Bosanskohercegovački glumac Emir Hadžihafizbegović odgovorio je ministru kulture i sporta Kantona Sarajevo Kenanu Magodi koji je naveo da je Hadžihafizbegović od 2023. do 2026. godine zaradio 190.000 KM za igranje jedne predstave u Kamernom teatru 55.
Emir Hadžihafizbegović odgovorio je Kenanu Magodi u tekstu za, a prenosimo ga u cijelosti:
– Jednom davno čitao sam priču o umirućem čovjeku. Dok mu je Azrail već uzeo dušu, čovjeku se ukazaše “tri prilike”. “Tko si ti?” upita umirući. Prvi je rekao: “Ja sam tvoji nedosanjani snovi”. Drugi je rekao: “Ja sam tvoje neispunjene želje”. Treći je rekao: “Ja sam tvoje propuštene prilike”. “Hvala vam”, reče čovjek, “što ste me došli ispratiti dok umirem.” “Nismo te došli ispratiti dok umireš”, rekoše “tri prilike” jednoglasno. “Došli smo umrijeti s tobom.”
Ova poučna priča paradigma je neostvarenih ljudi, mizantropa i nesretnika u čijim svjetonazorima morate biti prosječni da biste se svidjeli. Pa jesam li ja kriv što imam jedan od najuglednijih glumačkih životopisa u Europi? I u svjetskim glumačkim standardima kotiram visoko. Jedan od onih duhovnih Sarajlija koji mi smeta i pregazio bi me na pješačkom prijelazu je sarajevski ministar sporta i kulture u KS Kenan Magoda. Ministru sam već napisao, a evo ponovit ću još jednom, jer mediji to nisu objavili, da referent za kulturu KS “Keno od kužine” njegovih sado mazo načelnika ima CV koji “curi” kad izađe iz haustora.
Možda baciti na Kobilju Glavu ili Binježevo
Možda baciti, napisao sam, na Kobilju Glavu ili Binježevo, ali sumnjam. Dugo sam razmišljao da li da polemišem o blasfemiji i lažima iznesenim u ministrovoj “istražnoj radnji” o mom umjetničkom podrijetlu, i ipak sam odlučio zbog lažnog, besramnog, neljudskog, manipulativnog, kafkijanskog progona Emira Hadžihafizbegovića, koji traje već tri godine od strane Trojke i dva posljednja ministra kulture i sporta u KS, a s ciljem objektivnog obavještavam javnost da tri stvari napišem “ministru u pokušaju” i tako dalje Demantiram opskurni napad na mene kao umjetnika i lorda. Čak me i osuda mog gospodstva više povrijedila.
Idemo redom. Nakon moje nezakonite smjene s mjesta upraviteljice Kamernog teatra, na repertoaru Kamernog teatra 55 ostala je jedna predstava u kojoj sam glumila prvaka drame – Sidranov tekst “Sjećaš li se Dolly Bell” gdje igram glavnu ulogu.
Od vremena tiranije kada ste me vi “Trojanci” oduvali, reditelji koje ste postavili, a bilo ih je troje, napravili su 10 premijernih predstava i nijednu Emir Hadžihafizbegović nije pozvan da glumi. Nikad, ministre. Katilski ferman koji mi je Trojka pripremila vrlo je uspješno djelovao. “Dolly Belle” sam redovito i profesionalno dolazila igrati, predstava za predstavom prolazila je pored mene, a prvaka drame s nagradama koje sam s raznih meridijana donosila u “svoju kazališnu kuću” trojica voditelja, kao člana kolektiva, nisu uopće tretirali.
Maknut sam i kao režiser i kao glumac. Bila je to staljinistička direktiva Ministarstva kulture i sporta. Ovdje amnestiram kolegu Muhameda Hadžovića, koji je bio vd direktora i tu dužnost je obavljao kratko vrijeme, do raspisivanja konkursa. Dakle, ministre Magoda, ja sam radio predstavu jer mi niste dali svoje režije, a prije vas vaš prethodnik Samir Avdić dao mi je svileni gajtan. Deset predstava bez mene. Što ste očekivali, ministre – da vam donesem plaću u kazalištu u kojem sam ostavio svoje zdravlje? Ukinuo si me, ponizio me i ostavio da sviram samo “Dolly Bell”.
Tko je “poharao” Kamerni teatar 55
Idemo dalje. Broj 2. Kažete, ministre, da sam uništio Kamerni teatar. Ološ, ali pravi ološ. Pa, dragi građani Kantona Sarajevo, pažljivo i ozbiljno pročitajte kako sam ja kao direktor “poharao” Kamerni teatar 55.
U pet godina mog mandata Kamerni teatar ostvario je 18 premijera, odigrao više od 700 predstava koje je vidjelo oko 120.000 ljudi, kako na matičnoj sceni kazališta, tako i na raznim gostovanjima u zemlji, regiji i inozemstvu. Kazalište čije su predstave i sudionici u tom razdoblju osvojile čak 131 nagradu u svim područjima kazališne umjetnosti i dovele ime Kamernog teatra 55 u samo središte regionalne kazališne scene. Kazalište koje je uz osnovnu djelatnost, a to je produkcija i izvođenje kazališnih predstava, organiziralo više od pedeset promocija knjiga na kojima smo ugostili najuglednije književnike iz Bosne i Hercegovine i regije, organiziralo nekoliko vrlo značajnih koncerata, pokrenulo dva velika festivala, festival Dani Jurislava Korenića, posvećen utemeljitelju Kamernog teatra i festival RUTA Grupa Triglav koji se svake godine održava u šest zemalja svijeta. bivše Jugoslavije i postaje jedna od najznačajnijih regionalnih kazališnih manifestacija u ovom dijelu Europe.
Obnovili smo i galerijski prostor Galerije “Gabrijel”, koji se nalazi u sklopu Kamernog teatra 55, te u njemu, uz stalni postav posvećen povijesti naše renomirane kuće, organizirali nekoliko zapaženih i značajnih instalacija i izložbi. Kamerni teatar 55 jedino je kazalište u regiji koje posjeduje tehnologiju ‘pametnih naočala’, putem kojih gledatelji koji nisu s našeg govornog područja prate predstave uz korištenje titlova na jednom od nekoliko svjetskih jezika na koje smo preveli naše predstave. Osim toga, ove “pametne naočale” omogućuju i osobama s oštećenjem sluha da imaju spremne titlove na našem jeziku, kako bi lakše pratili nastupe. Pokrenuli smo i projekt audio deskripcije repertoarnih predstava, koji je nakon godinu dana priprema i treninga rezultirao time da su sve naše repertoarne predstave prilagođene slijepim i slabovidnim osobama, koje također mogu nesmetano pratiti naše sadržaje.
Tijekom pandemije pokrenuli smo online teatar i svima koji to žele omogućili smo da iz udobnosti svog doma gledaju predstave Kamernog teatra 55, kako ove repertoarne tako i bezbrojne druge koje smo spremili u svoju arhivu. Pokrenuli smo i projekt izravnog prijenosa Metropolitan Opere iz New Yorka, putem videolinka, kako bi naša publika mogla pratiti rad i uživati u izvedbama najpoznatije svjetske operne kuće. Važnost ovog projekta, kao i projekta „Škola glume Kamernog teatra 55 u Srebrenici“, u okviru kojeg su glumci ansambla Kamernog teatra 55 išli u Srebrenicu i održali glumačke radionice sa djecom iz Srebrenice, prepoznala je i Američka ambasada u BiH, te ih značajno finansijski podržala.
Vlastitim snagama uspjeli smo osigurati više od pola milijuna KM koje smo uložili u obnovu scenskog prostora i opreme, nabavku prijeko potrebne opreme i rasvjete, sanaciju mokrih čvorova i zamjenu svih prozora na zgradi kazališta, čime smo Kamerni teatar 55 i vizualno postali teatar europskog kalibra i renomea. Postavili smo i videozid putem kojeg promoviramo programe kazališta. Uspostavili smo suradnju s pet umjetnika i javnih osoba iz Bosne i Hercegovine, koji su postali naši ambasadori u inozemstvu i koji su nam puno pomogli u internacionalizaciji Kamernog teatra 55 i izlasku na europske i svjetske kazališne scene.
Ne diraj mog gospodara
Riječ je o konceptualnom umjetniku svjetskog glasa Braci Dimitrijeviću, najpriznatijem bh. umjetniku. slikar Safet Zec, književnik i profesor Dževad Karahasan, povjerenica za ljudska prava pri Vijeću Europe Dunja Mijatović i književnica Jasna Šamić. Kamerni teatar 55 pripremao se za turneju predstave “Schindlerov lift”, koja je već obišla zemlje regiona, na pozornicama Londona, Pariza, Praga, Beča, Barcelone i Amsterdama, kako bi kroz umjetnički čin progovorili o strašnom i još uvijek neosuđenom genocidu nad Bošnjacima koji se dogodio u Prijedoru. Dakle, mi smo sa svoje strane ne samo napravili ono što se od nas očekivalo, nego smo višestruko premašili ta očekivanja i podigli ljestvicu toliko visoko da nam većina regionalnih kazališta ne može parirati.
I treći ministar. Ne dirajte moju titulu lorda. Kad sam dobio Gospodinovo pismo i potvrdu, koju mi je kao znak pažnje poslala obitelj Dautovič iz Londona, plaćenu 600 engleskih funti, bio je to jedan od najljepših dana u mom životu. Bio sam dirnut tom gestom i odmah sam to obznanio svim medijima. O tituli lorda pišem i u svojoj monografiji koja izlazi krajem ove godine. Titula Lorda ima posebno mjesto u mojoj kući. Izbjeglička familija iz Kozarca, moj Kelima, moj Enver, logoraš sa Manjače, kupila mi je titulu gospodara. Nije lažno, ministre, kao vaše lažno i pokvareno pismo.
Zaista imam komad svoje zemlje u Irskoj. Dvanaest kvadrata, mislim. Taman na vrijeme da malo dignete roštilj u zrak i vidite još čuda. Titulu lorda meni nećete oduzeti, ministre, jer ta ljubav, poštovanje, pažnja, empatija, poštovanje prema mom radu izraženo u jednoj tako maloj, običnoj stvari, koja je meni grandiozna, ta iskrena emocija jedne krajiške obitelji je nešto što vi, ministre, ne razumijete. Vi ste mentalno nesposobni da shvatite tu gestu dobrih ljudi iz Kevljana kod Kozarca. Ja sam gospodar, zato šuti. Morali biste poštovati moju titulu lorda iz drugog razloga. Gospodari nikad ne tuku žene.
Magodina oznaka – vlastelin iz proračuna Kanona Sarajevo
Hadžihafizbegovićeva reakcija uslijedila je nakon što je Magoda kritikovao njegov račun na svom Facebooku uz naslov “Gospodar iz budžeta Kantona Sarajevo, Emir Hadžihafizbegović između plaće i estrade”.
– Da ne pričam napamet već kroz brojke jer je statistika najpoštenija, Emir Hadžihafizbegović je stalni uposlenik Kamernog teatra 55. U periodu od marta 2023. do januara 2026. jednu predstavu „Sjećaš li se Dolly Belle“ odigrao je ukupno 13 puta. Za taj period isplaćeno mu je 190.927,59 KM.
Što to znači u praksi? Jedna predstava građane košta oko 14.686 KM. Mjesečni “kulturni prilog” košta otprilike 5.455 KM. Jedna emisija dolazi otprilike svakih 2,7 mjeseci ili, prevedeno na još jasniji jezik, jedna emisija u sezoni i pol. Ako gledamo ukupno razdoblje, to je otprilike 35 mjeseci. Svaki mjesec redovna plaća. Svaki mjesec postoji praksa. Doprinosi idu svaki mjesec. Potpuna sigurnost svakog mjeseca. – napisala je Magoda, a zatim dodala:
– A sada tiha statistika – 190.927 KM za 13 večeri ili otprilike 179 KM dnevno za gotovo tri godine da sustav brižno brine o jednom zaposleniku dok publika čeka sljedeću predstavu. Građani rade svaki dan za daleko manje. Radnici imaju norme, rokove, smjene, odgovornost. Ovdje imamo mir, sigurnost i status, umjetnički performans prestaje u 13 sati. Pitanje nije osobno. Problem je sistemski…
Je li to doprinos kulturnoj zajednici ili savršeno uspostavljen model u kojem javni novac jamči osobnu sigurnost, a posao postaje povremeni događaj. Brojke su tu. Svi ostali zaključci su na vama. A o njegovom angažmanu dok je bio ravnatelj Kamernog teatra 55, gdje je ostavio haos i niz općih nepravilnosti, u narednom ćemo razdoblju, polako i kroz činjenice.