Sudeći prema predizbornim obećanjima stranaka koje su došle na vlast u Federaciji BiH, protekle četiri godine trebale su ličiti na čuveno dječje carstvo Branka Kockice u kojem je sve lijepo, nježno i u kojem su svi sretni.
No, umjesto kuća od čokolade i prozora od marmelade, građani su od Vlade FBiH dobili samo skupe, neostvarene i prazne “šarene laže”.
Ova četverogodišnja politička bajka brzo se rasplinula pod teretom stvarnosti, ostavivši iza sebe društvo u kojem umjesto druženja i blagostanja vladaju korupcija, ekonomska stagnacija i masovni egzodus mladih.
I dok nas politički moćnici hrane pričama o ekonomskom uzletu i “svakom voću koje tu niče”, stvarni život u Federaciji je postao nepodnošljivo skup, a inflacija i divljanje cijena osnovnih životnih namirnica potpuno su ogolili te jeftine političke trikove.
Radnici i umirovljenici preživljavaju od danas do sutra, a Vlada svoj četverogodišnji mandat troši na kozmetičke reforme, međustranačku raspodjelu plijena i bogaćenje pojedinaca.
Gorka stvarnost bez članske iskaznice
U tom njihovom lažnom “carstvu” svatko radi što hoće – ali samo ako ima pravu stranačku iskaznicu, dok oni bez adekvatne članske iskaznice razmišljaju o pakiranju kofera ili nekom drugom bijegu iz BiH. stvarnost.
Umjesto obećanog blagostanja, svjedoci smo svakodnevnih problema, tvornice u Federaciji BiH se zatvaraju, iako promet raste, doprinosi padaju, Vlada FBiH grca u dugovima, ne više kod međunarodnih fondova po povoljnim kamatama, već na burzi i po nepovoljnim uvjetima.
Dok Federacija tone u dužničko ropstvo, vlast je uz svesrdnu podršku oporbe donijela novi Zakon o PIO. Ovaj zakon buduće umirovljenike izravno gura u bijedu, jer će njihova primanja biti daleko ispod današnje minimalne mirovine koja jedva pokriva osnovne troškove lijekova i režija.
A po čemu će građani Federacije Bosne i Hercegovine pamtiti ovu Vladu?
Zasigurno će ostati zapamćeni kao vizionari koji su uspješno uveli neradnu nedjelju, valjda kako bi radnici imali slobodan dan za obilazak javnih kuhinja i traženje jeftinijih lijekova. Ili traženje novog posla, jer ih je poslodavac morao otpustiti.
Ostat će zapamćeni i po povijesnim gospodarskim reformama jer su ih kroz galopirajuću inflaciju naučili pravoj financijskoj disciplini – kako s jednom plaćom preživjeti tri dana, a ostatak živjeti od čistog zraka i optimizma.
Njihov mandat ostat će zapisan zlatnim slovima na području infrastrukture i kriznog menadžmenta.
Dok su se hvalili svojim povijesnim uspjesima, simbol njihovog rada postala je pruga u Jablanici, koja je nakon poplava mjesecima tužno visjela u zraku – kao savršen spomenik brzini njihove reakcije i brige za poplavljena područja.
Kako isprazniti biro slanjem ljudi u Njemačku
Na kraju, građani im duguju veliku zahvalnost što su problem nezaposlenosti riješili, ali ne otvaranjem radnih mjesta u domovini, već stvaranjem idealnog okruženja u kojem je jedina preostala i najsigurnija gospodarska grana postala kupnja jednosmjerne karte za Njemačku.
Pravo gospodarsko “čudo” i trijumf vizije doživjeli smo krajem 2025. godine, kada je u evidenciji zavoda za zapošljavanje ostala zanemariva “sitnica” od 253.582 nezaposlene osobe.
Ovaj fascinantan uspjeh Vlada je postigla provjerenom ekonomskom taktikom, dok neumoljivo “friziraju” statistiku, Njemačka, Austrija i Slovenija neumoljivo prazne svoje urede i isisavaju radnu snagu.
Ništa manje impresivna nije ni njihova financijska bilanca, pa je ukupni dug Federacije sredinom 2025. godine dosegao epskih 6,41 milijardu KM.
Dok građani grcaju u dugovima za režije i lijekove, Vlada nas i dalje vrtoglavo zadužuje, vjerojatno duboko vjerujući da je “kuće od čokolade i prozore od marmelade” iz njihove predizborne pjesme najbolje graditi novcem od tuđih kredita.