Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde, ali i kadrovi te stranke općenito, ovih dana prednjače u napadima na Dževada Mahmutovića, delegata u Klubu Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a. Pridružili su mu se SDP-ovci na društvenim mrežama, članovi Naše stranke, stranke Rama i sinovi, novinari suučesnici u kreiranju afere “Respiratori”, ali i drugi trojci naklonjeni mnijenci i analitičari opće prakse.
Dakle, u pauzama između obrane neobranjivog u aferi “Špenganje”, bjesomučnog zaduživanja Federacije, uvjeravanja birača deset mjeseci prije izbora da proračunskom veteranu Denisu Bećiroviću treba dati još jednu priliku u Predsjedništvu BiH kako bi nakon 30 godina konačno shvatili zašto se ovaj čovjek uopće bavi politikom, Trojka je dobila priliku nabijati mišiće na Mahmutoviću. Traje kratko vrijeme…
Već jutros suočeni su s posljedicama svojih odluka dok su Mahmutovića etiketirali izdajnikom.
Marin Vukoja, sudac Ustavnog suda BiH, izabran glasovima Trojke, uz ne baš puno napora HDZ-a da ih na to uvjeri, zajedno sa sutkinjom Valerijom Galić bio je protiv odluke da se prošla Vlada RS-a na čelu sa Savom Minićem proglasi neustavnom. Većina u Ustavnom sudu ipak je donijela odluku o neustavnosti te vlade. Informacija da Vukoja nije bio za, kao i činjenica da će još gotovo 20 godina odlučivati na Ustavnom sudu, trajna je zasluga SDP-a, NiP-a i NS-a, te njihovih satelita u Federalnom parlamentu.
Ukratko, Mahmutovićev kriminal ogleda se u tome što je bio suzdržan pri donošenju odluke o pokretanju mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka zbog izbora aktualne Vlade RS na čelu s Minićem, o čemu bi odlučivao Ustavni sud tog entiteta.
Mahmutović, inače doktor pravnih nauka – dakle “nemajući pojma” za razliku od mišljenja iz NiP-a i saučesnika u ostatku Trojke – ocijenio je da pitanje Minićeve aktualne vlade nije pitanje povrede vitalnog nacionalnog interesa, već ustavnosti, o čemu bi se eventualno trebao izjasniti Ustavni sud BiH, kao što je to učinjeno u slučaju Minićeve prve vlade.
Zbog toga su Mamutovića proglasili izdajnikom i pomagačem SNSD-a i Dodika. I to iz iste političke grupacije koja je, pazite sad, SNSD-u osigurala i četvrtog delegata u Domu naroda BiH. Na kraju je ipak PDP-ovac Nenad Vuković u tom domu zamijenio SNSD-ovu Snježanu Novaković-Bursać, ali to je duga i poznata priča. SDP-ov Zukan Helez posredno je u medijskim istupima potvrdio da je prije svega SDP “izvođač radova” za SNSD. I ne samo u slučaju četvrtog izaslanika, nego i u formiranju vlasti na državnoj razini s Dodikovom strankom. Kasnija isporuka institucija SNSD-u (i HDZ-u) bila je logičan slijed ustupaka “bošnjačke reprezentacije”, čiji je sastavni dio Denis Bećirović, koji je i sam potpisao bjanko suglasnost za izbor Borjane Krišto.
I na kraju, ne može se izostaviti jedna stvar – kako je imenovana sadašnja federalna Vlada.
“Zaštitnici” vitalnog interesa Bošnjaka, koji su od slučaja Mahmutovićeva glasanja u Vijeću naroda RS-a u kampanji protiv SDA, došli na vlast u entitetu Federacija upravo zahvaljujući suspenziji Ustava FBiH i glasu legitimnog i legalnog Bošnjaka – mimo potpredsjednika FBiH iz reda bošnjačkog naroda i većinske volje Kluba Bošnjaka u Domu naroda PFBiH. Naime, trojka je sama tražila derogiranje volje Bošnjaka kako bi oktrotirala Vladu FBiH.
O kakvoj borbi Konakovića i saučesnika iz ostatka Trojke za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka je riječ?!