Pojavile su se ozbiljne indicije da bi Iran mogao namjerno gađati infrastrukturu vodoopskrbe u zaljevskim zemljama, potez koji bi dramatično proširio razmjere sukoba i ugrozio živote stotina milijuna ljudi.
Nakon niza napada bespilotnim letjelicama, balističkih projektila i blokade Hormuza, analitičari upozoravaju da bi sljedeća faza iranske strategije mogla uključivati ciljanje postrojenja za desalinizaciju vode, ključnih za opskrbu pitkom vodom u izrazito sušnim zemljama.
Područje Perzijskog zaljeva gotovo u potpunosti ovisi o desalinizaciji: oko 90 posto pitke vode u Kuvajtu, 86 posto u Omanu i 70 posto u Saudijskoj Arabiji dolazi iz takvih postrojenja.
Stručnjaci upozoravaju da bi napadi na ovu infrastrukturu mogli biti još razorniji od napada na naftnu industriju.
Prekid opskrbe vodom mogao bi dovesti do teških humanitarnih kriza, masovnih evakuacija, zdravstvenih problema, širenja bolesti i kolapsa društvenog sustava.
Iako napadi do sada nisu bili sustavno usmjereni na postrojenja za desalinizaciju, neki su incidenti već pogodili takva postrojenja, uključujući i Bahrein, pri čemu su obje strane u sukobu optuživale jedna drugu za odgovornost.
Strah od širenja sukoba s naftne na vodnu infrastrukturu sve više raste, jer rat prelazi granice klasičnih vojnih ciljeva i postaje prijetnja civilnim potrebama i svakodnevnom životu milijuna ljudi.
Posljedice mogućeg ciljanog napada na postrojenja za desalinizaciju mogle bi biti dramatične: milijuni ljudi mogli bi ostati bez pitke vode.
Napadi na vodovodnu infrastrukturu ne bi samo uzrokovali trenutnu krizu opskrbe, već bi mogli dugoročno destabilizirati cijelu regiju, uzrokujući političke i društvene potrese koji sežu daleko izvan Bliskog istoka.
Stručnjaci upozoravaju da bi svaki napad na postrojenja za desalinizaciju mogao signalizirati novu razinu eskalacije sukoba Irana sa zapadnim saveznicima i regionalnim državama.
U tom kontekstu voda postaje ne samo resurs, već i ključni strateški element u jednom od najnestabilnijih dijelova svijeta.