Kronični bolesnici za volanom bez kontrole: Je li deset godina bez liječničkog pregleda previše?

Često se događaju iznenadni zdravstveni problemi za volanom, poput srčanog ili moždanog udara koji mogu imati kobne posljedice na cestama.

Svjedoci smo prometnih nesreća sa smrtnim ishodom upravo zato što je vozaču pozlilo tijekom vožnje. Na taj način ne ugrožava samo sebe i putnike u svom automobilu, već i druge sudionike u prometu.

No, sustav je takav da zakon ne predviđa masovne i česte kontrole za sve vozače.

Nakon što imate liječničku potvrdu i vozačku dozvolu, dužni ste je obnavljati svakih 10 godina do 65. godine, a nakon toga svakih pet.

No, postavlja se pitanje skraćuje li se rok kroničnim bolesnicima te jesu li i oni dužni češće odlaziti na liječničke preglede.

Prema Pravilniku o zdravstvenim uvjetima, liječnik ima pravo i obvezu skratiti valjanost liječničkog uvjerenja osobi s poznatim srčanim tegobama, dijabetesom ili drugim kroničnim bolestima.

Takvim se osobama vozačka dozvola ne izdaje na 10 godina, već najčešće na jednu, dvije ili pet godina.

Dužnost je liječnika prijaviti promjene. Ako se srčani problem ili neka druga teža bolest pojave nakon što je vozač već dobio 10 godina vozačke dozvole, zakon predviđa mehanizam izvanrednog liječničkog pregleda.

Liječnici obiteljske medicine ili specijalisti koji liječe pacijenta dužni su, ako uoče da je zdravstveno stanje pacijenta nespojivo sa sigurnom vožnjom, obavijestiti nadležni MUP.

Policija tada poziva vozača na izvanredni očevid, a vozačku dozvolu može mu privremeno ili trajno oduzeti.

Međutim, u BiH postoje pravne anomalije.

Važeći Zakon o osnovama sigurnosti prometa na cestama u Bosni i Hercegovini dopušta da se liječničko uvjerenje izdano s navršenih 18 godina formalno koristi za produženje vozačke dozvole do 65. godine života, ako u međuvremenu nije prijavljena nikakva bolest.

To znači da sustav u praksi često zakaže i oslanja se na savjest vozača i komunikaciju između liječnika i policije, koja nije uvijek savršeno usklađena.

I u Bosni i Hercegovini postoje slučajevi oduzimanja vozačke dozvole na preporuku liječnika zbog bolesti, ali službene statistike pokazuju da su ti slučajevi u praksi iznimno rijetki i da sustav ima velike komunikacijske rupe.

Službeni podaci entitetskih ministarstava unutarnjih poslova (MUP) i zdravstvenih institucija otkrivaju kako ovaj proces funkcionira na terenu, ali i zašto često izostaje.

No, problem je zakonska isključenost policijskih liječnika.

Iako Zakon o osnovama sigurnosti prometa u BiH nalaže da su zdravstvene ustanove dužne prijaviti pacijenta čije je stanje opasno za vožnju, analize i izjave domaćih liječnika pokazuju da automatizirani prijenos podataka ne postoji.

Liječnici rijetko sami prijavljuju pacijente. I stručnjaci u domovima zdravlja potvrđuju da baze podataka MUP-a i zdravstvenog sustava nisu povezane.

Liječnik obiteljske medicine koji primijeti da pacijent ima opasne srčane aritmije ili neurološke ispade često nema tehničkih ili izravnih pravnih kanala da odmah obavijesti policiju, osim ako nema službeni zahtjev.

Sve to rezultira činjenicom da se u BiH vozačke dozvole zbog bolesti oduzimaju uglavnom nakon već nastalih problema ili nesreća ili kod starije populacije, dok je preventivno oduzimanje dozvola mlađim i radno sposobnim osobama kod kojih se jave srčani ili drugi problemi ostalo na razini statističke rijetkosti.

O ovoj temi razgovarali smo sa prometnim stručnjakom Mirzetom Sarajlićem. Prema njegovim riječima, dok se značajna pažnja posvećuje infrastrukturi i sankcioniranju prekršaja, sustav ima ozbiljnih strukturnih nedostataka u segmentu kontrole psihofizičke sposobnosti vozača.

– Ostavljanje ovih parametara na “savjesti” pojedinaca predstavlja izravnu prijetnju javnoj sigurnosti. Sadašnji zakonski okviri koji izdaju opću vozačku dozvolu (B kategorije) na rok od 10 godina, bez obveznih periodičnih pregleda za kronične bolesnike, zastarjeli su i nekompatibilni sa suvremenim sigurnosnim standardima – kaže Sarajlić.

Iako se iznenadne zdravstvene tegobe, poput srčanog ili moždanog udara kod do tada zdravih osoba ne mogu predvidjeti, kod kroničnih bolesnika, neuroloških, kardioloških, ortopedskih pacijenata rizik je značajno povećan i statistički mjerljiv.

Prema riječima našeg sugovornika, potrebno je implementirati određena tehnička i pravna rješenja kako bi se ovi nedostaci uklonili i razina sigurnosti podigla na europski standard.

– Potrebna je automatizacija protokola “Liječnik – MUP” (Digitalni račun). Zatim uvođenje zakonske obveze da je liječnik specijalist ili obiteljski liječnik, prilikom izdavanja otpusnice ili utvrđivanja progresije kronične bolesti, primjerice ugradnje pacemakera, epilepsije, amputacije, težih oblika dijabetesa, dužan putem centralnog informacijskog sustava generirati automatiziranu obavijest MUP-u – ističe Sarajlić.

U tom slučaju dopusnica ostaje obustavljena dok ovlaštena zdravstvena ustanova, odnosno Zavod za medicinu rada ne izda novu ocjenu osposobljenosti izvanrednim pregledom. Umjesto linearnog pravila od 10 godina trebalo bi uvesti skraćene rokove valjanosti vozačkih dozvola za osobe s utvrđenim kroničnim bolestima.

– Ovisno o kategoriji bolesti, liječničko povjerenstvo odredilo bi obveznu kontrolu na jednu, dvije ili najviše pet godina, što je standardna praksa u većini zemalja Europske unije. Zatim izrada zaštićene baze podataka kojoj pristupaju ovlaštene zdravstvene ustanove i Ministarstvo unutarnjih poslova. Svaka promjena statusa, primjerice otvaranje bolovanja zbog teških neuroloških poremećaja, automatski bi aktivirala sustav provjere vozačkog statusa pacijenta – zaključuje za Faktor Mirzet Sarajlić, sudski vještak prometne struke.

Savjest građana ne smije biti zamjena za sustavnu kontrolu. Sve dok imamo pravni vakuum u kojem liječnička tajna amnestira liječnika od obveze prijave nesposobnosti vozača, a vozila se nakon teških nesreća sklapaju “na oko”, imat ćemo situacije da su i vozač i vozilo tempirane bombe na cestama.

Rješenje je isključivo u digitalnoj integraciji sektora zdravlja i sigurnosti.