Ne objašnjavaj jer kada objašnjavaš gubiš. Nemojte se opravdavati! Nisi lud da se ispričavaš, to je priznanje krivnje, krivnja je slabost, a neprijatelj miriše slabost kao krv morskog psa. Skreni pažnju s problema, uperi prst u nekog drugog!
Što su politički savjeti koje veličaju priručnici, Hollywood, dobro plaćeni konzultanti psihopatskiji i okrutniji, to su oni popularniji. Slavite vlast uzdignute glave, ne priznajte ništa, upirite prstom kad god možete, ne nudite rješenja nego nudite probleme, generalizirajte, krijte se u masi dok vičete, svi su isti!, poručila je Sabina Ćudić, predsjednica Naše stranke, povodom zahtjeva za smjenu Dragana Miokovića, predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH.
Dragan Mioković, nastavila je, “nije isti – jer je napravio najveću, neoprostivu grešku u političkom životu Balkana i Bosne i Hercegovine”.
– Ispričao se, a da to od njega nitko nije tražio. Sram! Pa ga samo zbog toga treba smijeniti. Kakav podmukao čin. Pa to je upiranje prstom u sve nas koji smo se desetljećima trebali ispričati, a nismo. Ne pada nam na pamet! Bio je dovoljno pametan da se ispriča nepozvan, da stvori očekivanja, opasna očekivanja. Očekivanja koja mogu narušiti ponosni sustav koji smo desetljećima pažljivo gradili – dodao je Ćudić.
Kada je riječ o politici, dodaje da je “posebno u BiH riječ o berzi na kojoj se trguje snagom”.
– Snaga blokade, moć pojedinca, moć stranaka, moć stranaca, ali nikako o katarzičnoj snazi isprike. Jer opasno je ispričavati se. Može stvoriti ideje, očekivanja i, ne daj Bože, neke nove političke navike. A mi to ne želimo. Samo ne to.
Kada je Dragan Mioković u razgovoru u emisiji dao uvredljivu izjavu o Hrvatima, a nakon nekoliko minuta sam se ispričao, bilo mi je jasno da Dragan nije mislio na Hrvate kao narod. U raspravi o Bleiburgu mislio je na pripadnike postrojbi koji su se predstavljali kao borci za Hrvate, a zapravo su se borili protiv čovječnosti, jer su bili vođeni fašističkom ideologijom. Ali ni tada mi ne pada na pamet opravdavati njegovu izjavu.
Uvijek i svugdje bilo je previše ubijenih, pa makar to bio i samo jedan čovjek. I nema ali – kazao je Ćudić.
– Trebaju nam iskrene, samoinicijativne političke isprike u ovoj zemlji. Oni nas ne čine manje ljudima. Naprotiv. Upravo zato danas kao predsjednik naše stranke kažem da u potpunosti stojim iza Dragana Miokovića koji se ispričao.
Silno želim i borim se za dan kada će politički vrh jasno reći da priznaje presude međunarodnog suda, ali i domaćih sudova, da osuđuje fašističke pozdrave, da zabranjuje djelovanje fašističkih organizacija i da se ispričava za riječi kojima su povrijedili bilo čije žrtve. Ispričati se za trgovanje i trgovanje na burzi individualnih i kolektivnih trauma dok se privatno i politički bogate od dobiti s te burze.
Bio bih ponosan da se to dogodi, jer bi to bio znak da smo spremni i zreli da krenemo dalje, da žrtvama damo dostojanstvo koje zaslužuju i otvorimo vrata budućnosti kakvu želimo našoj djeci za njihove potomke. Iako bih volio da nikada nije izgovorio rečenicu koja je povrijedila ljude, Dragan Mioković je pokazao da je moguće priznati grešku i otvoriti vrata nečemu čega se ovdje jako strahuje – moralnoj odgovornosti.
Među onima koji danas traže njegovu smjenu ima i onih koji nisu pogriješili kada su vrijeđali žrtve, jer je vrijeđanje žrtava godinama dio njihovog političkog identiteta. Oni ne griješe iz nemara, oni griješe s predumišljajem.
Ali ima i drugih. Među onima koji podržavaju smjenu Dragana Miokovića su i oni koji deklarativno traže ispriku HDZ-a zbog negiranja zločina i vrijeđanja žrtava. Pritom ne pristaju na već poslanu ispriku. Oni se, baš kao i HDZ, jako boje isprika. Jer krši pravila igre. A osnovno pravilo političke igre u BiH je – uvijek tražiti krivca ali nikad rješenje – rekao je Ćudić i zaključio:
– Važno je odlučno dokazati da isprika nema vrijednost i da će priznanje pogreške uvijek biti kažnjeno. U svojim i tuđim redovima. SDA i DF se oko toga slažu sa HDZ-om i njihovim satelitima. Zato im je taj Dragan bitniji i draži od ovog Dragana.
Ali svakome njegova politika. Naši: Ako ne možemo vratiti vrijeme i ne napraviti greške koje smo napravili, uvijek ćemo ih biti spremni priznati i ispričati se i nadoknaditi svakome koga smo povrijedili ili mu nanijeli bilo kakvu nepravdu.
Zato branimo kulturu isprika. Ne zato što želimo kulturu slabosti, već zato što želimo kulturu odgovornosti. Želimo katarzu i put naprijed. I za to ćemo se boriti, smijenjeni ili ne.