Koliko je voća i povrća iz Hercegovine sigurno za konzumaciju; prof. dr.sc. Čivić: Šutnja vlasti je nedopustiva

Požar koji je jučer ujutro (22. lipnja) izbio na odlagalištu otpada Uborak, a zatim se brzo proširio i zahvatio skladište, objekte i radne strojeve za reciklažu, ozbiljno je zabrinuo građane Mostara i okolice.

U gradu je od jučer izvanredno stanje, a mnogi se s pravom pitaju – kakve će biti posljedice najnovije katastrofe na stanovništvo i okoliš?

Građani već godinama tvrde da je odlagalište nepovratno onečistilo podzemne vode, tlo i zrak teškim metalima.

Budući da se većina stanovništva u okolini Mostara bavi poljoprivrednom proizvodnjom, posljedice deponije su, tvrde građani, katastrofalne, ne samo za lokalno stanovništvo, već i za cijelu Bosnu i Hercegovinu, s obzirom da hrana završava na stolovima građana diljem zemlje.

Nakon posljednje ekološke katastrofe mnogi s pravom postavljaju pitanje – koliko je voća i povrća proizvedenog u okolici Mostara sigurno za konzumaciju?

Marin Bago, predsjednik Udruge za unapređenje kvalitete života Futura, kaže da su prije nekoliko godina građani otkrili da gradske institucije skrivaju podatke o otrovima pronađenim u pročistačima na odlagalištu otpada Uborak.

Dodaje da su u tom dokumentu navedeni svi teški otrovi koji ostaju u ljudskom tijelu.

– Kada smo objavili podatke i podnijeli kaznenu prijavu, koja je trajala nekoliko godina, Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) ju je odbacilo uz obrazloženje da na deponiji Mostar nema otrova. Od tada nikada nismo vidjeli nove nalaze bilo koje institucije koja je analizirala zemlju, zrak i vodu. Građanima nikada nisu prezentirane nikakve informacije. S tim u vezi, smatramo da su institucije, počevši od države, preko Federacije, Kantona i Grada, počinile teške zločine. Ja osobno mislim da nas truju, nemam analizu koja bi to potkrijepila, ali svima je jasno kako se upravlja odlagalištem Uborak. Bez ikakvih standarda, smeće se gomila nerazvrstano i sad gori. I da se razumijemo, nije nikakav smrad nego otrovni dim koji se nadvio nad Mostarom i Hercegovinom. Nadležni nam govore da se zatvorimo u svoje kuće i stanove i ne izlazimo van, a deset godina nitko od njih nije pozvao vlasti na odgovornost – naglašava Bago.

Naglašava da nitko ne spominje broj novootkrivenih malignih bolesti u stanovništvu te da se i te informacije skrivaju.

– Netko kaže jedno, netko drugo, ali preciznih podataka nema. Mislim da je zadnji trenutak da se krene u istrage i da se kaže kakvi otrovi kruže zrakom. Ono što znamo je da je stanje alarmantno, a da unatoč tome nemamo predstavnike istražnih organa, to je zaista ponižavajuće – kaže Bago.

I prof. dr.sc. Hamdija Čivić iz Instituta za pedologiju, agrokemiju i melioraciju (Zavod za agrokemiju i ishranu bilja) sa Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu, kaže da je nedopustiva šutnja odgovornih, počevši od nadležnih ministarstava, preko Grada Mostara, do onih koji vode deponiju.

– Nedopustivo je da nema podataka i analiza ili da se skrivaju od građana. Sigurno je da postoje određene potencijalne opasnosti od ove ekološke katastrofe. Znanost i struka znaju da takve stvari dovode kako do lokalnog onečišćenja, tako i do onečišćenja tla, vode (podzemne i tekuće) i zraka, kao i njezinog širenja na veća područja – objašnjava Čivić.

Posebno je, kaže, ugrožena poljoprivredna proizvodnja, poput ranog voća i povrća koje završava na trpezama građana širom Bosne i Hercegovine.

– Zbog ozbiljnosti situacije pozvao bih nadležne u Hercegovini da u sve uključe struku, fakultete, institute koji mogu utvrditi postoji li i u kojoj mjeri potencijalna opasnost od onečišćenja tla, vode i zraka. Potrebno je odmah alarmirati sve nadležne, od Agencije za sigurnost hrane BiH, preko federalnih i kantonalnih inspekcijskih organa, kako bi se utvrdile razmjere katastrofe, koja svakako nije zanemariva. Pitanje je samo koliko ima, odnosno koliko su radijalno zagađeni i zemljište i voda – zaključuje Čivić.