Britanski savjetnik za nacionalnu sigurnost Jonathan Powell sudjelovao je u završnoj rundi pregovora između Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Irana i ocijenio da je ponuda Teherana u vezi s nuklearnim programom dovoljno značajna da spriječi rat, otkriva The Guardian.
Prema izvorima, Powell smatra da je u Ženevi postignut napredak i da je iranski prijedlog “iznenađujući”.
Samo dva dana nakon završetka pregovora i nakon što je u Beču dogovoren datum nove runde tehničkih pregovora, SAD i Izrael krenuli su u napad na Iran.
Powellovo prisustvo na pregovorima, kao i njegovo detaljno poznavanje njihova tijeka, potvrdila su tri izvora.
Jedan od njih rekao je da je bio u zgradi rezidencije omanskog veleposlanstva u Colognyju u savjetodavnoj ulozi, odražavajući široku zabrinutost oko razine stručnosti američkog pregovaračkog tima, koji uključuje zeta Donalda Trumpa Jareda Kushnera i posebnog izaslanika Stevea Witkoffa.
Kushner i Witkoff pozvali su i glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Rafaela Grossija na pregovore kako bi pružio tehničku ekspertizu.
Ipak, Kushner je kasnije tvrdio da on i Witkoff “prilično duboko razumiju ključna pitanja”.
Nuklearni stručnjaci naknadno su ocijenili da su Witkoffove izjave o iranskom nuklearnom programu bile prožete temeljnim pogreškama.
Powell ima dugogodišnje iskustvo u posredovanju, a jedan izvor navodi da je sa sobom doveo stručnjaka iz britanskog kabineta.
Jedan zapadni diplomat je izjavio:
– Jonathan je vjerovao da je dogovor moguć, ali Iran još nije bio potpuno spreman, posebno kada je riječ o pitanju UN-ovih inspekcija njegovih nuklearnih postrojenja.
Bivši dužnosnik, kojeg su sudionici pregovora u Ženevi informirali o njihovom tijeku, rekao je:
– Witkoff i Kushner nisu doveli američki tehnički tim. Grossija su koristili kao stručnjaka, iako to nije njegova uloga. Zato je Jonathan Powell doveo svoj tim. Britanski tim bio je iznenađen onim što su Iranci stavili na stol – dodao je isti izvor.
– To nije bio konačni dogovor, ali je predstavljao napredak i vjerojatno nije bio posljednji iranski prijedlog. Britanci su očekivali da će se sljedeći krug pregovora nastaviti na temelju tog napretka.
Sljedeća runda pregovora trebala je biti održana u Beču u ponedjeljak, 2. ožujka, ali do nje nikada nije došlo.
Sveobuhvatni napad SAD-a i Izraela započeo je dva dana ranije.
Powellovo sudjelovanje u pregovorima u Ženevi, kao i raniji sastanci održani tog mjeseca u Švicarskoj, djelomično objašnjava zašto je britanska vlada oklijevala podržati američki napad na Iran, što je dovelo do neviđenih napetosti u odnosima između Londona i Washingtona.
Ujedinjeno Kraljevstvo nije vidjelo uvjerljive dokaze o neposrednoj prijetnji iranskog raketnog napada na Europu ili da je Iran na rubu razvoja nuklearnog oružja.
Time je prvi put postalo jasno koliko je London izravno uključen u pregovore, pa je imao solidnu osnovu za procjenu jesu li iscrpljene diplomatske mogućnosti i je li potreban američki napad.
Umjesto toga, britanske su vlasti napad smatrale nezakonitim i preuranjenim, budući da je Powell vjerovao da je put prema dogovorenom rješenju otvoren za rješenje koje bi odgovorilo na dugogodišnje pitanje kako bi Iran mogao uvjeriti SAD da ne razvijaju nuklearno oružje.
Iz Downing Streeta nisu htjeli komentirati Powellovo prisustvo na pregovorima u Ženevi, kao ni njegove ocjene.
Britanski premijer Keir Starmer našao se na udaru kritika Donalda Trumpa zbog nedostatka potpore američkom napadu, uključujući prvotno odbijanje da dopusti SAD-u korištenje britanskih vojnih baza.
Takva je dozvola dana tek kasnije, i to isključivo u obrambene svrhe, nakon što je Iran počeo napadati britanske saveznike u Perzijskom zaljevu.
Trump je upozorio da bi to moglo imati negativne posljedice za NATO ako se europske članice ne odazovu njegovom pozivu da pomognu u osiguravanju Hormuškog tjesnaca, što je zahtjev koji je dosad odbijen.
U neizravnim pregovorima u Ženevi između Irana i SAD-a posredovao je omanski ministar vanjskih poslova Badr bin Hamad Al Busaidi.
Diplomati zaljevskih zemalja nisu precizirali na temelju čega je Powell dobio pristup pregovorima, no pretpostavlja se da je to povezano s njegovim dugogodišnjim odnosima s američkom administracijom, uključujući i razdoblje dok je bio šef kabineta Tonyja Blaira.
Britanski dužnosnici naknadno su istaknuli da su impresionirani iranskom spremnošću da sporazum učini trajnim te da, za razliku od sporazuma iz 2015., ne sadrži vremenska ograničenja ili takozvane klauzule o “zalasku” koje bi ukinule ograničenja nuklearnog programa.
Iran je također pristao smanjiti svoje zalihe od gotovo 400 kilograma visoko obogaćenog urana, pod nadzorom IAEA-e, unutar vlastitog teritorija, te se obvezao da u budućnosti neće stvarati nove zalihe takvog materijala.
Iran je u završnoj fazi pregovora pristao na tri do pet godina obustave domaćeg obogaćivanja urana, ali je američka strana, nakon konzultacija s Trumpom, zatražila moratorij na deset godina.
U praksi, Iran u to vrijeme nije imao kapacitet za obogaćivanje zbog ranijih bombardiranja njegovih postrojenja.
Teheran je također ponudio ono što su posrednici opisali kao “ekonomski bonus”, dopuštajući Sjedinjenim Državama sudjelovanje u budućem civilnom nuklearnom programu.
Zauzvrat bi se ukinulo gotovo 80 posto ekonomskih sankcija protiv Irana, uključujući zamrznuta sredstva u Kataru, što je bio jedan od ključnih zahtjeva Teherana u pregovorima 2025. godine.
Omanski posrednik ocijenio je da ponuda o potpunom odustajanju od skladištenja visoko obogaćenog urana predstavlja prekretnicu koja znači da je dogovor nadohvat ruke.
Različita su tumačenja kakav su dojam ostavili Kushner i Witkoff napuštanjem pregovora – jesu li sugerirali da će Trump podržati postignuti napredak ili su već znali da će biti potreban iznimno veliki ustupak kako bi ga se odgovorilo od vojne opcije.
Jedan diplomat upoznat s pregovorima rekao je:
– Witkoffa i Kushnera smatrali smo produženom rukom izraelskih interesa, koji su predsjednika uvukli u rat iz kojeg sada želi izaći.
Guardianovo otkriće o Powellovoj prisutnosti na razgovorima spomenuto je iu utorak u britanskom parlamentu, kada je zastupnica velškog nacionalista Plaid Cymru Liz Saville Roberts postavila pitanje ministrici unutarnjih poslova Yvette Cooper.
– Čini se da su diplomatske opcije još uvijek bile održive i da nije bilo dokaza o neposrednoj projektilnoj prijetnji Europi ili da Iran razvija nuklearno oružje – rekao je Saville Roberts i dodao:
– Misli li ministar da je pregovarački put između Irana i SAD-a u tom trenutku još bio moguć i, ako jest, znači li to da su početni američki i izraelski napadi bili preuranjeni i nezakoniti?
Cooper joj je odgovorio:
– Velika Britanija pružila je potporu pregovorima i diplomatskim procesima vezanim uz nuklearna pitanja. Osjećali smo da je to važan put i željeli smo da se tako nastavi. Upravo je to jedan od razloga našeg odnosa prema prvim američkim napadima.