“U srpskom narodu nije popularno pomagati u otkrivanju grobnica. Nana koja je otkrila jamu Bunarevi na Manjači ubijena je, navodno, prilikom pljačke svoje kuće. Srpski mladić iz Miljevine, koji nam je otkrio lokaciju grobnice u kojoj su pokopani Bošnjaci zatvoreni u KP domu u Foči, ubijen je u navodnoj kafanskoj tučnjavi”.
Skrivanje dokaza o genocidu nad Bošnjacima provodilo se sustavno, državno organiziranom vojno-policijskom akcijom. Cilj te akcije bio je uništavanje i sakrivanje tragova masovnih ubojstava Bošnjaka kako bi se spriječila istraga Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju.
Amor Mašović je cijelu svoju poslijeratnu karijeru posvetio pronalaženju masovnih grobnica i identifikaciji žrtava genocida nad Bošnjacima. Pod njegovim vodstvom locirane su stotine masovnih grobnica i identificirane tisuće žrtava. Često se pojavljivao kao svjedok na domaćim i međunarodnim sudovima.
– Nacisti su ostavili i te velike masovne grobnice, možda i veće od onih u BiH. I danas možemo svjedočiti tim masovnim grobnicama u Ukrajini, Gazi, Libanonu i drugim dijelovima svijeta. Ali ono što su na bosanskohercegovačkom tlu radili ratni zločinci Slobodan Milošević i njegovi pomagači, Karadžić, Mladić, Biljana Plavšić i drugi generali, političari, dio Srpske pravoslavne crkve, vrh SPC i da ne zaboravim one koji su sve to planirali, Srpska akademija nauka, je izmještanje, izmještanje masovnih grobnica – kaže Mašović, prenosi Oživljavanje.
Dodaje kako neki misle da se to dogodilo tek ’95.
– Međutim, iz prve ruke svjedočim da je uklanjanje masovnih grobnica u Bosni bilo puno, puno prije Srebrenice, prije genocidnih radnji u Srebrenici. Dakle, svjedoci smo pomjeranja masovnih grobnica na području Ključa, Sanskog Mosta, Prijedora. Ovdje u Sarajevu se dislociraju masovne grobnice. Nikada nismo ni locirali niti jedan takav koji se nalazi na području Kantona Sarajevo. Riječ je o grupi od 46 viđenih Bošnjaka, uglednih ljudi, Bošnjaka Hadžića koji su nakon izvođenja iz kasarne Slaviša Vajner Čić 22. lipnja strijeljani, najvjerovatnije zakopani u masovnu grobnicu koja je kasnije dislocirana. U Podgorici je u tijeku suđenje jednom od odgovornih za taj zločin Zoranu Gaševiću, bivšem načelniku policije u Hadžićima. Dakle, nacisti to nisu radili – podvlači Mašović.
U jesen 1996. zatekao je naoružane Srbe kako pljačkaju tijela Srebreničana kako leže na površini.
– Bili su naoružani jednom puškom M48 kad sam ih pronašao. Ta je puška ležala kraj njih. Bio sam u radnom kombinezonu. Nisu mogli pogoditi o kome se radi. Vikao sam na njih dvoje: “Što to radite?”
Rekli su da skupljaju čahure.
Stajali su uz tijelo žrtve, odnosno čučali. Pitam ih odakle su, odgovaraju da su izbjeglice iz Sanskog Mosta. Otjeram ih povišenim tonom, oni zgrabe pušku i napuste taj teren. Prilazim toj žrtvi i nalazim kostur. Studeni je ’96. godine, dakle nešto više od godinu dana od stradanja te žrtve na tom maršu smrti od Srebrenice do Tuzle – pojašnjava Mašović.
FOTO: ARHIVA
Dodaje da je žrtvu zatekao u crnom odijelu, s bijelim uzdužnim prugama, s potpuno izvrnutim džepovima i jakne i hlača.
– Dakle, radilo se o pljački tijela žrtava. Tu dolazim do jednog panja, oko kojeg tridesetak ruksaka, neki cekeri, one humanitarne torbe koje smo dobili od UNHCR-a u toku agresije, ili šili. Uokolo su stotine i stotine osobnih dokumenata: osobne iskaznice, plastificirane bankovne kartice, prometne i vozačke dozvole. Dakle, o čemu se radilo? Oni koji su sanirali teren, lišavajući identitet žrtava, uzeli su te dokumente i dislocirali ih izvan tih žrtava. Dakle, nisu omogućili pronalazak žrtve, jednostavno pogledali u žrtvine hlače ili džep jakne, te odmah na licu mjesta utvrdili identitet žrtve. Ne, tako su im pokušali trajno oduzeti ime i prezime. Nacisti su za sobom ostavili krvave tragove, ali nisu učinili ono što je učinila bivša Jugoslavenska narodna armija, potpomognuta kvislinzima s područja naše zemlje, pod zapovjedništvom Karadžića, Mladića i drugih – prisjetio se Mašović.
Podsjetio je na tragičnu sudbinu Kadrije Musića, mladića iz Vlešnice, čiji su posmrtni ostaci pronađeni u čak pet masovnih grobnica.
– Njegovo desno bedro pronađeno je u primarnoj grobnici. Tamo gdje je Kadrija nekada bio sahranjen kao kompletno tijelo, žrtva je kamionom dovezena iz Kravice u Glogovo, gdje je pronađena njegova desna butna kost. Kost njegove druge noge, također bedrene kosti, pronađena je u grobnici Zalazje 04. Nalazi se na području općine Srebrenica. Zatim dio njegove donje vilice, u grobnici Zeleni Jadar 01. Kost desne nadlaktice pronađena je u grobnici Zeleni Jadar 04. Ove numeričke oznake pokazuju da je na istom lokalitetu bilo više grobnica. Zatim je njegova podlaktica iste šake pronađena u grobnici Zeleni Jadar 01. Dio njegove desne potkoljenice pronađen je u sekundarnoj grobnici Pusmulići 01. Dakle, od 206 kostiju koje odrasli čovjek ima u svom kosturu, kod Kadrije Musića pronašli smo samo šest. Gdje, u koliko još skrivenih masovnih grobnica je preostalih 200 kostiju ovog mladića iz Vlasenca, ubijenog u Kravici 13. jula ’95. godina. To je ono što ja često nazivam genocidom koji traje, a koji niti je počeo u srpnju ’95., niti je završio u tih sedam dana, kako se najčešće spominje. Genocid je u toku nad Kadrijinom sestrom, Kadrijinom majkom, koja ni danas ne zna gdje je sakriveno njegovih 200 kostiju. A Kadrija je samo jedan od više od 1.500 strijeljanih u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici – rekao je Mašović.
Velikosrpski režim pokušavao je spriječiti otkrivanje istine o genocidu progonom i zastrašivanjem srpskih svjedoka, vojnika, stražara i vozača. Neki od njih su ubijeni.
– Jedan od primjera je jama Bunarevi na Manjači, negdje između Ključa i Banje Luke. Dakle, jamu koja je skrivala posmrtne ostatke 24 Bošnjaka otkrila nam je jedna Srpkinja. Jedna baka, starija žena. Nedugo nakon toga je ubijena. Navodno prilikom pljačke njezine kuće koja se nalazi u neposrednoj blizini te prirodne jame. Jama je duboka dvadeset metara. Minirana je nakon što su u nju bačena tijela žrtava.
Drugi primjer je mladić srpske nacionalnosti koji nam je pomogao na području Miljevine. Otkrio je grobnicu u kojoj je bilo, mislim, šest žrtava. Ubijeni su svojevremeno bili zatvoreni u Kazneno-popravni zavod u Foči. Dva dana nakon što smo objavili otkriće te masovne grobnice, ubijen je u navodnoj kafanskoj tučnjavi u Miljevini. Dakle, među srpskim narodom u BiH i Srbiji nije popularno pomagati u otkrivanju grobova – kaže Mašović.
Zbog toga, kako kaže, nažalost nisu u prilici javno govoriti o tim dobrim djelima.
– Neću sada ulaziti u motive, koliko je ovaj čin proizvod grižnje savjesti, koliko je proizvod nekih pokušaja da se ostvari nekakav financijski, materijalni interes. Sjećam se da su odmah nakon agresije neki ljudi bili spremni na izvod iz matične knjige rođenih iz Općine Centar da pomognu u otkrivanju mjesta gdje je ukopan njihov komšija Bošnjak – kazao je Mašović.
FOTO: ARHIVA
Borba za otkrivanje lokacija masovnih grobnica ne prestaje. Nove tehnološke mogućnosti ostavljaju nadu, ali Mašović smatra da je najveća odgovornost na državama koje su bile uključene u ratna zbivanja u Bosni i Hercegovini.
– Jednom smo pokušali koristiti posebno obučene pse koji su u stanju detektirati leševe, odnosno ostatke žrtava, ali i ti psi zahtijevaju odgovarajuće trenere, kojih mi nemamo, pa se to do sada nije pokazalo učinkovitim. Koristeći neke radare, GPR, dronove i tako dalje… nisam siguran.
Mislim da nam daleko veću pomoć mogu pružiti zemlje koje su na posredan način bile uključene u agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Dakle, oni koji su sve to snimili i pouzdano znamo da postoje satelitske snimke u Sjedinjenim Američkim Državama. Oni su izrazili spremnost da nam pomognu, ali su od nas tražili da im damo točno vrijeme koje nas zanima, odnosno nastanak grobnice i potpuno preciznu mikrolokaciju, kako bi onda mogli izvršiti ispitivanje da li je satelit, na primjer, prelijetao područje u to vrijeme na tom mjestu, a onda u masi snimaka koje satelit snima, eventualno pronaći nešto što bi moglo upućivati na postojanje grobnica.
Dobili smo tu vrstu podataka, nažalost nisu se pokazali vjerodostojnima, ali smo na drugi način, preko Haaškog suda, svojedobno dobili masu snimaka i mikrolokacija grobnica, koje su Amerikanci otkrili i predali Haškom sudu – naglasio je Amor Mašović.