Ravnatelj Centra za borbu protiv krijumčarenja umjetninama (CPKU) Dženan Jusufović u razgovoru za Fenu upozorava da su potraga za nestalim umjetninama i povrat nelegalno izvezenih kulturnih dobara godinama bili zanemareni u Bosni i Hercegovini, ističući da institucionalna nezainteresiranost i političke blokade ozbiljno ugrožavaju očuvanje kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine.
Jusufović ističe da, iako CPKU već godinama radi na prikupljanju i objedinjavanju podataka o nestalim umjetninama, država se ovom problematikom ne bavi sustavno.
– I dalje se zanemaruje potraga za nestalim umjetninama i restitucija onih za koje se zna gdje su. Mali broj organizacija i pojedinaca bavi se ovim problemom, ali ne i država. U proteklih 11 godina, koliko Centar za borbu protiv krijumčarenja umjetninama postoji, proveli smo veliki broj značajnih projekata i aktivnosti na prikupljanju podataka i njihovom objedinjavanju. Nažalost, institucije koje bi se primarno trebale baviti ovim poslom nisu zainteresirane za ovo pitanje – naglašava.
Takav odnos, kaže, ostavlja dugoročne posljedice na kulturnu baštinu zemlje.
– Pogubno je za našu državu da trajno izgubi ono što joj pripada, kada su u pitanju nacionalni spomenici i kulturna dobra koja predstavljaju identitet naroda koji su živjeli i žive u Bosni i Hercegovini – upozorio je.
Posebno je ukazao na ratna zbivanja iz razdoblja 1992.-1995. godine, kada su kulturna dobra sustavno uništavana i pljačkana, uz napomenu da je uništena i važna dokumentacija o njihovom postojanju, što predstavlja veliki problem za današnje istraživače koji tragaju za kulturnim dobrima BiH.
– Treba se zapitati što je država učinila po pitanju njihovog pronalaska i vraćanja – naglašava Jusufović.
Smatra da razloge izostanka restitucije treba tražiti i u aktualnom političkom kontekstu, posebno kroz višegodišnju nemogućnost rada Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, koje je uspostavljeno Aneksom 8 Daytonskog mirovnog sporazuma.
– Blokada rada Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH pravi je pokazatelj trenutnog stanja u državi. Politički ideolozi koji su organizirali blokadu rada Povjerenstva znali su da su blokirali sve procese važne za BiH kada je u pitanju zaštita kulturnih dobara, njihova restitucija, kao i aktivnosti potrage – naglasio je.
Kada su u pitanju kulturna dobra koja su nelegalno iznesena iz BiH, pored opljačkanih u ratu, Jusufović ističe da ne treba zanemariti ni ona koja su prije nekoliko stoljeća opljačkana od raznih osvajača koji su osvajali Bosnu.
Pozivajući se na riječi profesora dr. Envera Imamovića, Jusufović naglašava da je bosanskohercegovačko kulturno blago “rasuto po cijeloj Evropi” i da se nalazi u muzejima, arhivima, državnim riznicama i privatnim zbirkama, od Rima, Bologne, Venecije, preko Moskve, Beča, Budimpešte, do Peterburga, Istanbula, Dublina, Dubrovnika i Napulja.
Profesor Imamović je napisao da “BiH spada u skupinu zemalja čija je kulturna baština opljačkana i uništena gotovo do temelja. Vjerojatno nikada nećemo saznati što je točno odneseno u proteklim razdobljima. U posljednje vrijeme moguće je ući u trag značajnom broju takvih predmeta. Do sada je 56 povelja, 31 papinska bula, 36 bogomilskih vjerskih knjiga, jedan srednjovjekovni roman napisan na bosanskom jeziku, dva testamenta, jedan u inozemstvu zabilježeno rodoslovlje ‘Gospodine’, 16 umjetničkih slika, 14 predmeta crkvenog ruha, tri plašta od kojih je jedan vladarski, 22 umjetnička predmeta od metala, stotine rimskih i drugih starih novčića, stotine arheoloških predmeta i drugo.
Koliko je povrat kulturnih dobara značajan svjedoči i proces europskih integracija BiH, ističe direktor CPKU-a, podsjećajući da je Europska komisija, u sklopu pripreme mišljenja o zahtjevu BiH za članstvo u Europskoj uniji, uputila Vijeću ministara BiH niz pitanja o zaštiti kulturne baštine u prosincu 2016. godine.
Prema podacima Centra za borbu protiv krijumčarenja umjetninama, trenutno se u njihovoj bazi tragaju za 234 umjetnine, od kojih su neke proglašene nacionalnim spomenicima BiH, što dodatno naglašava ozbiljnost problema.
Kao jedan od poznatih primjera nestalih umjetnina, Jusufović je izdvojio sliku “Autoportret” iz 1912. godine, rad jednog od najznačajnijih švicarskih slikara Ferdinanda Hodlera, koja je u ratu ukradena iz Umjetničke galerije BiH.
– Da je riječ o značajnoj zbirci govori činjenica da se za nju još 60-ih godina prošlog stoljeća zainteresirao Narodni muzej u Beogradu. Međutim, 1966. godine zbirku je otkupio Zavod za korištenje kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, koji ju je prenio u Umjetničku galeriju BiH, gdje se i danas nalazi.
O interesu određenog kriminalnog miljea za Hodlerovu kolekciju i u ranijem razdoblju, posebice za “Autoportret”, svjedoči i činjenica da je 60-ih godina prošlog stoljeća ovu sliku ukrao kradljivac umjetnina Dragutin Zistler. Zaplijenjena je u jednoj od akcija tadašnje jugoslavenske policije. Ova slika je ponovno ukradena tijekom rata iz Umjetničke galerije BiH i za njom se još uvijek traga. Nalazi se u bazama nestalih umjetnina Centra za borbu protiv krijumčarenja umjetninama, MUP-a Kantona Sarajevo, Umjetničke galerije BiH i Interpola – kaže sagovornik Fena.
FOTO: Sušilo za kosu
Posebnu pozornost posvetio je i slučaju ikone koja je tijekom rata nestala iz zbirke Umjetničke galerije BiH, za koju je prilikom istraživanja za muzej Louvre utvrdio da postoji niz nelogičnosti. Riječ je o ikoni “Mila Bogorodica”, a u istraživanju je, kaže, došao do šokantnih podataka.
– Za ovu ikonu je na jednom ruskom portalu objavljena informacija da je Interpol zatražio pomoć orenburške policije da pronađe kradljivce drevnih ikona iz Rusije. To je objavila tiskovna služba regionalne policijske uprave, prenose mediji. Navedeno je da je policija BiH zaplijenila stare ikone koje predstavljaju kulturna dobra i slike s prikazima gradskih ulica, te da se vjeruje da su ti radovi ukradeni iz Rusije.
Međutim, fotografija ikone, koja je predstavljena kao rusko kulturno dobro i za koju se govorilo da je zaplijenjena u BiH, ne predstavlja rusko kulturno dobro jer se radi o ikoni Gospe od Milosti koja je nestala iz Umjetničke galerije BiH. Osim toga, na prikazanoj fotografiji ikone jasno se vidi pečat s otiskom Umjetničke galerije BiH – kazao je Jusufović, dodavši da se radi o istoj ikoni za kojom Interpol BiH traga i čija se fotografija nalazi u bazi nestalih umjetnina Umjetničke galerije BiH te u bazama podataka CPKU i MUP-a Kantona Sarajevo.
Ukazao je i na dodatne nelogičnosti u vezi s drugom ikonom, čiji je slučaj, kaže, još čudniji, te slučajem umjetničke slike koja je u ruskim medijima predstavljena kao rusko kulturno dobro.
– Na drugoj ikoni jasno se vidi pečat Umjetničke galerije BiH, ali moram napomenuti da ga nema ni u jednoj bazi podataka u BiH, pa ni u bazi nestalih umjetnina Umjetničke galerije BiH. I ova ikona je predstavljena kao kulturno dobro Rusije, iako nosi pečat galerije iz naše zemlje. Osim ovih ikona, u spomenutoj objavi ruske policije prikazana je i umjetnička slika za koju se tvrdi da je zaplijenjena u BiH, a pretpostavlja se da je također iz Rusije.
A ovdje se radi o iznošenju lažnih podataka, jer nije riječ o ruskoj umjetničkoj slici koja prikazuje gradske ulice ruskog grada, već o umjetničkoj slici koja prikazuje staru jezgru grada Mostara i Stari most. Interpol BiH je raspisao potragu i za ovom slikom i još uvijek je traže – ističe Jusufović.
Ravnatelj CPKU osvrnuo se i na pitanje pripadnosti kulturnim dobrima, napomenuvši da se ono odnosi na narode, a ne na države. Kao primjer naveo je slučaj obitelji Mulabdić, čija je umjetnička slika “Magdalena” Đoke Mazalića tijekom rata ilegalno iznesena iz BiH, a sada je u privatnom vlasništvu na području Srbije.
– Ova slika je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine i Interpol je za njom raspisao potragu. Đoko Mazalić je umjetnik i kolekcionar koji je rođen u BiH, stvarao u BiH i umro u BiH. Sada se može postaviti pitanje: Da li je to srpski ili bosanskohercegovački slikar? Spadaju li njegova umjetnička djela u kulturnu baštinu BiH ili u srpsku kulturnu baštinu? Može li to značiti da umjetnine koje su tijekom rata ilegalno iznesene iz Bosne i Hercegovine više ne pripadaju kulturnoj baštini BiH, već kulturnoj baštini Srbije, jer ih je izradio bosanski Srbin? – upitao je Jusufović.
Upozorio je i na zakonske poteze koji dodatno ugrožavaju kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine.
– Jedna od posljednjih dogodila se 2024. godine kada je bh. entiteta Republika Srpska izmijenio je postojeći zakon o kulturnim dobrima u kojem je iz naziva “nacionalni spomenik BiH” izbrisan naziv “BiH” i sada se naziv “nacionalni spomenik” koristi bez prefiksa “BiH” – naveo je.
Na kraju razgovora istaknuo je složenost potrage za ukradenim kulturnim dobrima.
– Potraga za porijeklom ukradenih kulturnih dobara u Bosni i Hercegovini ilustrira složenost procesa u kojem se, zapravo, isprepliću i utječu diplomacija i sjećanje. Bosanskohercegovački slučaj naglašava potrebu za integriranim pristupom koji je pravno rigorozan, institucionalno koordiniran i moralno svjestan simboličke važnosti naslijeđa – zaključio je Jusufović.