Dana 19. januara 1970. godine u Sarajevu je umro Hamza Humo, istaknuti bosanskohercegovački književnik, pjesnik i novinar.
Rođen u Mostaru, Humo je poticao iz ugledne obitelji iz koje je alhamijadski pisac Omer ef. Humo, a još u mladosti je pokazivao izniman književni talent. Nakon burnih ratnih godina, uhićenja, internacija i služenja u austrougarskoj vojsci, studirao je povijest umjetnosti u Zagrebu, Beču i Beogradu, gdje se oblikovao kao intelektualac europskog formata.
Književno se afirmirao 1919. godine zbirkom pjesama “Unutarnji život”, a punu zrelost postigao je u razdoblju između dva svjetska rata. Njegovo najznačajnije djelo, lirski roman “Grozdanin Kikot” (1927.), smatra se jednim od ključnih ostvarenja bošnjačke i južnoslavenske književnosti 20. stoljeća. Djelo je doživjelo brojna izdanja i prijevode, a književna kritika ga tumači kao roman nastao u doba avangardnih žanrovskih prožimanja, utemeljen na bogomilskoj legendi i snažnoj lirici.
Humo je pisao poeziju, prozu, drame i publicistiku, a bio je i istaknuti urednik i novinar. Radio je u listovima Zabavnik, Gajret i Politika, a nakon Drugog svjetskog rata uređivao je Novo doba, bio urednik Radio Sarajeva i direktor Umjetničke galerije BiH. Za životno djelo nagrađen je, između ostalog, Dvadesetsedmojulskom nagradom SR BiH 1960. godine.
Hamza Humo ostaje trajna ličnost u kulturnoj i književnoj povijesti Bosne i Hercegovine.