Šef Čelića i bivši potpredsjednik Stranke za BiH Admir Hrustanović kaže da je iz Centrale stranke naređeno da Mirnes Gušić mora biti predsjednik strabka u Tuzlanskom kantonu, a Žarko Vujović u Tuzlanskom.
Prema njegovim riječima, taj proces je trajao više od šest mjeseci i doveo je, među ostalim, do njegovog napuštanja stranke.
Lobiranje i pritisci
– U Čeliću je stranku uz mene napustilo kompletno Općinsko vijeće sa sedam vijećnika, federalni zastupnik Admir Čavalić, kao i novoizabrano Gradsko vijeće u Tuzli, članovi Povjerenstva u Kladnju i dio članova iz Doboj Istoka. Sve to traje šest do sedam mjeseci, jer čim su počeli izbori za mjesne organizacije krenuli su pritisci – kaže Hrustanović za Faktor.
Ono što se tražilo je, dodaje, da Mirnes Gušić bude predsjednik TK.
– Razlog je bio taj što dobro sluša, a vi se morate složiti sa mnom. Vrh stranke, tajnik i predsjednik Semir Efendić, pozivao je na kahvu, lobirao, slao poruke, čak je bio i sastanak u Zenici na temu da Mirnes Gušić bude predsjednik, a ne ja – kaže Hrustanović.
S Efendićem je, kaže, razgovarao i nasamo, jer mu nije bilo jasno u čemu je problem.
– Želio sam podići stranku na višu razinu. Kantonalno vijeće SBiH nije se sastajalo tri godine, okupljali smo se samo jednom godišnje na iftaru. Nije bilo sjednica na kojima se donose odluke. Sve odluke Gušić je donosio u dogovoru s vrhom stranke. O ulasku Žarka Vujovića nije se ništa razgovaralo. On je skapirao, dolazio u dogovoru s predsjednikom, a onda je rečeno da Vujović bude predsjednik Gradskog vijeća SBiH u Tuzli, iako je ranije jednoglasno izabran Admir Čavalić – kaže Hrustanović.
Zbog izbora Čavalića, ističe Hrustanović, Mirsad Muhamedbegović, koji je osam godina bio na čelu stranke u Tuzli, suspendovan je i isključen iz stranke, a to je bila poruka šta će biti s onima koji ne izvršavaju naloge.
Izbori za predsjednika u Tuzli
Da se sve ovako dogodilo, kaže, potvrđuje i činjenica da Predsjedništvo SBiH nije prihvatilo odluke Skupštine Gradskog vijeća u Tuzli.
– Tuzla je dala tri delegata, a svi predloženi su bili za mene, a ne za Gušića. Tada su u Središnjem uredu u Sarajevu smanjili broj delegata, a jedan je bio Admir Čavalić, a drugi Žarko Vujović. Sve je rađeno da ja ne budem predsjednik TK. Prilikom izbora predsjednika TK Gušić je tražio da se povučem, ja sam to odbio i tražio tajno glasanje po članu 58. Statuta. Oni su to odbili, glasalo se javno, jer su neki ljudi imali prijetnje da će dobiti otkaz ako ne glasaju za Gušića – kaže Hrustanović.
Kad je došlo do javnog glasovanja, bilo je jasno o čemu se radi, Središnji odbor kasnije nije reagirao i sve je, kaže naš sugovornik, dovelo do izlaska iz stranke.
– U travnju ove godine napunio bih 30 godina kao član SBiH, ali izgleda da tu nema mjesta za mene, jer nisam podoban, beskičmenjak i onaj koji sluša. Općinsko vijeće Čelić i ja nastavit ćemo se baviti politikom. Imam još nepune tri godine mandata gradonačelnika i to dugujem građanima koji su me birali. Mi ćemo odlučiti u koji politički subjekt ćemo preći, a tu odluku ćemo donijeti mi iz Čelića, zajedno s Admirom Čavalićem i ostalima koji su napustili SBiH – kaže nam Hrustanović.
Ističe da su ga zvali iz svih političkih stranaka, ali se nisu upuštali u rasprave.
– Očito je da nas drugi više cijene od rukovodstva SBiH – zaključio je Hrustanović.