Iranska revolucija 1979., također poznata kao Islamska revolucija, bila je jedan od najvažnijih političkih preokreta u modernoj povijesti Irana. Revolucija je dovela do svrgavanja šaha Mohammada Reze Pahlavija i uspostave Islamske Republike pod vodstvom ajatolaha Ruhollaha Homeinija.
Ova duboka promjena u političkom, društvenom i vjerskom životu zemlje ostavila je trajan trag, kako unutar Irana tako i na globalnoj sceni, piše on. Index.hr.
Kako je došlo do revolucije?
Revoluciji su prethodile godine rastućeg nezadovoljstva stanovništva. Iako je šah proveo modernizirajuće reforme poznate kao Bijela revolucija, njegova autoritarna vladavina, veze sa Zapadom, posebno Sjedinjenim Državama, i brutalnost njegove tajne policije SAVAK izazvali su opće nepovjerenje.
Gospodarski rast nije bio ravnomjerno raspoređen, a mnogi su Iranci osjećali da se njihova tradicionalna i vjerska kultura gubi pod pritiskom sekularizacije i utjecaja Zapada. U takvoj atmosferi nastala je snažna opozicija u kojoj su sudjelovali i lijevi intelektualci, studenti i vjerski poglavari.
Ajatolah Ruholah Homeini, šijitski klerik u egzilu, postao je simbol tog otpora. Iako je fizički udaljen iz zemlje, njegove propovijedi i poruke širile su se putem vrpci i pisama, što je dodatno raspirilo pobunu. Nemiri su eskalirali početkom 1978., kada su masovni prosvjedi i štrajkovi zahvatili velike iranske gradove. Vlasti su pobunu pokušale ugušiti silom, ali su represivne mjere samo dodatno podgrijale bijes naroda.
Homeinija su dočekali milijuni
U siječnju 1979. šah je napustio Iran pod izlikom da ide na liječenje, a mjesec dana kasnije, 1. veljače, Ruhollah Khomeini vratio se iz egzila u Teheran, gdje su ga dočekali milijuni ljudi. Ubrzo nakon toga dolazi do potpunog sloma monarhije.
Ključni trenutak dogodio se krajem ožujka kada je 30. i 31. ožujka 1979. godine održan referendum na kojem su građani odgovarali na pitanje žele li da Iran postane Islamska Republika.
Prema službenim podacima, više od 98 posto birača glasovalo je za uspostavu nove vlade. Na temelju rezultata referenduma Iran je službeno proglašen Islamskom Republikom 1. travnja 1979. godine, a taj se datum i danas slavi kao nacionalni praznik – Dan Islamske Republike.
Posljedice revolucije bile su dalekosežne. Uspostavljena je teokratska vlada, s ajatolahom Ruhollahom Homeinijem kao vrhovnim vođom i najvišom vlašću u zemlji. Iran je radikalno prekinuo veze sa Zapadom, a kulminacija neprijateljstava bilo je zauzimanje američkog veleposlanstva u Teheranu i talačka kriza tijekom koje su iranski studenti 444 dana držali zarobljena 52 Amerikanca.
U domaću politiku uvedena su stroga islamska pravila, uključujući obvezno pokrivanje žena, segregaciju spolova i jaku kontrolu nad medijima i javnim životom. Položaj žena bio je u mnogočemu ograničen, iako su zadržale pravo na obrazovanje i određene društvene uloge.
Revolucija je imala snažan utjecaj i na regiju. Iran je postao uzor mnogim islamističkim pokretima diljem Bliskog istoka, ali je ušao i u napetosti sa susjednim zemljama, posebice Irakom, što je dovelo do izbijanja Iransko-iračkog rata 1980. godine, koji je trajao osam godina i donio ogromne ljudske i materijalne gubitke.
Iranska revolucija ostaje povijesni trenutak koji je oblikovao ne samo sudbinu jedne zemlje, već i globalni odnos prema političkom islamu, geopolitičkom poretku na Bliskom istoku i ulozi religije u modernim državama. I danas, gotovo pola stoljeća kasnije, posljedice te revolucije osjećaju se u iranskoj unutarnjoj politici i odnosima sa svijetom.