VAŠINGTON, SARAJEVO – Predsjedništvo BiH je prije nekoliko dana dalo agreman Ronaldu Džonsonu, kojeg je Donald Tramp, predsjednik SAD, nominovao za novog američkog ambasadora u BiH.
Inače, postupak dobijanja agremana za ambasadora je dio uobičajene diplomatske prakse, ali veoma rijetko dolazi pod lupu javnosti.
Svi ambasadori prolaze taj postupak prije formalnog potvrđivanja jer zemlja koja šalje ambasadora želi diskretno i van očiju javnosti da provjeri da li bi osoba koju predlažu mogla dobiti saglasnost zemlje domaćina.
Na taj način sprečava se eventualna diplomatska neugodnost da zemlja koja ambasadora šalje mora tražiti drugog kandidata. Tihim i suptilnim procesom to se izbjegava. To što je davanje agremana Džonsonu izazvalo popriličnu medijsku pažnju u BiH govori u prilog činjenici koliko je veliko očekivanje u BiH od novog ambasadora. Zanimljivo je i da bi Džonson mogao biti prvi američki ambasador u BiH koji će uživati puno i nedvosmisleno povjerenje svih strana u BiH, što je takođe podatak vrijedan pažnje.
Rasprava pred Senatom
Iako je Džonson dobio agreman i iako ga je nominovao predsjednik Tramp, to još uvijek ne znači da će on i biti ambasador.
Da bi se to desilo, mora proći saslušanje u Odboru za spoljne poslove američkog Senata, a onda i glasanje u plenumu.
Senat je, inače, tijelo koje je tradicionalno nezavisnije od bilo koje administracije koja sjedi u Bijeloj kući zato što njegov mandat traje šest godina i manje je podložan podršci od koje zavise poslanici u Predstavničkom domu, koji se s izborima suočavaju svake dvije godine i ovisni su o svojoj stranci za donacije, kampanje i medijsku podršku.
Zato je uvijek izvjesnije da će, ako dođe do otpora aktuelnoj administraciji, do toga doći u Senatu prije nego u Predstavničkom domu.
Vojnik bez mrlje u karijeri
Ipak, sudeći prema svemu što se do sada zna, velika je vjerovatnoća da će Džonson biti potvrđen.
Čak i senatori stranke iz koje dolazi predsjednik Amerike, a koji ponekad imaju rezerve prema kandidatima, trude se da ne stvaraju konflikt, tako da je negativno glasanje rezervisano uglavnom za situacije kada postoji snažan otpor pojedinim kandidatima koje predlaže Bijela kuća.
Prema onome što se zna, Džonson je kandidat koji je odlikovani vojnik, bez mrlje u karijeri i bez pretjerano isticanih političkih stavova.
Blizak je grupi kongresmena povezanih s odbranom i vojnom industrijom, a Džonson se već javno oglasio o BiH kao zemlji koja bi mogla biti važan dio jačanja vojnih kapaciteta NATO-a.
Iako nema naznaka kada bi Džonson mogao biti saslušan u Odboru za spoljne poslove Senata, indirektno se može zaključiti da bi to moglo biti jesenas ili najkasnije do kraja godine.
Proces saslušavanja ambasadora koje je Tramp nominovao je u toku, a među imenima koja su preostala nalazi se i Džonson. Tempom kojim Odbor radi, realno je očekivati da se proces okonča do kraja godine. Ako bi se to desilo, Džonson bi u prvom kvartalu naredne godine mogao stupiti na dužnost, što će se, slučajno ili namjerno, poklopiti i sa stupanjem na dužnost novih vlasti nakon izbora u BiH.
To je bitno zato što su svi potencijalni učesnici vlasti nakon narednih izbora spremni da pokrenu projekte s Amerikom, a juče se o tome oglasio i Savo Minić, premijer RS, koji je rekao da očekuje da krenu neki od projekata koji su godinama bili blokirani.
“Očekujem bolju saradnju, normalniju, jer ga šalje ova administracija koja je na neki način realna. Nismo mi u milosti Amerike, samo je Amerika postala realna”, rekao je Minić.
Prvi ambasador u BiH kog je nominovao lično predsjednik Amerike
Inače, zanimljivo je i to da će Džonson, ako bude imenovan, biti prvi američki ambasador u BiH koji ne potiče iz diplomatskog kora, nego pripada krugu politički izabranih ambasadora koje bira lično predsjednik Amerike.
Iako su svi ambasadori formalno predloženi od strane predsjednika, samo politički imenovani su direktno iz kruga ljudi od povjerenja američkog predsjednika.
Zato tako imenovani ambasadori obično imaju veću težinu jer su potencijalno u bližem kontaktu s predsjednikom i njegovim najužim saradnicima.
Međutim, tu je važno napomenuti i još nešto što do sada nije bilo slučaj.
Dodatni razlog što Tramp imenuje veliki broj ambasadora mimo diplomatskog kora je to što želi da poveća uticaj nad širom administracijom u sklopu američkog federalnog sistema, kojem ne vjeruje previše.
Tramp i ljudi oko njega smatraju da je administracija tokom prvog njegovog mandata radila mimo njegovog znanja u brojnim oblastima u Americi i širom svijeta, pa smatra da će imenovanjem ljudi kojima lično vjeruje povećati efikasnost svoje politike.