Preuzeli su odgovornost kada je bilo najteže i neustrašivo odveli Bosnu i Hercegovinu do finala baraža za Svjetsko prvenstvo. Učinili su to igrači nogometno odgajani u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, kojoj se često zamjera reprezentativni kalibar.
Pogodak Edina Džeke za izjednačenje i pogodak Kerima Alajbegovića iz ključnog jedanaesterca glavni su akteri “epske pobjede Bosne i Hercegovine nad Walesom”, međutim, ne treba zaboraviti ni ostale junake.
Amir Hadžiahmetović i Ivan Bašić pogodili su udžbeničke penale, dok je Nikola Vasilj obranio jedanaesterac u četvrtoj seriji.
Poveznica za ovu trojicu igrača je to što su rođeni u Bosni i Hercegovini, prošli su livade i kaljuže Premijer lige i sada su reprezentativci.
Bašić, Vasilj i Hadžiahmetović odrasli su igrajući kada su bosanskohercegovački tereni bili sve samo ne kvalitetni, kalili se i čeličili po raznim stadionima, a onda otišli u Siću.
Željezničar je prodao Hadžiahmotovića za približno 500.000 eura, a Zrinjski Bašića za 550.000 eura, dok je Nikola Vasilj napustio mostarski klub kao slobodan igrač.
U okvirima modernog nogometa radi se o brojkama koje predstavljaju sitniš. Za usporedbu, prosječni klubovi iz Hrvatske ili Srbije uspijevaju prodati igrače za više novca.
No, spomenuti trojac pokazao je mnogo važniju stvar za Bosnu i Hercegovinu. nogometa, odnosno da u BiH postoje talentirani igrači sposobni igrati za reprezentaciju i preuzeti odgovornost u najtežim trenucima.
Ne računajući Edina Džeku, treba istaći da je u sadašnjoj reprezentaciji niz nogometaša koji su igrali u BiH, poput Amara Memića, Nihada Mujakića, Nidala Čelika, Stjepana Radaljića i drugih…
I to je ono što daje nadu u bolje sutra u BiH. nogomet, jer uz odgovarajući sustav i pravilan rad s mladim igračima, Bosna i Hercegovina može postati izvor kvalitetnih reprezentativaca, kao što je to slučaj s dijasporom.