Kako se bosanskohercegovački političari odnose prema dijaspori i inicijativama koje dijaspora pokreće, svjedoči primjer koji je na društvenim mrežama iznio Sanjin Jakić, aktivista “Udruge Bosna”.
Piše kako su pozvali predsjednike stranaka u Beč, ali da se za sada odazvao samo predsjednik SDA Bakir Izetbegović.
Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti.
– Bakir je došao. Drugi nisu. To je činjenica. Kada smo pokrenuli projekt „Moj glas za Bosnu“, s idejom da predsjednici stranaka na Bečkom sveučilištu dobiju ozbiljnu i javnu tribinu da govore na temu: „Bosna i Hercegovina 2026-2030: izazovi i perspektive“, pozvali smo za početak predstavnike triju stranaka Bakira Izetbegovića (SDA), Dinu Konakovića (NiP) i Sabinu Ćudić (Naša stranka).
Ponudio im je razne datume na izbor. Iskreno, očekivali smo da će Dino i Sabina prihvatiti, a da Bakir neće. Desilo se obrnuto. Sabina Ćudić, koja ovih dana javno poziva ljude da napišu njene ideje i “uključe se”, nijednom rečenicom nije odgovorila na naš poziv. Nema “hvala”, nema “ne možemo”, nema “uzvrati poziv”.
To je, nažalost, najbolja slika stvarne otvorenosti i tog često proglašavanog “progresivnog” pristupa. S druge strane, Bakir Izetbegović je došao, održao predavanje i ostao da odgovori na svako pitanje, a bilo ih je mnogo i nisu bila nimalo laka i ugodna. To je minimum političke odgovornosti, ali u našim okvirima očito je rijetkost.
Nije mi cilj nikoga napadati niti praviti navijački tekst. Ali želim biti fer: bila je to politička hrabrost. Možete o Bakiru misliti što god hoćete, ali on je imao petlje otići tamo gdje se pita, gdje publika nije “njegova”, i gdje se ne može sakriti. A za nas iz projekta „Moj glas za Bosnu“ to je ključna poruka: kako bilo kome preporučiti glas, kako izgraditi povjerenje i javnu kulturu, ako netko nije spreman odgovoriti ni na e-mail, a kamoli izaći pred ljude i stati iza svojih stavova? Tko ne može ispoštovati poziv na dijalog – taj ne može ni tražiti povjerenje. Dat ćemo vam još jednu priliku – odgovorite na mail, odgovorite u Beču. Nastavljamo – sa gospodinom Šemsudinom Mehmedovićem.