Nakon niza ubojstava političkih osoba u Islamskoj Republici Iran, uključujući smrt vrhovnog vođe Alija Khameneija i ključnog državnog i sigurnosnog dužnosnika Alija Larijanija, zemlja se suočava s najdubljom političkom krizom od 1979. godine. Nacionalni interes u analizii.
Prema toj analizi, uklanjanje Khameneija i Larijanija otvorilo je politički prostor unutar kojeg se reformisti, konzervativci i vojno-sigurnosni krugovi sada natječu za kontrolu vlasti.
Larijani, koji je do svoje smrti bio vjeran most između političkih i vojnih struktura reda, osiguravao je koheziju između različitih frakcija.
Njegovim nestankom nestala je i ta veza, što je ubrzalo fragmentaciju unutar vlasti i otežalo koordinirano donošenje odluka.
U međuvremenu, nakon Khameneijeve smrti, Mojtaba Khamenei, njegov sin, izabran je za novog vrhovnog vođu prema ustavnim procedurama.
Međutim, njegov javni nastup i stvarni utjecaj ostaju nejasni, a svi njegovi dosadašnji javni istupi filtrirani su kroz državne medije, što dodatno povećava neizvjesnost oko stvarne moći u Teheranu.
Strateški gledano, ovaj dvostruki gubitak vodstva značajno slabi sposobnost Teherana da učinkovito upravlja državnim aparatima, posebno u vrijeme ekstremnih vanjskih pritisaka (rat sa SAD-om i Izraelom) i unutarnjih napetosti.
Bez jasnog i jedinstvenog vođe, vojno-politička struktura, posebice utjecajna IRG — mogla bi preuzeti dominantnu ulogu, dok politički kompromisi i reforme ostaju teško ostvarivi.
Analiza zaključuje da je Iran sada u fazi preispitivanja unutarnjeg ustroja vlasti.
Uz oslabljenu centralizaciju vlasti, paradoksalno, režim je i dalje defenzivan u vanjskoj politici, ali nesklon velikim reformama ili dijalogu s protivnicima.