Analiza koju donosi Vanjska politika godine ukazuje da je strategija Washingtona na povijesnoj prekretnici.
Administracija predsjednika Trumpa, vođena idejom potpunog neutraliziranja iranske nuklearne prijetnje, suočava se s režimom koji je, unatoč gubitku karizmatičnog vođe poput ajatolaha Khameneija, zadržao čvrstu kontrolu nad vojnim aparatom.
Ključni izazov za američku vanjsku politiku leži u činjenici da se ekonomski pritisak, koliko god razoran bio, dosad nije pokazao dovoljnim da zaustavi Iran.
Istodobno, regionalni saveznici Sjedinjenih Američkih Država s velikim oprezom prate svaki potez Bijele kuće.
Postoji opravdan strah da bi pretjerano oslanjanje na vojnu silu moglo pokrenuti lančanu reakciju u kojoj bi Iran, stisnut uza zid, aktivirao svoje saveznike u Libanonu, Siriji i Jemenu.
Takav scenarij ne samo da bi ugrozio sigurnost Izraela i arapskih monarhija, već bi izazvao i neviđeni šok na globalnom energetskom tržištu, što bi naštetilo i samom američkom gospodarstvu.
Analiza sugerira da bi Trumpova potraga za “dogovorom stoljeća” s Teheranom mogla završiti ili potpunim trijumfom diplomacije s pozicije moći ili ulaskom u najkrvaviji sukob 21. stoljeća.
Iranska strana, svjesna da bi se svaki znak slabosti mogao protumačiti kao poziv na invaziju, nastavlja testirati granice nuklearnog praga.