerodostojna perspektiva članstva u Europskoj uniji danas polučila isti učinak.
– Jedan moj kolega jednom je rekao da u mnogim zemljama političke elite javno govore da žele članstvo u Europskoj uniji, ali zapravo to ne žele jer bi teško mogle ostati na vlasti. Mislim da u toj ocjeni ima dosta istine – ustvrdio je.
Kao ilustraciju naveo je i primjer predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
– Srbija formalno govori o europskim integracijama, ali često svjedočimo potezima koji idu u suprotnom smjeru od reformi koje očekuje Europska unija. Zato nisam siguran da bi sama europska perspektiva bila dovoljna da stvori politički zamah potreban za duboke reforme u Bosni i Hercegovini – zaključio je Gosztonyi.