Veleposlanik Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim narodima Zlatko Lagumdžija objavio je Rezoluciju o osudi iranskih napada na zemlje Perzijskog zaljeva koju je donijelo Vijeće sigurnosti UN-a, a BiH je kosponzor među 137 zemalja.
– Sat vremena prije glasovanja imao sam ponovljenu i konačnu izjavu predsjedatelja Komšića da je protiv toga da budemo supokroviteljice Rezolucije, što su od nas tražile zemlje Zaljeva (Bahrein, Katar, Kuvajt, Oman, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati) i Jordan, te da ne može završiti sjednicu Predsjedništva i njihove interne konzultacije prije sljedećeg dana, kada će biti sudbina Rezolucije. dovršen i bez nas.
To je rečeno nakon što sam iznio detaljne činjenice o stavovima ostalih ključnih aktera u UN-u, te da je do tada već bilo registrirano preko 120 susponzora (taj broj je na kraju bio 137). Rekao sam mu da su među ostalima svih 27 zemalja, EU, 32 članice NATO-a, sve zemlje kandidatkinje za članstvo u EU, 21 od 22 države članice Lige arapskih država, velika većina zemalja OIC-a, te u konačnici oko 90 posto zemalja koje su bile u početnoj Grupi prijatelja za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, kao i sličan postotak onih koji su u konačnici glasali za našu Rješenje 23.5.2024. u Generalnoj skupštini UN-a – kazao je Lagumdžija.
S druge strane, dodao je, na “ruskoj listi”, koju predvodi Rusija, među ostalima su Izrael, Iran, Bjelorusija, Kina, Kuba, Nikaragva i Sjeverna Koreja.
– Da vas podsjetim, Bosna i Hercegovina nije neki usamljeni otok usred nekog oceana. Mi smo država u srcu jugoistočne Europe. Supokrovitelji su bile sve zemlje jugoistočne Europe, sve zemlje EU, sve zemlje kandidatkinje za članstvo u EU, te 32 zemlje članice NATO-a.
Zato postavljam par preciznih pitanja na koja se jednostavno odgovara s da ili ne. Je li Bosna i Hercegovina jedina država koja ne bi trebala pripadati ovom društvu? Jesu li neki od nas, koji bi trebali braniti interese svoje zemlje i njenih građana, svjesni što bi značilo da nismo u ovom društvu?
Uvjeren sam da bi naš izostanak s te liste obradovao one koji ne misle dobro Bosni i Hercegovini – istaknuo je Lagumdžija, te nastavio:
– S obzirom na to da je pismo, za koje je gospođa Cvijanović preko MVP-a znala dva tjedna, bilo toliko tempirano da je moglo kasniti s očitovanjem, zaključio sam da nam je postavljena providna “zamka”. Ako se iz bilo kojeg razloga ne pridružimo susponzorima, Dodik će to odmah iskoristiti kao krunski argument u svojim izjavama da je on branitelj kršćanstva koji se već godinama pokušava suprotstaviti “radikaliziranim muslimanima” sa sjedištem u Sarajevu, koje godinama naziva Teheranom.
Lagumdžija kaže da razumije motiv gospođe Cvijanović koja nas u Dodikovim planovima želi predstaviti kao radikalizirani dio “Ruske liste”.
– Zato sam postavio logično pitanje imamo li političko i zakonsko pravo odbiti supokroviteljstvo i zašto bismo se stavljali na suprotnu stranu od EU-a, NATO-a i drugih prijateljskih država. Na to nisam dobio odgovor koji bi nas zajedno doveo do cilja.
Stoga je, kako bi se izbjegla postavljena vremenska „klopka“, Misija završila uobičajenu višednevnu proceduru slanja Ministarstvu posljednje objedinjene informacije sa posljednjim presjekom stanja i ocjenom očekivanih relevantnih aktivnosti sa zahtjevom za uputom da budu supokrovitelji Rezolucije. Sva ova pitanja sam još jednom detaljno prošao s ministrom Konakovićem, koji nas je, temeljem svega navedenog, zadužio da uđemo na listu supokrovitelja – kaže Lagumdžija.
Podsjeća da nas obveze koje proizlaze iz mirovnog sporazuma, usvojenih vanjskopolitičkih dokumenata, opredjeljenja za članstvo u EU i NATO-u obvezuju na usklađivanje sigurnosne i vanjske politike s EU.
– Zato, podsjećam, od mog dolaska na mjesto stalne predstavnice BiH pri UN-u, ovaj “algoritam”, koordiniran s ministrom i dva člana Predsjedništva, korišten je u sličnim glasanjima vezanim za Rezoluciju o genocidu i spomenik Cvijet Srebrenice, kao i za rezolucije i deklaracije podrške Ukrajini, Gazi i Palestini.
Bez ovakvog pristupa, koji smo doslovno primijenili posljednjih dana, danas ne bismo imali Rezoluciju o obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici, niti spomenik Cvijet Srebrenice ispred zgrade UN-a u New Yorku, niti bismo imali svoj glas zabilježen u dokumentima koji podržavaju Ukrajinu, Gazu i Palestinu – kaže on.
Odluka Predsjedništva, nastavio je, nije se mogla čekati.
– Zato što u prethodne dvije i pol godine nisam dobio niti jednu službenu uputu za glasovanje o sličnim pitanjima na temelju odluke Predsjedništva, nego smo se ponašali na način koji sam detaljno opisao.
Predsjedavajući Komšić mi je jasno rekao da sam to napravio bez odluke Predsjedništva i da je to od sada moj problem. Moram priznati da me iznenadilo, ne baš puno, ali donekle, da se ne sjeća da otkad sam imenovan, nikada nisam dobio takve odluke u sličnim situacijama.
Naravno, Predsjedništvo može donijeti odluku protivno načelima, zakonima, ustavu i međunarodnim obvezama, ali za to bi trebao puni konsenzus i puno ozbiljnog rada nakon toga.
No, ne vjerujem da sam trebao pretpostaviti da je tek sada, nakon svih ovih godina, odlučio tumačiti Ustav i zakone želeći paralizirati naše djelovanje u Ujedinjenim narodima operativnim uputama baziranim isključivo na odlukama Predsjedništva donesenim konsenzusom – kaže Lagumdžija i nastavlja:
– Da u ovom slučaju ne bude dileme, trebali bi pronaći odgovore na pitanja koja nisu za mene: zašto, primjerice, predsjedavajući nije obavio nikakve konzultacije sa svojim kolegama u Predsjedništvu o ovoj temi, iako su imali vremena, informacija i operativnih preduvjeta za to? Zašto predsjedavajući, primjerice, nije sazvao sjednicu u skladu s poslovnikom na vrijeme ili na standardnim konzultacijama i riješio problem koji su stvorili?
Ili kad već ništa od toga nije napravio, zašto je morao čekati Rezoluciju koju je supredložilo 137 zemalja, naših strateških partnera, da izrazi svoj stav, da su NATO i EU ili “ruska lista” s Iranom i Izraelom – koju će nam Predsjedništvo “razmrsiti” kad se sastane po Poslovniku?
Je li šteta učinjena? Sami odgovorite da li je šteta ili ne, što smo zamalo „upali“ u pripremljenu Dodik/Cvijanović „zamku“, pa se sada logično pitamo kako ili s kojim ciljem su nas umalo doveli u situaciju da svijetu i sebi moramo objašnjavati da nismo na strani Rusije i Sjeverne Koreje, već da smo zajedno sa članicama NATO-a i EU? Ako znate činjenice koje sam vam iznio, onda je savršeno jasno da bi bila katastrofa da smo “prema Poslovniku donijeli odluku neodlučujući” i tako završili na “ruskoj listi”.
Kada sam ga obavijestio o rezultatima glasanja, kako sam i predviđao zadnjih nekoliko sati prije odluke o supokroviteljstvu, da je Rezolucija usvojena bez ruskog veta, u Vijeću sigurnosti UN-a, predsjedavajući Komšić mi je rekao da je to od sada moj problem i da ću se zato pravdati u Bosni.
Priznajem da me to malo iznenadilo, jer sam mislio da je i njemu laknulo kad je vidio koje su zemlje među susponzorima, a koje nisu, te da je Rezolucija, neočekivano, usvojena bez protivljenja Rusije. Tada sam mu rekao, a sada to mogu svima ponoviti: moja je sreća što ovakvu odluku odgovornih ljudi u svojim institucionalnim kapacitetima “branim”; moja je sreća što nismo upali u zamku Dodik/Cvijanović, pa da se pravdam što nisam uspio zaustaviti one koji bi nas svjesno ili u neznanju odveli u krivom smjeru i ostavili u zagrljaju “Ruske liste”.
Hvala Bogu, danas nam stižu čestitke i zahvale od velikog broja supokrovitelja. Najviše je onih s kojima smo zajedno bili u ovome na Rezoluciji o genocidu i na spomeniku Cvijet Srebrenice.
Na današnjem redovnom tjednom brifingu u prostorijama Delegacije EU pri UN-u za zemlje kandidatkinje za članstvo u EU predstavnici EU su posebno zahvalili svim državama kandidatkinjama na supokroviteljstvu jučerašnje Rezolucije. Utvrđeno je da je ovo bila rijetka prilika kada su sve članice EU, ali i kandidati, uključujući i nas, bile ujedinjene pred ovakvim geopolitičkim i sigurnosnim izazovom. Zajedno smo došli do donošenja Rezolucije koja će dovesti do daljnje pacifikacije umjesto širenja rata u široj regiji.
Ne trebam vam posebno objašnjavati što bi moglo značiti prosperitetno da smo jedina država od Atlantika do Crnog mora i Ukrajina ostala na “ruskom popisu”.
Ne vjerujem da ikome može biti nejasno kakav bi to bio poklon Dodiku i koliko bi on imao pozitivnog učinka u svojim projektima lažnog borca protiv “radikalnih islamista” da jučer nismo među 137 kosponzora u Vijeću sigurnosti UN-a bez konzultacija i bez riječi “rekli” da ne pripadamo obitelji europskih država članica EU-a i NATO-a.