Premijerom drame “Snajperist” Damira Karakaša u režiji Dine Mustafića, koja je najavljena za večeras u Multimedijalnom kulturnom centru CZK, Sarajevo će nakon tri decenije i zvanično dobiti novi kazališni prostor – Teatar 071. Riječ je o alternativnom teatru smještenom u stanu u Ulici Sime Milutinovića, a moći će primiti između 70 i 80 gledatelja.
Ovim naslovom Teatar 071 započinje svoj umjetnički program kojim želi ponuditi suvremen, hrabar i društveno angažiran repertoar. U predstavi igraju Vedad Čano, Anastasija Dunjić i Senad Alihodžić.
“Snajperist” je drama snažnog emotivnog i političkog naboja koja prati dvoje mladih ljudi suočenih s beznađem, bijesom i osjećajem potpunog društvenog sloma. Njihova potraga za smislom i promjenom navodi ih na donošenje radikalnih odluka, propitujući granicu između stvarne frustracije i destruktivnog ekstremizma. Karakašev tekst brutalno precizno dočarao je atmosferu današnjeg vremena u kojem se izgubljene generacije bore za vlastiti glas.
– Živimo u osakaćenom društvu bez empatije, bez ideja. Ljudi su pokvareni od politike. Treba nam ova drama da se možda pogledamo u ogledalo. I tu me prvenstveno zanimao teatar uživo. Kazalište koje je opipljivo, koje reagira na stvarnost. Dakle, onaj koji se bavi trenutkom u kojem se nalazimo, koji zadire u područja koja nas muče i na koje reagiramo, tako da je to neka vrsta suočavanja sa stvarnošću, a to može utjecati na ljude – kazao je autor Damir Karakaš u razgovoru za Fenu povodom nadolazeće premijere.
Mišljenja je da kazalištem možemo ukazati na probleme koje se pravimo da ne vidimo. Ističe da je ovom predstavom pokušao ići do krajnjih granica te da tekst nije bilo lako napisati, niti režirati i glumiti.
– Želio sam da likovi budu živi, da nema “glume”, a da im publika cijelo vrijeme “diše za vratom”. I da ne zaboravim, nekada se u Španjolsku masovno išlo boriti s rečenicom na usnama da nijedna puška nije stara ni dotrajala da ne može opaliti na fašiste. A kakvi su danas ideali mladih, to se širi internetom – podvlači Karakaš.
“Snajper” je, objašnjava, prije svega kamerna politička drama, čvrste strukture, o životu na Balkanu, gdje vladaju ekološko propadanje, ekonomska bijeda i bijeda, priča o beznađu. Likovi dijele sudbinu brojnih građana, te djeluju kao svojevrsne ćelije urotnika i ekscentrika koji žive u dva svijeta, a utopijski snovi konstitutivni su element stvarnosti.
Dramski komad “Snajperist” postavljan je kako u Africi tako iu Hrvatskoj i regiji.
Karakaš ističe da je svugdje isto, te da možemo reći da je globalizam kolektivnu samoprezentaciju obespravljene mlade generacije učinio gotovo identičnom.
– Nema sumnje da Balkan i Afrika dijele post-iskustvo grčke tragedije. Strašni ratovi, a ratovi su izgovori za ubojstva, paleži, pljačke, podjele na bogate i siromašne, sve je to na neki način pozornica postavljena za insceniranje vlastitog iskustva. A u Beogradu se predstava nije mogla igrati u poznatom kazalištu, čak je i redatelj predstave dobio otkaz zbog teksta, jer je zaključeno da “Snajper” puca – istaknuo je.
Govoreći o suradnji s Dinom Mustafićem, Karakaš je rekao da su surađivali na predstavi “Okretište” u HNK Split.
Kada je riječ o stvaranju drame i romana “Okretište”, Karakaš kaže da je napadnut u Zagrebu, teško ranjen i jedva preživio.
– Mnogi su bili više iznenađeni što sam živ nego mrtav, proveo sam dosta dana u šok sobi bolnice Rebro, ali sam opet izašao, nije mi prvi put, iako je bilo daleko najteže, a imam i neko iskustvo koje je jako bitno u ovakvim slučajevima i sve je to puno pomoglo. Za roman “Okretište” dobio sam nagradu “Meša Selimović”. Dino je hrabar, predstava je bila super – ali za divno čudo samo tri puta, rekli su mi da je Božić, da nije primjereno i da će igrati kasnije, ali nisu. Neki su govorili da je to zbog šina na pozornici u obliku slova U. Još nikome nije jasno zašto je skinuta s repertoara – naveo je.
I književnik Damir Karakaš radio je kao novinar crne kronike ili, kako sam kaže, bio je sudski izvjestitelj, što je bio vrlo ozbiljan posao.
– Bilo je još pisaca koji su se bavili tim poslom, poput Thomasa Bernharda ili Vargasa Ljose. Stalno ističem ono što je Puškin rekao, da je i trud talent, treba puno čitati, raditi na sebi, a svaki trud neminovno dovodi do nekog znanja. No, u pisanju je vrlo važno i iskustvo, a Cioran o tome mudro i mudro govori kada kaže da se kroz čitanje puno uči, ali ono što ne doživljavamo u sebi nije tako duboko. Naime, možete pročitati puno knjiga, vagone knjiga, ali to je jedno iskustvo – istaknuo je.
Što se tiče sreće i nesreće u umjetnosti, Karakaš smatra da je nesreća bogatija od sreće – jer sreća je sama sebi svrha.
– A nesreća bi se trebala pretvoriti u nešto drugo, u knjigu, film, kazališnu predstavu. Osim toga, u “Odiseji” se kaže da su bogovi ljudima dali nesreću da bi imali o čemu pjevati – kaže Damir Karakaš.
Govoreći o tome koliko je životno iskustvo važno za pisca, kao primjer navodi Dostojevskog čiji je život, kao što znate, bio pravi pakao, o tome govori i Cioran, kada kaže da je proživio sva iskušenja i da mu je život bio niz nevolja.
– Ali on je nedvojbeno pisac koji je išao do krajnjih granica. Prema Cioranu, postoje i drugi pisci koji su išli do samog kraja, Nietzsche i Baudelaire, koji su također prevladali sve barijere. Pisci danas često nemaju životnog iskustva, pa sam ja do svoje tridesete već prošao gadan rat, pa sam još kao mladić ležao u bolnici, sav rastrgan jer su me vezali i davali morfij, oženio se, lutao po svjetskim metropolama bez dinara u džepu, bio u teškoj robiji, postao otac, razveden, a svaki rastanak s voljenom osobom je smrt. Ne pišem puno, treba mi strast, bez strasti ne mogu ni pismo vodovodu napisati – kazao je u razgovoru za Fenu književnik i dramaturg Damir Karakaš.
S početkom u 20 sati bit će izvedena predstava “Snajperist”.