Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) objavio je danas, 26. siječnja, na svojoj službenoj stranici da Klinici za onkologiju nedostaje čak 14 citostatika.
Iako je nedostatak citostatika u KCUS-u odavno prestala biti vijest, ovo je još uvijek najveći broj ove vrste lijekova, izuzetno važnih u liječenju malignih bolesti, a kojih nema u ovom Domu zdravlja.
Kako se navodi na stranici KCUS-a, Klinika za onkologiju na listi ima 89 citostatika od kojih nedostaju: anastrazol tbl, etoposid cap a 50 m, eligard 7,5 mg, plivatinib tbl, dacarbazine amp, fulvestrant inj. 250 mg, arimisarte/alimta, flurouracil, irinotekan, karboplatin, abiraterone accord tbl, oksaliplatin amp, cotellic tbl i zelboraf tbl.
Eldina Zolj-Balenović, onkološka pacijentica, članica Udruge oboljelih i liječenih od tumora dojke “Renesansa”, kaže da trenutna situacija s deficitarnim citostaticima ne čudi, jer je upravo to ono što su onkolozi najavljivali prije godinu-dvije.
Eldina Zolj-Balenović
– S obzirom na to da nedostaju lijekovi koji su na tržištu 10, 15 ili 20 godina, a da su u međuvremenu na europsko i svjetsko tržište stigli noviji lijekovi, smanjena je proizvodnja onih koji nam nedostaju. Opravdanje nedostatka na svjetskom tržištu sasvim je razumljivo. S druge strane, imamo standardne razloge koji se desetljećima koriste kao izlika ili opravdanje, nabave, javni pozivi, planiranja, natječaji… No, koji god razlog bio, onkološkog bolesnika to ne bi trebalo zanimati. Onkološki bolesnici trebaju brinuti samo o sebi i svom zdravlju. Nažalost, kod nas svako jutro čim se probudimo prvo otvorimo stranicu Klinike da provjerimo imamo li lijeka za ovaj tjedan.
Kupljeni manjkavi citostatici mogu se refundirati, ali treba imati na umu da se rak liječi godinama i da je većina pacijenata iscrpila sve resurse, jer uz lijekove moramo stalno kupovati suplemente, vitamine… Ima i zamjena, ali svi znamo što je prvi izbor, a što zamjena. Privikavanje na lijek traje nekoliko mjeseci. U tom razdoblju javljaju se grčevi, bolovi u leđima, glavobolja, tremor, a taman kad se naviknemo na jedan lijek, dođe zamjena i tako godinama – ističe Zolj-Balenović.
Napominje da ovakvo stanje traje više od 20 godina.
– U posljednje vrijeme ima pomaka, pomaknuli smo se s mrtve točke, ali situacija još nije ni blizu dobre. Još uvijek nemamo registar pacijenata, lista lijekova za onkološke bolesnike nije revidirana više od šest godina, indikacije nisu proširene, klinikama nedostaju osnovni citostatici… – naglasila je Zolj-Balenović.