Sjedinjene Američke Države i Izrael vode izravan rat protiv Irana, a najveći ceh plaćaju oni koji uopće ne sudjeluju u sukobu – navode zaljevske države.
Prema analizi The National Interestaregija koja je desetljećima prepoznata kao sinonim za sigurnost i luksuz, preko noći je postala glavno bojno polje. Teheran polaže račune Washingtonu u ovom području.
Ekonomski napad pod krinkom rata
Iranska strategija je precizna. Gađajući naftna i plinska postrojenja u Saudijskoj Arabiji, Emiratima i Kataru, Teheran guši svjetsko gospodarstvo i tjera SAD na povlačenje.
Blokada Hormuškog tjesnaca uzela je ogroman danak. Irak je bio prisiljen obustaviti izvoz nafte.
Za zaljevske države to predstavlja izravan udarac u samu budućnost. Projekti poput “Vizije 2030” Saudijske Arabije ovise o povjerenju investitora. To povjerenje nestaje sa svakim novim dronom iznad naftnih polja.
Lekcija koju je svijet zaboravio
Analiza podsjeća na veliku pogrešku iz 1991. Saddam Hussein tada je vojno poražen, ali je njegov režim opstao još 12 godina i nastavio djelovati u susjedstvu.
Autor upozorava na važnu činjenicu. Današnji Korpus iranske revolucionarne garde (IRGC) puno je opasniji i čvršći od bivše iračke vojske.
Amerika može uništiti iranske hangare bombama, ali Iranu ostaju tisuće jeftinih dronova i mreža posrednika. Ti asimetrični alati mogu godinama iscrpljivati regiju.
Opasnost od lažnog mira
Najveći rizik za Zaljev leži u američkoj politici “Amerika na prvom mjestu”. Postoji opravdan strah da će Washington, nakon što postigne svoje kratkoročne ciljeve, proglasiti misiju obavljenom i povući se. Bijela kuća bi slavila političku pobjedu.
Države poput Kuvajta, Bahreina ili UAE ostale bi oči u oči s ranjenim i osvetoljubivim Teheranom.
The National Interest oštro zaključuje. Washington će diktirati “uvjete” pobjede, a same zaljevske države moraju smisliti formulu za preživljavanje.
Scenarij u kojem velesile proglase kraj rata i jednostavno odu, ostavljajući za sobom kaos, već smo vidjeli. Zaljev bi tu cijenu mogao plaćati desetljećima.