Aktualni sukob na Bliskom istoku nije rat američkog, iranskog ili arapskog naroda, već prije svega sukob koji proizlazi iz geopolitičkih interesa i težnje za regionalnom dominacijom – rekao je profesor na Sarajevskoj školi za znanost i tehnologiju (SSST) Emir Hadžikadunić, govoreći o temi “Američko-izraelski rat s Iranom: što je i kako može završiti” na redovnoj sjednici Udruge Krug 99.
Hadžikadunić je naveo da je prije izbijanja američko-izraelske agresije na Iran oko 20 posto američkih građana podržavalo ratnu opciju, dok je samo šest posto članova Demokratske stranke bilo za oružano rješenje, a da je nakon izbijanja sukoba manje od trećine Amerikanaca podržavalo rat.
Prema njegovim riječima, sukob se ne može smatrati ni iranskim ratom, jer, kako je rekao, to nisu željeli ni iranska vlada ni iranski narod, koji je bio zainteresiran za pregovore i dogovor sa Sjedinjenim Američkim Državama, svjestan da nepostojanje dogovora može dovesti do sukoba.
– Rat nije ni arapski, jer su zaljevske države “uhvaćene između dvije vatre”, trpe značajne ekonomske i sigurnosne posljedice. Sukob se nije vodio radi uvođenja demokracije u Iran – rekao je, podsjetivši na neuspjehe američke intervencionističke politike u Iraku, Afganistanu i Libiji.
Hadžikadunić je ocijenio da se sukob može promatrati i kao pokušaj Izraela da uz potporu Sjedinjenih Američkih Država ostvari regionalnu prevlast na Bliskom istoku.
– To se može promatrati i kao “sebični rat” američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji pokušava postići ono što nijedan američki predsjednik nije uspio od Jimmyja Cartera do danas, a to je riješiti dugogodišnji spor između SAD-a i Irana koji traje još od Islamske revolucije 1979. godine – pojasnio je Hadžikadunić.
Govoreći o iranskom nuklearnom programu, podsjetio je da je civilni nuklearni program te zemlje pokrenut krajem šezdesetih i tijekom sedamdesetih godina uz potporu SAD-a i Izraela, kada im je Iran bio saveznik, te da su prvi reaktor u Bushehru izgradile njemačke tvrtke.
– Iran je potpisnik međunarodnih konvencija o neširenju nuklearnog oružja i godinama je pod nadzorom međunarodnih inspektora, posebice nakon nuklearnog sporazuma između Irana i velikih sila iz 2015., iz kojeg su se SAD kasnije povukle odlukom administracije predsjednika Trumpa – naglasio je.
Prema njegovim riječima, ključna promjena dogodila se nakon prošlogodišnjeg 12-dnevnog rata u lipnju, kada je iranski nuklearni program, kako je naveo, ostao bez međunarodne inspekcije.
– Zbog toga međunarodna zajednica više nema uvida u događanja u nuklearnim postrojenjima u Isfahanu i Natanzu, niti u količine obogaćenog urana – rekao je i dodao:
– Treba upozoriti i na sigurnosne posljedice sukoba, jer je Iran suočen s unutarnjom nestabilnošću zbog djelovanja oporbe, dok se sukob na regionalnoj razini već prelijeva na zaljevske države u kojima su raspoređene američke vojne baze, uključujući Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate, Katar i Bahrein.
Istaknuo je da sukob ima i snažnu globalnu dimenziju, prvenstveno kroz ekonomske posljedice, navodeći da rast cijena energenata već utječe na tržišta širom svijeta, pa tako i u BiH, dok su trgovinski i logistički tokovi dodatno otežani jer su regionalni centri poput Dubaija i Singapura važna svjetska čvorišta.
Komentirajući potporu Bosne i Hercegovine jednoj od međunarodnih rezolucija vezanih za sukob, Hadžikadunić je kazao kako ta odluka ima i racionalnu i emotivnu dimenziju.
– Razloge takve odluke trebaju objasniti politički akteri u Bosni i Hercegovini, od članova Predsjedništva BiH do predstavnika zemlje u Ujedinjenim narodima. Vjerujem da su bili motivirani zaštitom nacionalnih interesa države – rekao je.
S druge strane, istaknuo je i emotivnu dimenziju sukoba, navodeći da Iran, prema njegovim riječima, trpi velike civilne žrtve, uključujući žene i djecu.
– Ovo nam govori o svijetu u kojem jaki rade što hoće, a slabi trpe što moraju – zaključio je Hadžikadunić.