Rijad Telalović, sedamnaestogodišnji veznjak, najmlađi debitant i najmlađi strijelac u povijesti Čelika, linčovan je na društvenim mrežama od trenutka kada se pojavila informacija da se seli u Sarajevo.
Logičan potez
Iako se Telalović, inače juniorski reprezentativac BiH, odlučio na logičan potez za napredak u karijeri, usput osiguravši svom matičnom klubu određenu svotu novca koju će platiti Sarajevo, “grad čelika” neće tako lako zaboraviti njegov odlazak na Koševo. O tome svjedoče i grafiti koji su osvanuli u Zenici.
I ranije je bilo sličnih situacija. Stariji navijači sjećaju se transfera Matije Matka iz Čelika u Sarajevo, a nedavno je na “stupu srama” bio i Eldar Sivac koji se pojavio na treningu Želje bez znanja i odobrenja kluba, a kada su mediji objavili njegove fotografije u plavoj opremi nastao je haos. Transfer tada nije realiziran.
Simbol grada
Novinar Dino Kurbegović, vrsni poznavalac prilika u Bilom polju i bosanskohercegovačkog nogometa, kazao nam je da u Zenici transfer iz Čelika u klubove iz glavnog grada Bosne i Hercegovine nije tako lak.
– U Zenici se prelazak iz Čelika u Sarajevo ili Željezničar često doživljava kao izdaja jer Čelik nije samo klub, već simbol grada i identiteta – kazao je Kurbegović.
– Kada igrač koji se afirmirao u Zenici direktno ode u klubove iz glavnog grada, to se ne doživljava samo kao profesionalna odluka, već kao poruka da se okrene leđa sredini koja ga je stvorila – nastavlja Kurbegović.
Među zeničkim navijačima već duže vrijeme kruži slogan koji govori o statusu svih koji odu u Sarajevo i Želju.
Problem nije u Sarajevu
– Ti u Zenici, kada odeš u Sarajevo i Želju, završio si karijeru, fudbal i život – riječi su ispisane na zidu u Zenici.
Kurbegović objašnjava zašto navijači burno reagiraju kada igrači odluče otići.
– Nije problem u Sarajevu kao gradu ili u pravima igrača, već u osjećaju da Čelik, koji godinama nosi teret finansijske i organizacijske borbe, ostaje bez svojih najboljih igrača bez prave koristi, dok drugi profitiraju. Zato su reakcije emotivne i često burne, jer u Zenici nogomet nikada nije bio samo posao, već stvar ponosa i pripadnosti – zaključio je Kurbegović.