Knjiga Harisa Silajdžića “Visine u magli” večeras je predstavljena publici u Sarajevu.
Riječ je o zbirci poezije koju je objavila izdavačka kuća „Dobra knjiga“ iz Sarajeva, a koja donosi snažan i sugestivan poetski izraz, baziran na tišini jezika, emotivnim pejzažima suvremenog čovjeka i duhovnom preispitivanju svakodnevice.
Zbirka otvara prostor za razgovor o unutarnjim doživljajima, sjećanju i duhovnim visinama koje se naziru samo “u magli” života.
O knjizi su, pored autora, govorili istaknuti književnici, kritičari i kulturni radnici: profesor Enes Karić, Nermin Ormanović i Milo Šćekić.
“Visovi u magli” sastavljene su od starijih i novijih pjesama, a nastale su spontano, kao prirodan nastavak autorova dugogodišnjeg i kontinuiranog pjesničkog rada.
Profesor Orhan Bajraktarević istaknuo je da zbirka uvodi čitatelja u poeziju koja istovremeno pamti i promišlja – o onom osobnom i onom zajedničkom, o onom unutarnjem i onom što nadilazi čovjeka.
Prema njegovim riječima, naslovni motivi “visine” i “magle” nisu samo pejzažni elementi, već stanja svijesti: usponi i sjene, jasnoća i zamagljenost, trenuci u kojima se istina ne pokazuje u punom svjetlu, već u polutonovima sjećanja, savjesti i iskustva.
– Poezija ove knjige ne traži brzo razumijevanje, već strpljiv ulazak – kao hodanje kroz maglu u kojoj se oblici prvo naziru, a onda postaju sve jasniji što ih dulje gledamo. U tom smislu, njen ključ je već jednostavno izrečen: „Naučili smo gledati sebe, dugo i duboko“ – naglasio je Bajraktarević.
Čitana na taj način – bez žurbe i bez buke – zbirka, zaključuje, pokazuje svoju tihu, ali postojanu snagu: da čovjeka vodi prema sebi, a potom i prema drugome; da ga podsjeti na ono što se ne smije zaboraviti i da mu kroz riječ ostavi svjetlosni trag u magli.
Nermin Ormanović smatra da se “Visovi u magli” mogu čitati kao poezija sjećanja i unutrašnjeg pejzaža svijesti. Visine, prema njegovu tumačenju, nemaju nikakve veze s topografskim uzvisinama, već predstavljaju unutarnju visinu – duhovnu vertikalu čovjeka. Magla, kao simbol zaprečenosti vida i dezorijentacije, označava stanje u kojem svijet više nije samorazumljiv.
– Sigurnost se gubi u magli, ali rađa se potreba za smislom. Silajdžićevo istančano, lirsko osjećanje svijeta progovara i kroz maglu i kroz visine – naglasio je Ormanović.
Profesor Enes Karić podsjetio je da je prethodna Silajdžićeva zbirka poezije bila “Sarječja”, te da ima još dosta neobjavljenih pjesama koje čekaju nove sveske.
– Haris Silajdžić je pjesnik po svom trudu i radu. Ovo je svojevrsni sažetak sufizma u poeziji i sažetak vječne filozofije – philosophia perennis u stihu – kazao je Karić, preporučujući ovo izdanje čitateljima i ljubiteljima lijepe riječi.
Knjiga “Visovi u magli” predstavlja drugu Silajdžićevu zbirku poezije, nakon “Sarječja” objavljenog 2015. godine.
Autor ističe da je poezija njegova stalna i prirodna preokupacija.